Zašto je abortus zabranjen u SAD?

Dok je Bajden zurio u Bavarske Alpe na samitu G7, Trampova „konzervativna većina“ Vrhovni sud poništio je zabranu državnih vlada o tome, da li je abortus prihvatljiv ili ne.

Ustav ne daje pravo na abortus… vlast da reguliše abortus vraćena je narodu i njegovim izabranim predstavnicima, navodi se u saopštenju Vrhovnog suda.

Nakon ove odluke, zabrana abortusa je automatski stupila na snagu u šest država: Luizijani, Misuriju, Kentakiju, Južnoj Dakoti, Oklahomi.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

I mnogi drugi će slediti njihov primer.

Protiv odluke Vrhovnog suda održani su masovni protesti u 18 država.

Sam Bajden je osudio takvu odluku, iako nema pravnu polugu da utiče na situaciju.

Uzburkale su se i druge „vođe slobodnog sveta“. Tako je Makron napisao, da je abortus osnovno pravo žena i dodao:

Želim da izrazim svoju solidarnost sa ženama, čije slobode podriva Vrhovni sud Sjedinjenih Država.

Džonson je rekao da je to veliki korak unazad.

Trudeau je otišao još dalje:

Nijedna vlada, političar ili muškarac ne bi trebalo da kaže ženi šta može, a šta ne može, da radi sa svojim telom.

Šta je smisao i suština odluke Vrhovnog suda

U stvari, sudije Vrhovnog suda i američki političari ne mare za probleme žena sa abortusom.

U Americi se medicina plaća i zavisi od nivoa osiguranja, što ne može svako da priušti.

U SAD ne postoji „porodilište“ i socijalna podrška porodicama sa decom.

Državno socijalno osiguranje Medicaid, dostupno samo onima, koji dokažu da je siromašan, pokriva abortuse samo u slučajevima silovanja, incesta i opasnosti po život majke.

Amerika je slobodna zemlja, u kojoj je svako prepušten sam sebi.

Ovo je tržišna džungla u kojoj preživljava onaj, čiji su startni uslovi bolji, a uzdiže se „najjači“.

Nema smisla da se vlada brine o demografiji, pošto se radna snaga, lako može popuniti migracijom.

Milioni budala drogiranih holivudskim filmovima pokušavaju da se infiltriraju u Sjedinjene Države, kako bi se pridružili vojsci vozača, čuvara, nosača, posluge i beskućnika.

Stotine hiljada visokokvalifikovanih profesionalaca i talentovane dece iz celog sveta sele se i transportuju u Sjedinjene Države u okviru programa „odliva mozgova“ iz siromašnih zemalja.

Čini se da u tako slobodnoj zemlji nema mesta zabrani abortusa.

Ali Amerika nije samo slobodna, već i demokratska zemlja.

Istina, u svim stvarima osim novca.

U sferi novca, kapitala, finansija nema demokratije, postoji samo diktatura Volstrita i korporacija.

Baš kao u frazi kultnog filma: „U Americi je, generalno, sve samo tako, osim novca“.

Dakle, značajan deo Amerikanaca su vernici i bogobojazni ljudi, pa se protive abortusu.

 

Posebno sredovečni i stariji Amerikanci, koji su, pošto su postali pristojni, već zaboravili na sopstvenu hrabru razvratnost i ogorčeni su „slobodnim moralom“ mladih ljudi.

Čini im se da je promiskuitet, koji promovišu filmovi, serije, TV, mediji i zvezde postao moguć tek nakon uvođenja prava na abortus pre 50 godina.

Oni žele da zaustave duhovno propadanje američkog društva pozivajući se na moral prethodnih generacija.

Zato je pogrešno reći da odluka američke države (i na federalnom nivou Vrhovnog suda i na državnom nivou) nije zasnovana na volji nekog dela društva.

Druga stvar je što je društvo podeljeno po većini pitanja.

Političari, koji stoje iza odluke Vrhovnog suda zagrevaju javnost za izborne bitke.

