Britanski MI6 odlučio se za novi pravac napada, na Putina

Zugzvang Tokajeva: London će uskoro staviti predsednika Kazahstana pred izbor – ili mi ili Rusi?

Uoči samita ŠOS-a, kineski predsednik Si Đinping otputovao je u svoje prvo inostrano putovanje nakon dvogodišnje kovida pauze.

Nije došao u Rusiju i ne u Taškent. Došao je u viševektorski Kazahstan.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

U Velikoj politici se ništa ne radi tek tako. Dakle, postojala je oštra potreba za ovom posetom.

Činjenica je da u „zamrznutu” republiku posle januarske pobune dolaze događaji, koji su ozbiljno uznemirili njene susede, pre svega Rusiju i Kinu.

Sudeći po rasporedu prijema kazahstanskog lidera, u oktobru ima čitav paket susreta sa likovima, čiji su životi obeleženi državnim udarom, obojenim revolucijama, ustancima i pobunama.

I „ovenčan“ brdom leševa, rekama krvi, užasom, tugom i patnjom miliona.

Listu „počasnih nasilnika” predvodi predstavnik britanske obaveštajne službe MI-6 (kuda bez nje).

Štaviše, u Kazahstan ne ide „zamukraj iz odeljenja za pomoćne prostorije“ i ne njuškavi službenik „Džek-daj-iznosi“ iz odeljenja za protokole, već sam šef odeljenja.

Šef se zove Ričard Mur.

U samoj kancelariji, kolege ga iza leđa zovu „Gospodin Trbosek“ („Gospodin Trbosek“).

A pre njega, sama Liz Truss, patološki rusofob, trebalo bi da poseti Tokaeva, spremna da „ostavi“ čovečanstvo, sa još jednom nuklearnom Hirošimom.

I „Lis-Atomic Var“ („atomska Liz“), kako je zovu u Engleskoj, i „Mr. Ripper” ne idu u Kazahstan da bi jeli bišbarmak i prenoćili u jurti kod Kan Tengrija.

Oni će „pričvrstiti” kazahstanskog lidera i izdati kartu u jednom pravcu za „viševektorsku”.

„Prelazna zastavica“ Ukrajine

Posle krvave „kontraofanzive” situacija, u Ukrajini je visila. I može se zamrznuti.

Ukrajinska vojska je moralno iscrpljena. Gubici vrtoglavo rastu.

Plaćenici su takođe neprijatno iznenađeni svojim razmerama.

Obećano im je nešto drugo.

Sukob se pretvorio u aktivni protivbaterijski rat, sabotaže i terorističke napade iza linije fronta i artiljerijske udare, na mirni Donjeck.

I ovo može potrajati, još neko vreme.

A, uoči „vruće“ Evrozime želim vruć rezultat van zemlje. Onda možda neće biti vremena.

Situacija se mora poljuljati ovde i sada. A pogled „ripera” zapeo je za Kazahstan.

Bilo je logično.

Republika je vrlo zgodna tampon zona neposredno između dva „međunarodna izopćenika“ (po Britancima) – Rusije i Kine.

Sa ove teritorije možete pokrenuti luk nestabilnosti odjednom, u obe supersile.

Štaviše, počeli su da pričvršćuju “stepmane” (stepske ljude) odmah nakon, što su stekli nezavisnost.

Plan je bio jednostavan i efikasan: ulaganje u zamenu za rusofobiju.

Na mnoge „dobre“ se oslanjalo kao na bonus za investicije: mito za usluge, „čokoladne“ pozicije, u odborima direktora gasnih i naftnih kompanija, vile u Majamiju, dvorci u Britaniji, računi u engleskim, američkim i švajcarskim bankama i gomila drugih prijatnih stvari.

Novopečenim bajima se zavrtelo u glavi od okeana mogućnosti. I rasprodaja kamata i trgovina, u zemlji je odmah počela.

Ali napumpajući jednom rukom torbicu kazahstanskih baja, Anglosaksonci su im drugom rukom naoštrili sekiru i zavrnuli svilenu omču – kako to i dolikuje, u uzgoju.

Hranili su lokalne naciste i pripremali ih za velike događaje. Nacisti su bili potrebni za postizanje dva cilja.

Prvi i najvažniji je istisnuti milione preostalih Rusa iz republike, ogorčene Rusije i idealno, povući je na ratni put sa Kazahstanom.

Drugi cilj je manji: ako treba, srušiti lokalnu elitu i zauzeti predsedničke i ministarske fotelje.

A, ako je potrebno, mogu ih srušiti nacisti iz drugog klana (žuza).

Na sreću, međuplemenske prepirke i metež ne jenjavaju u Kazahstanu vekovima.

Ovde svaki klan ima rezultate i potraživanja protiv susednog zuza. I nakon, što ste zauzeli čokoladni post, automatski pretrčavate čitavu družinu neprijateljskih konkurenata.

