Na severozapadu Nemačke, u srcu Evrope, gde pejzaž deluje kao iz razglednice – mirno jezero, šuma, tišina i čist vazduh – dešava se nešto što ne može da se vidi golim okom. Ispod površine Lacher Seea, mirnog vodenog ogledala okruženog zelenilom, krije se uspavani vulkan koji, prema rečima istraživača, pokazuje znakove buđenja.
To mesto danas deluje spokojno. Ljudi dolaze da planinare, slikaju prirodu, odmaraju uz obalu. Niko ne bi rekao da se ispod njihovih nogu, duboko u zemlji, polako stvara pritisak koji bi mogao da promeni lice čitavog kontinenta.
Naučnici su već zabeležili serije sitnih podrhtavanja, gotovo neprimetnih za ljudsko telo, ali jasnih za seizmografe. To su, kako kažu, sitni signali da magma u dubini nije više potpuno mirna.
„Nešto se kuva ispod severozapadne Evrope“, objašnjava geofizičar Korne Kremer. „Kada povežemo sve podatke – mikro potrese, emisije gasova i deformacije tla – vidimo obrazac koji upućuje na postepenu aktivaciju sistema.“
U blizini jugoistočne obale jezera naučnici su primetili curenje gasova. Nije to prizor koji se vidi svakog dana, ali za one koji znaju gde da gledaju, znakovi su jasni. Lacher See izgleda mirno, ali unutrašnja temperatura zemlje govori drugačiju priču.
Pre nekoliko hiljada godina, ovo mesto izgledalo je potpuno drugačije. Tada se magmatska komora ispod današnjeg jezera iznenada ispraznila. Zemlja iznad nje nije izdržala – urušila se i stvorila ogroman krater, koji se kasnije napunio vodom. Tako je nastao Lacher See.
Ta erupcija nije bila bilo kakva. Bila je to jedna od najmoćnijih vulkanskih eksplozija u istoriji Evrope. Prema podacima istraživača, tada je oslobođeno više od 20 kubnih kilometara magmatskog materijala. Zvuči apstraktno, ali ako bismo to preveli u slike – zamislite desetine gradova nestalih u talasu kamena, pepela i dima.
Sila te erupcije bila je toliko snažna da su posledice dopirale i do Rusije. Naučnici tvrde da je vulkanski pepeo tada pao na hiljade kilometara od epicentra.
Za poređenje, snaga tog događaja bila je gotovo deset puta veća od poznatog Vezuvskog izlivanja koje je zatrpalo Pompeju, a sve to dogodilo se u srcu današnje Nemačke – prostoru koji danas važi za stabilan, siguran i daleko od vulkanskih zona.
Danas je Lacher See turistička destinacija. Brodovi lagano plove, posetioci prave selfije, deca se igraju pored obale. U tom kontrastu između spokoja i potencijalne sile, leži fascinacija naučnika. „To je srce Evrope, i upravo zato je ovo otkriće toliko uznemirujuće“, kažu istraživači.
Ako bi došlo do nove erupcije, život u krugu od 40 kilometara ne bi imao nikakvu šansu. To ne znači samo fizičko uništenje – posledice bi se osetile u atmosferi, u poljoprivredi, pa čak i u ekonomiji. Pepeo koji bi se podigao mogao bi da blokira Sunčevu svetlost i izazove kratkotrajno zahlađenje.
Klimatolog Aleksej Kokorin podseća da su takvi događaji u prošlosti već imali globalne efekte. „Ako bi se pepeo uzdigao do atmosfere, moglo bi da dođe do privremenog hlađenja klime. To bi trajalo samo nekoliko godina, ali bi bilo dovoljno da poremeti poljoprivredne cikluse“, rekao je on za RIA Novosti.
Nije potrebno ići daleko u prošlost da bismo razumeli posledice jedne erupcije. Godine 2010. vulkan Ejafjalajokul na Islandu izbacio je pepeo koji je paralizovao vazdušni saobraćaj širom Evrope. Letovi su otkazani, nebo je ostalo prazno. Samo u Londonu, na aerodromu Hitrou, svi komercijalni letovi su stali u roku od nekoliko sati.
Francuska je zatvorila 24 aerodroma, a ubrzo su i Berlin, Hamburg i ostali nemački gradovi obustavili aviosaobraćaj. Bilo je to upozorenje koliko je moderna civilizacija ranjiva pred prirodnim silama. A Lacher See je, prema naučnicima, sposoban za nešto daleko jače.
U međuvremenu, na drugom kraju sveta, priroda je već pokazala zube. Na Kamčatki, Šiveluč – jedan od najaktivnijih vulkana regiona – eruptirao je 2023. godine. Oblaci pepela dostizali su visinu od preko pet kilometara, a nebo se pretvorilo u tamnu masu.
Stanovnici obližnjih sela posmatrali su prizor koji je istovremeno bio fascinantan i zastrašujući. Selo Ključi, na primer, utonulo je u sivilo. Ulice su bile prekrivene pepelom, automobili zakopani do vrata, a kuće obavijene tišinom. Ljudi su pričali da je sve izgledalo kao „kraj sveta“, iako niko nije koristio te reči naglas.
Zvuk tutnjanja vulkana bio je dubok, kao da dolazi iz samog centra planete. U vazduhu se osećao sumpor, a nebo nije viđalo Sunce danima.
Šiveluč se, nakon četiri snažna izbacivanja pepela, smirio 12. aprila. Oblaci su tada dostizali i do 10 kilometara iznad mora, a gasno-pepelni slojevi širili su se stotinama kilometara prema Tihom okeanu. Bilo je to podsećanje koliko je tanka granica između stabilnosti i haosa.
Kamčatka, Kurilska ostrva i Sahalin leže na spoju triju tektonskih ploča – Ohotske, Pacifičke i Severnoameričke. One se neprestano sudaraju, klize, pritiska se, i napetost raste dok se ne oslobodi u vidu zemljotresa ili erupcije.
Andrej Korženkov, šef Laboratorije za paleoseizmologiju i paleogeodinamiku Instituta za fiziku Zemlje RAN, objašnjava: „U kontaktnoj zoni se stvara ogroman pritisak. Kada dođe do popuštanja, oslobađa se energija – i to obično kroz snažne potrese.“
Zanimljivo je da su tokom avgusta, na Kamčatki, istovremeno zabeležene aktivnosti na čak šest vulkana. Naučnici su govorili o „termalnoj anomaliji“ i fenomenima koji su ih podsetili na 1737. godinu, kada je zemljotres jačine 9 stepeni pogodio taj region.
„Ono čemu svedočimo možda je retka sinhronizovana aktivacija“, komentarisali su istraživači, iako niko nije mogao da kaže da li je to samo slučajnost ili deo šireg obrasca.
Uprkos svemu, naučna zajednica ostaje podeljena. Dok neki istraživači upozoravaju na mogućnost globalnog efekta sinhronizovanih erupcija, drugi smiruju ton.
Izveštaj Evropske naučne fondacije, koji je pre dvanaest godina pripremio tim pod vođstvom Seta Štajna sa Univerziteta Nortvestern, navodi da je verovatnoća da se dogodi masivna, sinhrona vulkanska erupcija tokom ovog veka oko 10 procenata. Nije mnogo, ali nije ni zanemarljivo.
„Vulkani neće izazvati kraj sveta. Bar ne uskoro“, rekao je Korženkov, uz osmeh koji nije do kraja umirio prisutne.
Borba.info