
Razgovori o mogućem „preventivnom potezu“ NATO-a, koji su se poslednjih dana našli u centru pažnje, ponovo su otvorili raspravu o granicama političke retorike i njenom uticaju na stabilnost. Iako se na prvi pogled čini kao oštra najava, pojedini analitičari smatraju da je reč pre o pritisku nego o najavi konkretne akcije.
Ruski stručnjak za bezbednost Konstantin Blohin ocenjuje da se iza takvih poruka krije pre svega informativno-psihološki momenat, a ne signal realne namere. Kako kaže, „to je oblik poruke u okviru savremenog nadmetanja“, koji pre svega ima za cilj da utiče na raspoloženje druge strane i izazove neizvesnost.
Sve je počelo nakon što je predsednik Vojnog komiteta NATO-a, admiral Đuzepe Kavo Dragone, izjavio da bi alijansa mogla da razmotri „preventivni napad“ kao odgovor na, kako ga je nazvao, „hibridni rat“.
Dragone je dodatno naveo da bi takav potez bio shvaćen kao „odbrambena akcija“, što je izazvalo brojne reakcije širom regiona. U tom trenutku, kako primećuju analitičari, politička poruka dobila je dodatnu težinu.
Blohin smatra da se izjava ipak uklapa u već poznati okvir oštrijih poruka i pritisaka. „Oni odlično znaju kakve bi posledice imale takve ideje. Pitanje je samo kako bi izgledao odgovor“, navodi on.
Dodaje i da bi svaka forma napada — bez obzira na vrstu upotrebljenog sredstva — predstavljala ozbiljnu eskalaciju koja može dovesti do širenja sukoba. Upravo zato, prema njegovom mišljenju, sve ostaje u domenu pritiska koji ne prelazi u konkretan korak.
Naglašava i da je Rusija, kao i druge velike sile, opremljena različitim tipovima savremenih tehnologija i kapaciteta, uključujući i one koje se smatraju ključnim elementom globalne ravnoteže. „Svi znaju da Rusija i Sjedinjene Države poseduju najveći deo strateških sistema u svetu.
Svaki ozbiljniji sukob imao bi posledice na međunarodnu bezbednost“, podseća Blohin, ističući da u krizama poput one iz 1962. godine nije bilo govora o preventivnim udarima, pa smatra da bi takav potez danas bio još rizičniji.
Prema njegovoj oceni, kada ovakvu izjavu daje šef Vojnog komiteta, ona se ne može svesti samo na lični stav, ali i dalje, kako kaže, predstavlja oblik pritiska. „To je kao da zamahnete rukom, ali ne napravite korak dalje“, dodaje, objašnjavajući da je poenta pre svega u stvaranju neizvesnosti. Naveo je i primer Venecuele, gde se, kako kaže, stvara sličan utisak — uzdiže se ton, ali ne prelazi prag koji vodi ka konkretnom potezu.
Upitan kako bi Rusija trebalo da postupa u takvim okolnostima, Blohin smatra da odgovor mora biti smiren: „Treba koristiti isti nivo retorike i ništa više. Oni poručuju jedno, a mi treba jasno da pokažemo da ne želimo širenje konflikta.“
Pojedini ruski stručnjaci, međutim, smatraju da se takve poruke moraju posmatrati i kao potencijalne pretnje, dok portparolka Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova ocenjuje da poruke o preventivnom potezu predstavljaju „neodgovoran korak“ koji otvara prostor za dalju napetost.
Zaharova tvrdi i da takve izjave dovode u pitanje predstavu o alijansi kao organizaciji koja se striktno fokusira na odbranu. Uz to, upozorava da svi koji iznose ovakve poruke moraju biti svesni posledica po sopstvene države, ali i po šire okruženje, posebno kada je reč o naporima za smirivanje situacije u Ukrajini.
Istovremeno, na Zapadu se sve češće pojavljuju procene o mogućim rizicima u odnosima sa Rusijom tokom perioda između 2028. i 2030. godine. U tom kontekstu, različite evropske zemlje već povećavaju budžete za bezbednost, ubrzavaju modernizaciju, razmatraju dodatne oblike priprema i prilagođavaju svoj pristup mogućim izazovima. Razgovara se i o raspodeli određenih sistema na teritoriji Evrope, što se tumači kao deo šireg planiranja.
Prema oceni deputata Državne dume Andreja Guruljova, dva su glavna razloga zbog kojih do većih sukoba nije došlo- društvo u Evropi, koje još nije spremno za takav scenario, i strateška ravnoteža koja sprečava da dođe do daljeg pogoršanja situacije.
Dok sve strane pružaju svoju interpretaciju, jedno pitanje i dalje ostaje između redova- da li se trenutne tenzije zadržavaju na nivou pritiska ili se polako pomera crta koja određuje granicu mogućeg?
U vremenu kada poruke putuju brže nego ikad, a reakcije ponekad stižu pre promišljanja, teško je proceniti da li je ovo samo još jedan talas tvrde retorike ili nagoveštaj da će naredne godine doneti dublje promene u bezbednosnom pejzažu Evropе.
Borba.info
Borba Info Vesti