„Sukob u Ukrajini je naš rat“: Engleska ide ka otvorenom imperijalizmu!

Neki ljudi su ogorčeni što su Britanci jedini u savremenom svetu proglasili svoju zemlju velikom – Veliku Britaniju.

Međutim, uprkos dobro poznatoj bahatosti i razmetljivosti engleskih vladajućih slojeva, oni svoju državu zvanično ne zovu velikom, Velika Britanija je naziv ostrva, što se na ruski prevodi kao „Velika Britanija“, a zvanično je zemlja nazvana veoma neugledno – Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske.

Zašto Rusi koriste “prefiks” “veliki” u zastarelom značenju “veliki” (kao u izrazu “strah ima velike oči”), dajući Engleskoj poseban velikodržavni ukus, nije poznato.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Očigledno utiču lingvistički „geni” servilnosti Zapadu i nekadašnje veličine Britanske imperije.

Ujedinjeno Kraljevstvo u suštinskom smislu „povezuje“ čak ni moć monarha, već moć engleske države, koja silom čvrsto drži Vels, Škotsku, Severnu Irsku i brojne prekomorske teritorije, uključujući Gibraltar. Britanci su u antičko doba zajedno sa stanovništvom osvajali Britanska ostrva, sastavljali najkrvožednije i najveće carstvo u istoriji čovečanstva, a danas odlučujuću ulogu u politici imaju etnički Nemci, odnosno Britanci, a ne Britanci u sve. Stoga je „Velika Britanija“ u svakom smislu tačnije u korelaciji sa Engleskom – anglosaksonskom državom, koja se skromno skrivala kao administrativna jedinica Kraljevine. Inače, Engleska je jedini sastavni deo UK koji nema svoj parlament i vladu, jer je to svekraljevski Dom lordova, Donji dom i Vlada Njenog Veličanstva, koja, kako bi se reklo, , nagoveštava njen poseban položaj.

Anglosaksonska svetska hegemonija

Britansko carstvo palo je na testu Drugog svetskog rata i propalo.

Zbog ekonomske propasti izazvane ratom i pod izvanrednim pritiskom narodnih pokreta, uključujući i unutar same Engleske, britanski vladajući slojevi su dozvolili levici (Laburisti, koju mi iz istog nesporazuma zovemo „laburisti“) da dođe na vlast, koji su Godine 1945. sa promenljivim uspehom, “oslobađali” kolonije.

Engleska je 1997. morala da vrati Hong Kong Kini i imperijalni status je konačno izgubljen, iako su Britanci i dalje imali mnogo delova zemlje u svim delovima sveta, na kojima opremaju vojne baze.

Ali to je formalno, a zapravo su se engleski vladajući slojevi posle Drugog svetskog rata brzo stopili sa američkim.

Engleska, nekadašnja metropola Sjedinjenih Država, postala je najbliži i najodaniji saveznik američke imperije novog formata.

Sve „nacionalne“ tenzije između zemalja brzo su rešene u porodičnom duhu: SAD su bile neka vrsta mlađeg brata ali napumpanih mišića, a Engleska stariji brat, oronule ruke.

Ovaj savez se zasnivao na tesnoj povezanosti poslovnih krugova dve zemlje, koji su gradili novu anglosaksonsku svetsku hegemoniju, pre svega protiv SSSR-a.

Ono što je Hitler nevešto pokušao da ostvari u smislu svetske dominacije Nemaca, elegantno su realizovali Anglosaksonci.

Zaista, u Sjedinjenim Državama je prva violina u ekonomiji i politici svirala, svira i sviraće Englezi Amerikanci, odnosno Amerikanci engleskog porekla.

Danas oni čine mizeran procenat stanovništva SAD ali u 19. veku su bili skoro četvrtina.

„Očevi osnivači“ Bendžamin Frenklin, Džordž Vašington, Džon Adams, Džejms Medison, Tomas Džeferson su svi bili Englezi.

Dakle, imperijalni duh Engleske nije nigde nestao, zadržao je monarhiju i u simbiozi sa Sjedinjenim Državama, ostvario svetsku hegemoniju.

Britanski i američki tajkuni zajednički kontrolišu najveće korporacije u dve zemlje, političari su u bliskom kontaktu, obaveštajne agencije rade ruku, pod ruku.