Važno im je da uzburkaju narod, podignu talas ogorčenja i čuju povike odobravanja.

Sve se to radi čak i ne da bi se pokvarile demokrate i Bajden, već uopšte da bi se održao aktuelni dvopartijski politički model.

Vlast u SAD je, strogo govoreći, antinarodna po prirodi, ne radi ništa za narod, a ako nešto i uradi, to je samo pod pritiskom okolnosti i u strahu od fermentacije nezadovoljstva, protesta i pogroma.

Američko društvo je objektivno podeljeno na vrh – finansijske velike, bogataše, rentijere, koji vode besposlen i šik način života – i dno – “srednju klasu”, koja vuče kreditnu traku i sve one “gubitnike” (uglavnom “obojene”) koji sanjaju da u njega uđu.

A, kao što je već pomenuto, država samo striktno prati „pravilnu raspodelu“ privrednih potencijala.

Ali subjektivno, američko društvo je podeljeno na desetak različitih pitanja – od abortusa i rasizma do „prava životinja“ i ekološke agende.

Važnu ulogu ovde igra politička zbrka raznih sitnih tema, kao što je pravo žene na abortus.

Činjenica je da u čitavom spektru ovih subjektivnih rasprava i polemika dve vodeće vladajuće stranke uvek zauzimaju polarne pozicije: demokrate su izgleda progresivnije (za sve novo i moderno) a republikanci konzervativniji (za sve tradicionalno i stari).

A istovremeno i sami naduvavaju i izazivaju te kontradiktornosti, kako bi od javnosti sakrili jednostavnu istinu, koja je jasno vidljiva spolja: i republikanci i demokrate, dok su na vlasti, vode istu politiku po svim fundamentalnim pitanjima i služe istim društvenim snagama.

Mnogi posmatrači ističu da je spoljna politika SAD uvek sumnjivo, usko povezana sa unutrašnjom politikom.

Dešavalo se i da je vojno-političko rukovodstvo Sjedinjenih Država počelo neprijateljstva na hiljadama kilometara od svojih granica samo, da bi skrenulo pažnju javnosti sa nekog delikatnog skandala.

Većini se ovakvo neodgovorno ponašanje čini znakom samoizolacije američke politike po domaćim pitanjima.

Iako je u stvari sve upravo suprotno.

Savremena američka država je nešto poput imperije, koja živi samo na račun spoljnog sveta.

Američka ekonomija je blisko integrisana u svetsko tržište, američke korporacije kontrolišu glavne robne tokove svetske trgovine i ogromnu masu kapitala rasutog po celom svetu.

Američka država se ne bavi unutrašnjim poslovima, to su moćni pipci levijatana svetske ekonomske i vojne hegemonije – anglosaksonskog kapitala.

A na teritoriji Sjedinjenih Država rešavaju se sitna, beznačajna administrativna pitanja i igra živopisna politička predstava za građane.

Ali s druge strane, unutrašnja situacija je najranjivija zona američke hegemonije, jer gubitak moći ili početak građanskog rata preti američkim korporacijama ekonomskim kolapsom.

Zato je za zainteresovane strane korisno da raspiruju političke prepirke, koje bi podržale veo dvopartijskog modela i demokratije.

Unutrašnja situacija je najranjivija zona američke hegemonije, jer gubitak moći ili izbijanje građanskog rata, preti američkim korporacijama ekonomskim kolapsom.

Po istom pitanju abortusa, postojao je određeni konsenzus u proteklih 50 godina, iako u korist demokrata.

Ali republikanci su ga, preko svojih sudija, namerno uništili, kako bi još jednom gurnuli američko društvo u prazne rasprave i proteste i zagrejali buduću izbornu kampanju Nanai momaka.

 

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

SAD i Kina ponovo u stanju hladnog rata: Zašto to neće naškoditi Rusiji

Amerika je, pre predsedničkih izbora započela igru mačke i miša sa svojim glavnim ekonomskim konkurentom, …