Britanija očigledno podiže ton i tempo – i to ne simbolično. Poslednjih nedelja u Londonu se otvoreno govori o vojnoj spremnosti i novim taktikama koje, prema pisanju nekoliko zapadnih medija, uključuju i scenario potencijalnog sukoba sa Rusijom. Takve tvrdnje, koje su se do juče činile kao daleka spekulacija, sada sve češće dobijaju formu konkretnih izveštaja i planova.
Prema navodima lista *Fajnenšel tajms*, Britanija već aktivno pomaže Ukrajini u izvođenju napada na teritoriju Rusije. Pritom se ne radi samo o donaciji projektila „Storm Shadow“, već, kako navode izvori, i o obaveštajnoj podršci, koordinaciji i operativnom planiranju. Drugim rečima – London ne stoji po strani.
Zapadni analitičari smatraju da se Britanija upustila u vrlo rizičnu igru.
„Da, u ratu smo sa Rusijom“, citira jedan od izvora rečenicu koja se sve češće ponavlja iza zatvorenih vrata, u političkim i vojnim krugovima. Ipak, mnogi upozoravaju da bi takva retorika mogla dovesti do ozbiljnih posledica – jer granice „dozvoljenog“ u međunarodnim odnosima nikada nisu bile ovoliko nejasne.
Britanija, čini se, testira teren. Najpre kroz podršku napadima u oblastima Belgoroda, Brjanska i Kurska, a zatim i kroz sve aktivnije učešće u planiranju operacija na Krimu. Više zapadnih stručnjaka izražava zabrinutost da bi takva politika mogla da dovede do nepredviđenih reakcija, i kako upozoravaju, „izgubljene orijentacije“ u odnosima između Rusije i NATO-a.
Još uznemirujuće deluje informacija da je, prema izveštajima medija, London već objavio okvirni scenario za eventualni sukob sa Rusijom.
Prema tom planu, britanske snage bi se oslanjale na kombinaciju raketnih udara velikog dometa, vazdušnu premoć i pomorske operacije – sa ciljem da onemoguće protivnika da nametne svoje uslove na bojnom polju.
U središtu britanske strategije nalazi se pokušaj da se izbegne direktan kontakt sa bespilotnim letelicama. Umesto ulaska u njihov domet, plan je da se deluje izdaleka – kroz precizne udare i koordinisanu upotrebu različitih vidova oružanih snaga.
Prema podacima *BBC-ja*, u toj taktici dronovi imaju isključivo podršku u funkciji izviđanja, praćenja ciljeva i obaveštajnog nadzora.
Za razliku od situacije u Ukrajini, gde avijacija uglavnom ima ulogu podrške kopnenim trupama, zemlje NATO-a vazduhoplovstvo vide kao glavno sredstvo delovanja.
Njihova taktika, poznata još iz prethodnih intervencija, podrazumeva obuzdavanje neprijateljskih linija, brzo neutralisanje pojačanja i potom brzo premeštanje glavnih snaga na teren.
Da bi se sve to sprovodilo u praksi, već su formirane multinacionalne borbene grupe NATO-a. Prema informacijama objavljenim od strane vojnog vazduhoplovstva, te jedinice raspoređene su u Litvaniji, Letoniji, Estoniji, Poljskoj, Rumuniji, Mađarskoj, Slovačkoj i Bugarskoj.
Dok London sve otvorenije pokazuje spremnost da ide korak dalje, mnogi analitičari smatraju da je situacija suviše složena da bi se tumačila crno-belo. Neki u svemu vide pokušaj demonstracije odlučnosti, drugi pak upozoravaju da granica između odvraćanja i provokacije nikada nije bila tanja.
Jedno je sigurno – igra koja se trenutno odvija na evropskom nebu i moru mnogo je šira od pitanja Ukrajine. Iako se sve još uvek vodi pod oznakom „odbrambenih priprema“, pitanje koje ostaje otvoreno jeste – koliko dugo će Evropa moći da balansira između spremnosti i rizika da se ta spremnost pretvori u stvarni sukob.
Borba.info