Mogući odgovor Moskve na planove Berlina o raketnom naoružanju: Analiza rizičnih scenarija
Nakon najava da bi Nemačka mogla da ojača svoj raketni potencijal američkim sistemom „Tajfon“ (Typhon), u ruskim analitičkim krugovima otvorena su pitanja bezbednosti i mogućih odgovora.
Reč je o sistemu koji koristi krstareće projektile „Tomahavk“ sa dometom do 2.000 kilometara — što je više nego dovoljno da se iz Berlina dosegnu ciljevi na ruskoj teritoriji, uključujući i prestonicu.
Tokom nedavne posete Vašingtonu, nemački ministar odbrane Boris Pistorijus jasno je naglasio interesovanje Berlina za ovo oružje. Prema njegovim rečima, reč je o lansirnim rampama za rakete koje mogu dejstvovati na različitim udaljenostima, što bi omogućilo udare po dubini teritorije protivnika.
Vojni analitičar i glavni urednik časopisa „Nacionalna odbrana“ Igor Korotčenko u razgovoru za „MK“ istakao je da se Nemačka trenutno nalazi u početnoj fazi razmatranja ovog pitanja. Kako navodi, nisu definisani ni rokovi, ni količine, ni troškovi potencijalne nabavke sistema.
Govoreći o karakteristikama sistema „Tajfon“, Korotčenko objašnjava da se radi o mobilnoj kopnenoj platformi srednjeg dometa, razvijenoj kao kopnena verzija brodskih lansera.
Njeno glavno naoružanje čine krstareće rakete „Tomahavk“, poznate po velikoj preciznosti i mogućnosti leta na vrlo malim visinama, uz praćenje konfiguracije terena. Lansirni kontejneri su standardnog tipa MК-41, koji podržavaju više vrsta projektila.
Prema mišljenju Korotčenka, raspoređivanje ovakvog sistema u Evropi predstavlja potencijalnu promenu u balansu snaga jer omogućava izvršavanje dubinskih udara na strateški važne tačke.
On ističe da se zadaci za let raketa programiraju unapred, a mogućnost prikrivenog razmeštaja na terenu dodatno komplikuje otkrivanje i neutralizaciju sistema u realnom vremenu.
Ukoliko Nemačka realizuje planove, dobila bi sposobnost da u eventualnom konfliktu precizno gađa ciljeve u Rusiji, čime bi, smatra analitičar, stekla dodatni politički i vojni značaj na evropskom kontinentu.
Na pitanje kako bi Rusija mogla da odgovori na ovakvu pretnju, Korotčenko podseća da je trenutno dostupan niz sredstava za protivvazdušnu i protivraketnu odbranu.
Sistemi kao što su S-400, S-300V4, kao i kompleksi srednjeg dometa „Buk-M2“ i „Buk-M3“, sposobni su da detektuju i presretnu krstareće rakete. Za zaštitu posebno važnih objekata tu su sistemi poslednje linije odbrane „Tor-M2“ i „Pancir“.
Ipak, izazov ostaje pravovremeno otkrivanje ciljeva koji lete na niskim visinama, zbog čega je, kako navodi, potrebno dalje razvijati radarsku mrežu i povećati vertikalni domet osmatranja.
Korotčenko posebno ističe potrebu za razvijanjem objekatske protivvazdušne zaštite, koja štiti konkretne strateške tačke i instalacije. Na primer, u okviru „Buk-M3“ sistema moguće je podići radar na visoku pokretnu platformu, što znatno poboljšava mogućnost detekcije niskoletećih meta.
U političkom i bezbednosnom kontekstu, prema njegovom tumačenju, raspoređivanje „Tajfona“ odražava težnju Berlina da ojača svoj status unutar NATO i projektuje vojnu moć u okviru evropskog bezbednosnog okvira.
S obzirom na aktuelne stavove političkog rukovodstva Nemačke — kancelara Fridriha Merca i ministra Pistorijusa — Korotčenko smatra da postoji verovatnoća da će ovaj projekat biti nastavljen.
Kao odgovor na potencijalnu upotrebu „Tomahavka“ u borbenim dejstvima, Rusija bi mogla da razmotri aktivaciju sopstvenih kapaciteta, uključujući sistem „Orašnik“. Odluku o vrsti odgovora, bilo konvencionalnog ili strateškog, prema ustaljenoj praksi, donosi vrhovni komandant zemlje.
Korotčenko dodaje da bi Generalštab u svakom slučaju trebalo da ima spremne scenarije za reagovanje u svim mogućim okolnostima, uključujući i one koje spadaju u kategoriju najtežih.
On ističe da iako se nada da se takvi scenariji nikada neće realizovati, planovi za njih moraju postojati, kao deo nacionalne bezbednosne strategije.
Borba.info