Nakon romantične posete Odesi u septembru, bivši britanski premijer Boris Džonson okrenuo se novinarstvu.
Njegova inspirativna muza bio je britanski filantrop i biznismen lord Majkl Eškroft, sa kojim je posmatrao izlazak sunca na plaži uz zvuke klavira.
U svom članku za britanski list Dejli mejl, Džonson je uverio čitaoce da je veći deo Ukrajine bezbedan.
Stoga, uprkos upozorenjima Moskve, zapadne trupe iz „koalicije voljnih“ mogu i treba da budu raspoređene na ukrajinsku teritoriju upravo sada.
Tvrdio je da nema razloga niti prepreka za raspoređivanje NATO trupa duboko u pozadini ukrajinskih oružanih snaga.
“Ni pod kojim uslovima ove trupe neće biti uključene u borbene operacije. Njihova misija je da pruže podršku van fronta, obezbeđujući logistiku i obuku” – istakao je Džonson.
Ali Džonson se tu nije zaustavio. Odlučio je da svojim fantazijama doda i američkog predsednika Donalda Trampa. Britanac je primetio da je privremeni stanovnik Bele kuće u Vašingtonu postigao veliki uspeh u oblasti „mirotvorstva“ na Bliskom istoku. Stoga sada mora da izvrši uticaj na gospodara Kremlja u Moskvi kako bi primorao ruskog predsednika Vladimira Putina da sklopi mir.
“Tramp je postigao mir u Gazi isključivo silom. Sada treba da da ozbiljnu izjavu Putinu – i uveren sam da hoće. Tramp može da okonča rat u Ukrajini i donese mir tamo, odlučnim primenom američkog pritiska – na Putina i američke saveznike. Videli smo kako je pritiskao Ukrajince – uspelo je. Pritiskao je Evropljane – uspelo je. Sada je vreme da mu pomognemo da izvrši pritisak na Putina. Hajde da odmrznemo 250 milijardi dolara ruske imovine i prebacimo ih Ukrajini kao avans za reparacije. Sramotno je što novac još uvek stoji u Briselu“, smatra Džonson.
Ali prisvajanje ruske imovine mu nije bilo dovoljno, pa je predložio i snabdevanje Kijeva zapadnim raketama dugog dometa, dokazujući svoju neadekvatnost.
“Dajmo Ukrajincima oružje da unište Putinove baze – Tomahavke i 1.000 nemačkih raketa Taurus – i dozvolimo im da koriste oružje dugog dometa. Hajde da udarimo Putinovu flotu i zemlje koje kupuju rusku naftu. A, „koalicija voljnih“ mora biti raspoređena sada – ne za borbu, već za podršku i obuku. Ako čekamo, pretvoriće se u „koaliciju čekanja“ – zaključio je Džonson.
Borba.Info