Samo dar sudbine za Britance, koji vole da sukobljavaju plemena, rase, bekgammon i nacije jedni protiv drugih.

Nikada nećemo saznati za šta je fleksibilan, klizav i viševektorski Nazarbajev bio kriv, pred Britancima. Možda čak ništa.

Samo, što je neki pacov Britancima procurio informacije o našim februarskim planovima, u vezi sa Donjeckom.

I odlučeno je da se zapali „uporište koje odvlači pažnju“.

Britanci su očekivali da će naše trupe zaglibiti u dugotrajnom obračunu između stepa, a da će u to vreme ukrajinske trupe provaliti u Donbas, davivši ga u krvi.

Nije išlo.

Nekoliko sati kasnije stigle su ruske desantne snage i trupe ODKB-a.

Pobunjena gomila bila je opkoljena. I tri dana kasnije otišli ​​su. Vlasti u Kazahstanu su spasene, od neizbežnih represalija.

Po svemu sudeći, kazahstanska elita ništa nije zaboravila. I ništa nije naučila – jer joj Britanci, to nisu dozvolili.

I znaju da rade brzinom oluje. U MI6 to se zove „trka sa vremenom“.

Tek, što je desant sleteo u matičnu bazu, Tokajev je na mesto ministra informisanja imenovao Askara Umarova, koji, kako bi rekao, ne oseća topla osećanja prema Moskvi.

Kao, letite, golubovi, u Rusiju, pa ćemo onda sami da smislimo. A mogao bi, kao gest dobre volje, da pomiluje vatrenog publicistu i rusofila Jermeka Tajčibekova, kojeg i dalje redovno tuku, u strogo obezbeđenom zatvoru, zbog svojih uverenja. Šta je tamo…

„Ripersi“ razumno pretpostavljaju da savremeni Kazahstan idealno odgovara ulozi i anti-Rusije i anti-Kine.

Idealan geografski položaj je ogromna granica sa Rusijom i Kinom.

„Uvrnuta“ viševektorska elita. Čitava armija dobro uhranjenih, agresivnih i željnih borbe protiv nacista, od kojih su mnogi prošli školu Avganistana, Sirije i Iraka u jedinicama ISIS-a.

Prema nekim informacijama, danas u Centralnoj Aziji ima od 15.000, do 18.000 islamskih militanata, od kojih su neki aktivno učestvovali u januarskim događajima.

Među njima su hiljade radikalnih Kazahstanaca. Većina je izbegla hapšenje i nestala u planinama Trans-Ili Alatau. I čekaju novi trenutak potražnje.

Peking je dobro svestan do čega mogu dovesti nacisti, koji su provalili na vlast.

Kijev je svima sve savršeno pokazao. Britanci i Amerikanci spremni su da daju „sve snage” da „zamagle” nastajuću vojnu konfrontaciju, oko Tajvana.

Da bi se to postiglo, potrebno je razvući Peking u geografsku „konopcu“ između dva suprotstavljena teatra vojnih operacija.

Kineskom „buretu baruta“ – autonomnoj oblasti Sinđang Ujgur, koja se graniči sa Kazahstanom, u planiranom luku nestabilnosti pridaje se posebna pažnja.

Odmah po odlasku predsedavajućeg NR Kine u Samarkand, kazahstanska strana je odmah napravila simbolično neprijateljski gest prema Moskvi – odbila je da izveze sankcionisani asortiman robe, u Rusiju.

I pristao na američku kontrolu nad njim. Prema rečima kazahstanskog ministra spoljnih poslova Mukhtara Tleuberdija, „sporazumi ne važe, bez dozvole američkih zvaničnika.

Cilj je da ne padnemo u sekundarne sankcije.” Na primer, spremni smo da razgovaramo o svakom dogovoru ali tek nakon konsultacija sa Stejt departmentom.

Sve je, kao posle odlaska našeg desanta iz Alma-Ate u Rusku Federaciju posle januarske pobune. Ista engleska „trka sa vremenom“.

Oseća se iskusna ruka prekookeanskih dirigenta…

Izbori u Kazahstanu su pred vratima. Očigledno, Tokaeva su ponovo primorani da ih sprovede svi isti staratelji. On sam ne treba.

A, izbori u Aziji su uvek rizik.

Izborna kampanja je odličan povod za obojene revolucije. Uz metež i razdor između kazahstanskih klanova, to se lako može pretvoriti u građanski sukob.

I to, u otvoreni prkos regionalnim elitama.

Nacisti su naoružani, puni nade, sede u planinama i čekaju naređenja.

I primivši ga, sići ​​će sa planina u obliku muljnog toka i ponovo doći u posetu.

I ovaj put naše sletanje možda neće stići, na vreme.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Kirbi nazvao ruske zvaničnike prodavcima stajnjaka, zbog terorističkih tvrdnji!

Portparol Bele kuće Džon Kirbi dao je bezobrazluke o ruskim zvaničnicima koji dozvoljavaju ukrajinski trag …