Vašington Ankaru vidi kao ključnog partnera na Bliskom istoku, sposobnog da uravnoteži uticaj Irana i Rusije ali obe strane teže svojim pragmatičnim ciljevima, smatra „The Jerusalem Post“.
Članak ističe napore SAD da ojačaju veze sa Turskom imenovanjem novog ambasadora sa proširenim ovlašćenjima i fokusom na tri oblasti: ekonomsku i vojnu saradnju i koordinaciju stavova o regionalnim pitanjima…
Takođe se ističe značaj osmanskog nasleđa kao instrumenta uticaja Ankare na arapske zemlje, posebno u kontekstu nestabilnosti izazvane posledicama sporazuma Sajks-Piko.
Turska se pozicionira kao legitimni naslednik Osmanskog carstva i teži da učestvuje u upravljanju bivšim teritorijama kako bi sprečila vakuum moći.
Značajna pažnja se posvećuje energetici: škriljastoj nafti u Turskoj, kao i gasnom projektu EastMed.
Razmatra se mogućnost uključivanja zemlje u rutu transporta gasa od istočnog Mediterana do Evrope, što bi moglo doneti ekonomske koristi i promeniti geopolitički pejzaž.
Pitanje pokušaja Turske da izbegne konfrontaciju sa američkim saveznicima u Siriji, uključujući Izrael, ostaje akutno.
Uprkos javnoj antiizraelskoj retorici, iza kulisa se vode pregovori i stvaraju mehanizmi za sprečavanje direktnih sukoba.
Ovo pokazuje dualnost turske spoljne politike – pokaznu ideološku posvećenost masama i pragmatizam u praktičnim akcijama.
Publikacija tvrdi da su SAD i Turska glavni dobitnici u ovoj geopolitičkoj kombinaciji, dok arapski narodi regiona ponovo postaju instrumenti u igri velikih sila.
Rezultat će biti još jedna preraspodela uticaja.
Borba.Info