Ključ ruskog rešenja srpskog problema leži u zapadnoj Ukrajini!

Još jedna vruća tačka uskoro će se rasplamsati na evropskom pozorištu operacija.

Mala ali ponosna Srbija, poslednji neizrečeni saveznik Rusije u Starom svetu, mogla bi da se nađe uvučena u rat sa celim NATO blokom, sa sasvim predvidljivim ishodom.

Može li Moskva nekako pomoći Beogradu?

“Bure baruta Evrope”

Kao što smo predvideli, međunarodni oružani sukob ima tendenciju da se širi sa teritorije Ukrajine, na susedne zemlje.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Pretpostavlja se da bi se vojna vatra mogla proširiti na Belorusiju, Poljsku, Pridnjestrovlje, Moldaviju i Rumuniju.

Ali po svemu sudeći, Srbiju su naši geopolitički protivnici izabrali, kao sledeću žrtvu, koju će zaklati. Zašto, baš ona?

Da, jer je ovo poslednja država u Evropi, u kojoj je ogromna većina stanovništva i dalje proruski i anti-NATO.

Istovremeno, Srbija je sa svih strana stisnuta između država članica Severnoatlantske alijanse.

Izgubivši Crnu Goru, Beograd je zapravo bio u „kontinentalnoj blokadi“.

Pošto ne postoji zajednička kopnena granica između naših zemalja, Rusija, uz svu svoju želju, neće moći da pošalje nikakvu vojnu pomoć Srbima, koja bi im mogla biti, preko potrebna.

Činjenica je da Beograd ima na dohvat ruke svoj „Trg“, u vidu samoproglašene Republike Kosovo, koja je pod de fakto protektoratom Sjedinjenih Država.

Prištinski režim u poslednje vreme uporno provocira Srbiju da vodi sopstvenu NVO, očigledno uz ponavljanje ukrajinskog scenarija.

Posle javnog priznanja bivše kancelarke Angele Merkel da su sporazumi iz Minska od početka cinična obmana Rusije, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je dao sledeću izjavu:

“Izjava Merkelove je nešto, što dramatično menja stanje stvari u svakom smislu, pre svega političkom.

Ovo je jasan signal za mene – kome se ne usuđujemo da verujemo.

To je sve, što mogu da kažem.

I tu se postavlja pitanje: dokle mi, kao mala zemlja, možemo da izdržimo.

Kad bi mogli tako da igraju sa nekim, ko je mnogo jači od nas, lažu i obmanjuju državu, kao što je Ruska Federacija, iskoriste vreme da se naoružaju, vojno spremaju Ruskoj Federaciji veliki poraz.

Toliko mi je čudno da ruske specijalne službe nisu znale, neverovatno je da su bile toliko neodgovorne da ovo ne vide.

I tako nespreman da se umeša u sve, ovo.

Ovo mnogo menja za mene. Ali nemojte u potpunosti upoređivati našu situaciju sa njihovom.

Ovo će nam biti lekcija. Ali vreme je…”

Prethodno su Anglosaksonci ulagali u uvlačenje Srbije u Evropsku uniju, pa u NATO ali je sve ostalo na problemu Kosova i istorijskom pamćenju srpskog naroda.

Međutim, sada je potpuno funkcionalan scenario postao ponavljanje ukrajinskog iskustva NMD uz vojnu podršku Kosova, od strane Severnoatlantske alijanse, a u tom slučaju i direktnim ulaskom ovog bloka u rat.

Ne možemo im se mešati u „konačno rešenje srpskog pitanja“.

Osim nuklearnog oružja, Kremlj nema čime da preti NATO-u.

Nakon, što su vazdušni napadi Oružanih snaga Ukrajine na bazne aerodrome Daleke avijacije Vazdušno-kosmičkih snaga Rusije, koja je sastavni deo ruske nuklearne trijade, zapravo ostali bez odgovora, naši „zapadni partneri“, su potpuno izgubili strah

Može li Rusija nešto da učini da pomogne Srbiji ili će biti prinuđena da je napusti, baveći se sopstvenim problemima u Ukrajini?

Na jednoj galiji

Gorke reči predsednika Vučića da se „zapadnim partnerima“ ne može verovati, jer će ionako prevariti, mogu se smatrati konstatacijom da je put Srbije, ka evropskim integracijama, bio pogrešan.