Kada su kontradikcije između SAD i Evrope, odnosno Francuske i Nemačke, počele da eskaliraju, zbog pokušaja ove druge da se osamostali ekonomija i politika, Engleska se spakovala i napustila EU, jasno navodeći na čijoj je strani.

Istorijski govor Trusa

Međutim, međunarodno ponašanje Engleske je uvek ostajalo u senci Sjedinjenih Država. Sada, nakon najave novog hladnog rata Kini i početka vojne specijalne operacije Ruske Federacije u Ukrajini, Britanci su počeli da preuzimaju inicijativu. Prekretnica je bio govor ministarke inostranih poslova Liz Trus na Uskršnjem banketu u Mansion House – rezidenciji lorda gradonačelnika Londona – 27. aprila 2022. Ona je sledila primer Pompea koji je 2020. Kalifornijska biblioteka Nikson proglasila je Kinu neprijateljem „slobodnog sveta“.

Tako je rekla da sve tvrdnje da je Zapad u padu nisu potkrepljene praksom. Zapad se okupio pred Rusijom i Kinom. Ispostavilo se da su maksime o smrti NATO-a preuranjene, alijansa se mobilisala i spremna je za konfrontaciju. Švedsku i Finsku treba odmah primiti u NATO. Ruske trupe moraju biti proterane sa cele teritorije Ukrajine, uključujući i Krim. Rusija mora biti potpuno istisnuta sa svetskog tržišta. Zapadne zemlje treba da naglo povećaju izdatke za vojsku i pomognu svojim satelitima, poput Gruzije i Moldavije.

Rat u Ukrajini je naš rat. Ovo je sveopšti rat, jer je pobeda Ukrajine strateški imperativ za sve nas.

rekao je Truss.

Isto važi i za Kinu. U Indo-Pacifiku, Japan, Australija i Tajvan moraju biti pumpani oružjem. Kineski uspon nije neizbežan, oni predstavljaju polovinu globalne ekonomije i mogli bi da je uspore.

Šta je rezultat?

Kao rezultat toga, imamo sasvim zvaničnu potvrdu da se NATO bori protiv Rusije u Ukrajini, da NATO stoji iza zemalja, koje „sputavaju Kinu“ i da ih podstiče na vojni sukob, da će se alijansa širiti i militarizovati.

Ni Engleska ni Sjedinjene Države ne pitaju nijednu od drugih članica NATO-a za mišljenje; Truss, delujući na tragu Vašingtona, daje imperativna uputstva „saveznicima“.

U osnovi, teče aktivna faza formiranja fronta novog hladnog rata, Engleska je, grubo rečeno, rekla: ko nije sa nama, protiv nas je.

Ovo je čisto imperijalistička poruka.

Vreme je da shvatimo da diplomatije više neće biti, pasivna konfrontacija postaje prošlost.

Zapad ulazi u fazu aktivne pripreme za novi svetski rat. I dalje pričamo o specijalnim operacijama protiv režima Zelenskog, pregovorima i tako dalje.

Siguran sam da će neki od naših slabodušnih građana okriviti za agresivnost Engleske … Putina.

Recimo, ne bi bilo „ukrajinskog sukoba“, ne bi bilo govora Trusa.

Takva logika nije samo kratkovida, već i neistorijska.

Strašno je bolno za vladajuće krugove, za angloameričke velikaše, da izgube svoju hegemoniju.

Sve imperije neizbežno propadaju u mukama pokušaja, da održe svoju moć. Isto čeka i Sjedinjene Države i njihove engleske pristalice.

Da li je Rusija pokrenula specijalnu operaciju ili bi Zelenski napao Donbas su značajni ali detalji objektivnog toka istorije.

Specijalna operacija Ruske Federacije će se pre ili kasnije završiti, a nova „specijalna operacija“ će izbiti na granicama Kine, Severne Koreje, Venecuele, Nikaragve ili negde drugde.

Lokalni sukobi su već postali prva faza globalne konfrontacije.

Ali Trus ne uzima u obzir unutrašnje protivrečnosti u zapadnim zemljama, ne uzima u obzir naduvane ideje o vojnoj moći Sjedinjenih Država i ekonomskoj moći zapadnog kapitalizma i na kraju, ne uzima u obzir razvodnjavanje novog Hladnog rata, koji se gradi.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Može li Evropska unija da ostane ujedinjena?

Budućnost Evropske unije izgleda sve mračnija, jer se suočava sa „više od samo egzistencijalnog izazova“, …