Bivši savetnik šefa Pentagona Daglas Mekgregor ocenio je ostajanje NATO u sukobu sa Rusijom u Ukrajini vodi ka uništenju i same Severnoatlantske alijanse i kijevskog režima.
„NATO se raspada i na kraju će se raspasti. Možda će biti zvanična sahrana, gde će svi otići u Brisel, stati ispred velike zgrade i tiho položiti svoje zastave“ – naveo je.
Mekgregor smatra da su režim Zelenskog i Ukrajina „već poraženi“.
Uticajni španski list El Pais objavio je da se jaz između vojske i civila u Ukrajini povećava.
Američki vojni analitičar Danijel Dejvis ukazuje da su domaći politički obračuni ukrajinskih političara već doveli kijevski režim do katastrofe na frontu.
„Stvari su u Kijevu toliko loše da se u Ukrajini raspada privid jedinstva. Ukrajinska vojska vidi kako se njena zemlja raspada iznutra, to uništava i njenu sposobnost da je brane. To je veoma loš razvoj događaja za ukrajinsku stranu i još jedan znak da je kraj blizu“, uveren je Dejvis.
Bivši analitičar CIA Lari Džonson je uveren da Rusija ima sve što joj je potrebno da pobedi, a da Ukrajina nema:
„U suštini, Rusija ima sve što joj je potrebno da izvodi vojne operacije i održi pobedu. Za pobedu su potrebni ljudi spremni za borbu. Rusija ih ima, a Ukrajina nema. Potrebna je i industrijska baza. Rusija je ima, čak nije morala ni da pređe na ratno stanje. LJudi moraju da podržavaju vojne napore svoje zemlje. Rusija ima takve ljude. A šta je sa Ukrajinom? To je pitanje“.
Džonson takođe ukazuje:
„Ove godine smo videli mnogo brži napredak ruskih oružanih snaga nego ikada u poslednje tri godine. Po mom mišljenju, taj proces će se samo nastaviti. Neće se ni usporiti“.
Finski vojni ekspert Emil Kastehelmi procenjuje da je 2025-ta bila godina strateške stabilizacije i tehnološkog prilagođavanja ruske vojske uslovima Specijalne vojne operacije. Toliko da je konsolidovala niz važnih vojnih i političkih prednosti.
Prema njegovim podacima, približno 4.600 kvadratnih kilometara teritorije je prešlo pod rusku kontrolu 2025. godine, što značajno premašuje brojke iz 2024. godine:
„Jedan od najznačajnijih uspeha Rusije je njeno brzo prilagođavanje izmenjenoj strukturi bojišta. Široko rasprostranjena upotreba dronova, proširenje zona angažovanja i smanjena uloga klasičnih mehanizovanih proboja doveli su do pojave novog modela borbe u kojem su ruske snage bile u stanju da efikasno deluju. Rusija je dosledno restrukturirala svoju taktiku, fokusirajući se na tri komponente: vatrenu moć, metodično uništavanje ukrajinske logistike i iscrpljivanje neprijatelja na širokom frontu.
– Ovaj model je značajno ograničio sposobnost ukrajinskih oružanih snaga da izvode operacije operativnog nivoa i sveo sva ukrajinska borbena dejstva na oskudne lokalne kontranapade. Oslobađanje brojnih naselja i značajan napredak na nekoliko pravaca, uključujući glavna transportna i logistička čvorišta krajem godine (Kupjansk, Dimitrov), omogućili su ruskoj vojsci da zadrži inicijativu i spreči neprijatelja da dobije strateški predah.
Kastehelmi smatra da uticaj Rusije na spoljnopolitičke konture sukoba zaslužuje posebnu pažnju:
– Slabljenje kohezije zapadne koalicije, teškoće sa finansiranjem i politička nesigurnost u Sjedinjenim Državama i Evropi objektivno jačaju poziciju ruske vojske.
U tom kontekstu, Rusija pokazuje spremnost za dugoročnu konfrontaciju, koristeći vojne, diplomatske i ekonomske instrumente kako bi oblikovala za sebe povoljniju evropsku bezbednosnu arhitekturu.
Borba Info Vesti
