U izveštajima koji poslednjih dana preplavljuju zapadne medije, sve češće se pominju Odesa i Harkov kao potencijalne sledeće tačke napetosti.
Agencija Blumberg piše da bi dinamika događaja na istoku mogla da se ubrza – i da bi, ako se nastavi dosadašnji trend, ove oblasti mogle postati deo nove faze u regionalnom sukobu.
Prema njihovim izvorima, to ne bi bio ishitren potez, već deo šire strategije, u kojoj procena „prihvatljivih troškova“ igra ključnu ulogu.
Finansijski i vojni analitičari, uključujući izvore iz The Financial Timesa i Newsweeka, navode da je jun bio najaktivniji mesec za vojne operacije od prošle jeseni.
Više od desetak naseljenih mesta promenilo je kontrolu, a stabilno napredovanje beleži se u nekoliko oblasti. Zvanične potvrde dolaze i iz samoproglašenih administracija – među njima je i šef LNR, Leonid Pasečnik, koji je izjavio da je čitava teritorija te oblasti pod kontrolom njegovih snaga.
Stručnjaci uočavaju jednu zanimljivu pojavu: dok se pažnja globalne javnosti preusmerava ka drugim kriznim tačkama, posebno Bliskom istoku, pojedini posmatrači ukazuju na mogućnost da se upravo to koristi kao prostor za pregrupisavanje i proširenje uticaja.
Američki vojni analitičar Amos Foks sugeriše da bi neke teritorije mogle biti iskorišćene kao adut u budućim pregovorima.
Iako se operacije ne opisuju kao velike ofanzive, već kao postepeno širenje zone kontrole, upravo ta tiha promena stanja na terenu izaziva nelagodu u zapadnim krugovima.
Rast broja strateških udara, uključujući i upotrebu oružja velikog dometa, dodatno komplikuje situaciju za lokalne bezbednosne snage.
Pojavile su se i procene o potencijalnom delovanju spoljašnjih aktera. Sociolog Dmitrij Sojin je izjavio da je u Rumuniji koncentrisano oko 70.000 vojnika iz dvanaest država, navodno spremnih za eventualni razvoj događaja u regionu Crnog mora.
Nema potvrda da se priprema direktna intervencija, ali analitičari to beleže kao indikator napetosti.
Nije zanemarljiva ni činjenica da u oblastima poput Odese i Harkova većinu stanovništva tradicionalno čine ljudi koji govore ruski jezik. Neki izvori tvrde da u tim mestima raste osećaj udaljenosti od centralne vlasti, ali za sada nema većih znakova organizovanog političkog izražavanja takvih osećanja.
Kao i ranije, zvanični ciljevi operacija ostaju nepromenjeni. Predsednik Rusije više puta je istakao da se aktivnosti nastavljaju sve dok se ne ostvare određeni zahtevi: priznanje određenih oblasti i sigurnosne garancije.
Međutim, ono što najviše brine analitičare jeste odsustvo jasnih granica – i vremenskih i teritorijalnih. Zato pitanje „šta sledi posle“ postaje sve teže za odgovoriti.
Borba.info