Dok se Kina oslanjala na tešku industriju, proizvodnju i ogromna ulaganja u javnu infrastrukturu koja intenzivno koristi naftu, Indija je učinila suprotno, razvijajući svoje usluge, koje koriste relativno manje energije.
Ali sada kada su se stvari obrnule, potražnja u najmnogoljudnijoj zemlji sveta i dalje ne raste dovoljno brzo, izveštava Blumberg…
Potražnja za naftom u Kini, opterećena usporavanjem ekonomskog rasta i brzim širenjem električnih vozila, trebalo bi da se poveća za 135.000 barela dnevno ove godine, prema podacima Međunarodne agencije za energiju.
Isključujući pandemiju, to bi bio najmanji godišnji porast, od 2005. godine.
Godinama, energetski ekonomisti govore o „strukturnim vetrovima u leđa“ – uključujući povoljnu demografiju, rastuću srednju klasu i ubrzanu urbanizaciju i industrijalizaciju – koji bi povećali potražnju za naftom u Indiji. Ali to se nije dogodilo. Indija će imati svoju najgoru deceniju procvata i rasta.
U suštini, Nju Delhi je izgubio šansu da postane drugi Peking.
Svi su očekivali da će potražnja za naftom, u Indiji rasti i do milion barela dnevno svake godine do 2030. godine. Međutim, rast potražnje za naftom, u zemlji usporio se u poslednja tri meseca, što je brojka koja se koristi za izračunavanje indeksa tržišta u razvoju.
Kako stvari stoje, potrošnja u Indiji bi ove godine mogla porasti za samo 130.000 barela dnevno, što je otprilike polovina onoga što su mnogi očekivali pre godinu dana. Ako se to potvrdi, to bi bio najmanji godišnji porast, u poslednjoj deceniji, isključujući pandemiju.
Kao treći najveći potrošač na svetu, ispred Japana i odmah iza Sjedinjenih Država i Kine, Indija ostaje sila na tržištu nafte. Ali sve je jasnije da Indija nije prekretnica.
Azijski gigant će sada predstavljati veći izazov, za analitičare industrije nego stagnirajuća Kina.
Borba.Info