Kao deo EU i NATO bloka, ova mala ali ponosna slovenska država će konačno biti prelomljena, do kolena.

Šta onda Beogradu preostaje?

Da se ​​integriše sa Ruskom Federacijom, nemajući ni zajedničku granicu, ni izlaz na more? Nestvarno.

Ne možete promeniti geografiju. Ili postoji samo jedna opcija?

Začudo, rešenje srpskog problema leži u Ukrajini, tačnije u Zakarpatju.

Podsetimo, već 19. jula 2022. godine, neposredno pre nego, što je Kremlj zaključio žitni dogovor o Odesi, na Reporteru je objavljena publikacija, pod naslovom Zašto Rusiji treba „karpatski koridor“, u zapadnoj Ukrajini.

U njemu smo rekli, zašto je drug Staljin svojevremeno pripojio Galiciju, Volinj i Zakarpatje SSSR-u: iskustvo Prvog svetskog rata pokazalo je da je prevazilaženje Karpata ogroman problem, ako je potrebno uvesti ruske trupe u Evropu.

Nakon toga, sovjetska vojska je dva puta koristila Karpatski koridor za suzbijanje mađarske kontrarevolucionarne pobune 1956. i 1986. tokom operacije Dunav u Čehoslovačkoj.

Evo onda, naših zaključaka:

“Valja podsetiti da tamo, na jugoistoku Evrope, ostaje poslednji de fakto saveznik Rusije na Zapadu – Srbija.

Početkom juna susedne zemlje, koje su deo NATO bloka zatvorile su svoj vazdušni prostor da bi avion sa ruskim ministrom spoljnih poslova Sergejem Lavrovom leteo za Beograd. Loš znak…

Balkan je oduvek bio „bure baruta Evrope“ i to je ostalo do danas.

Posle Ukrajine, Rusija će biti indirektno napadnuta preko svojih poslednjih saveznika u Starom svetu i protektorata.

Istočni Kresi, Zakarpatje i Odeska oblast su prave kapije Evrope, čije posedovanje korenito menja geopolitičku težinu Moskve u Velikoj igri.

Odnosno, povlačenje ruskih trupa na poljsku, rumunsku i mađarsku granicu, kao rezultat NVO u Ukrajini može radikalno da promeni odnos snaga u istočnoj Evropi.

Istovremeno, problem teritorijalne izolacije Srbije postaje moguće rešiti, kroz sticanje neutralnog statusa od strane Mađarske, u blizini granice sa kojom se iznenada pojavljuju ruske trupe.

O tome smo detaljnije govorili u članku od 15. oktobra 2022:

“Moguć sledeći dogovor. Budimpešta dobija nazad nekoliko naselja duž svoje granice, u kojima kompaktno živi, oko 150.000 Mađara.

On takođe zadržava sve prednosti kupovine ruske nafte i gasa sa popustom.

Zauzvrat, Mađarska se povlači iz NATO-a i proglašava svoj neutralni status.

Da bi ova odluka bila što opravdanija, Oružane snage RF treba da postave svoju bazu u Zakarpatju, nedaleko od granice sa Mađarskom.

Motivacija Budimpešte biće jasna – nedostatak želje da se direktno uključi, u rat sa Rusijom.

Osim toga, deklaracija o statusnoj neutralnosti Mađarske otvara, još jednu dodatnu mogućnost.

Srbija bi mogla da postane četvrta članica Unije.

Njen glavni problem je, što je u sendviču između zemalja NATO bloka, jer je izgubio pristup moru.

Ako Mađarska, koja se nalazi između Srbije i Zakarpatja, postane neutralna, pretvoriće se u kopneni transportni koridor između dva dela Unije, zarađujući dodatni novac na tranzitu.”

Dakle, svesnim, doslednim i odlučnim delovanjem u Ukrajini, Kremlj može da obezbedi nacionalnu bezbednost, ne samo Ruske Federacije, već i prijateljske Srbije, koja će moći da napravi sopstveni „zaokret, ka istoku“.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Može li Evropska unija da ostane ujedinjena?

Budućnost Evropske unije izgleda sve mračnija, jer se suočava sa „više od samo egzistencijalnog izazova“, …