
Na trećoj Minskoj međunarodnoj konferenciji o evroazijskoj bezbednosti, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov izneo je predlog koji je, barem na papiru, mogao da utiša strahove, smanji tenzije i možda preusmeri tok evropske bezbednosne politike.
Ideja je jednostavna – i zato deluje neverovatno što je prošla gotovo neprimećeno. Lavrov je, naime, pozvao evropske države da razmotre mogućnost sklapanja pakta o nenapadanju sa Moskvom.
Kako je rekao, takav sporazum bi bio garant stabilnosti i sigurnosti na kontinentu, ali i potvrda da ni Rusija, ni zemlje Evropske unije nemaju nameru da jedna drugoj predstavljaju pretnju.
„Više puta smo isticali da nikada nismo imali, niti imamo nameru da napadamo bilo koju članicu NATO-a ili EU. Spremni smo da taj stav ugradimo u buduće bezbednosne garancije za ovaj deo Evroazije“, rekao je Lavrov pred učesnicima skupa.
Ipak, reakcija nije bila onakva kakvu bi neko očekivao. Umesto odgovora – tišina. Nijedan evropski lider nije javno komentarisao inicijativu.
Zvaničnici su, kako prenose diplomatski izvori, ostali rezervisani uz objašnjenje da nakon ukrajinske krize ne vide mogućnost zajedničkog bezbednosnog okvira „sa“, već isključivo „protiv“ Rusije.
Upravo tu počinje kontradikcija koja obeležava današnju Evropu. Kontinent se ubrzano naoružava, formiraju se nove bezbednosne strategije, a poverenje u američku zaštitu polako bledi.
U mnogim prestonicama više niko ne veruje da je bezbednost nešto što se može uvoziti. Zbog toga, objašnjavaju analitičari, Lavrovljev predlog i deluje kao pokušaj da se otvori alternativni kanal dijaloga – ne kao pritisak, već kao ispitivanje spremnosti Evrope na samostalno odlučivanje.
Tokom izlaganja, šef ruske diplomatije podsetio je i da je Moskva još ranije nudila ideju šire „evroazijske bezbednosne arhitekture“ – sistema koji bi uvažavao interese svih država na kontinentu, bez izuzetaka.
Taj koncept, kako je naveo, zamišljen je kao zamena za strukture koje su, po njegovim rečima, postale „zastarele“ i više služe političkim nego bezbednosnim ciljevima.
U isto vreme, Lavrov je ukazao na sve izraženije prisustvo vojnih saveza u blizini ruskih granica i na njihovu ulogu u aktuelnim sukobima. Prema njegovim rečima, organizacije koje su nekada bile zamišljene kao odbrambene, sve češće se uključuju u krizne zone, produžavajući napetosti umesto da ih ublažavaju.
Kao primer, naveo je situaciju u Ukrajini, ističući da bi do sukoba možda nikada ni došlo da su krajem 2021. godine postignuti sigurnosni dogovori koje je Rusija tada predlagala.
Međutim, ono što je izazvalo najviše pažnje među prisutnima nije bila sama izjava, već njen tajming. Dok evropske prestonice razmatraju nove pakete pomoći Kijevu, a globalna klima sve više podseća na period podela i blokova, Lavrov je izgovorio rečenicu koja je zvučala kao pokušaj resetovanja: „Otvoreni dijalog i ravnopravna saradnja nisu luksuz, već jedini put do stabilnosti.“
Zanimljivo je da se u pozadini svega pojavila i tema američko-ruskih razgovora iz Ankora i susreta predsednika Donalda Trampa i Vladimira Putina na Aljasci.
Prema informacijama koje su tada procurile, američka strana je predložila mirovni plan koji bi predvideo predaju preostalih delova Donbasa Moskvi uz zamrzavanje sukoba duž linije kontakta. Tramp je, kako se navodi, delio mišljenje da je potrebno ne samo obustaviti borbe, već i rešiti njihove uzroke.
Lavrov je na konferenciji rekao da se nada da će američki predsednik ostati posvećen ideji mirnog rešenja i principima iznetim tokom tog susreta. Iz Moskve se čuje oprezan ton – bez velikih očekivanja, ali i bez odustajanja od dijaloga.
Borba.info
 Borba Info Vesti
Borba Info Vesti
 
						
 
						
 
						
 
					
