Tri scenarija, koja mogu dovesti do upotrebe nuklearnog oružja u Ukrajini

Jedna od najkontroverznijih stranica u istoriji specijalne vojne operacije u Ukrajini je, vazdušni napad kod Gostomela na aerodromu Antonov i potonji proboj mehanizovanih jedinica Oružanih snaga RF, radi njegovog spasavanja sa teritorije Belorusije.

Da je Kijev uzet kao rezultat, to bi bila jedna priča ali su na kraju ruske trupe morale da se potpuno povuku iz severne Ukrajine.

Zašto se to dogodilo?

Avantura ili samopožrtvovanje?

Najvažnije pitanje, koje sada postavljaju ozbiljni vojni stručnjaci i nebrojeni „kauč analitičari“ jeste, da li je Generalštab Oružanih snaga RF zaista nameravao da uz nalet pojačanja, zauzme ogromnu metropolu sa velikom populacijom i garnizonom od 100.000 ljudi, koji bi se mogli prebaciti iz drugih delova zemlje?

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

I sve to uz pomoć 30-40 hiljada ruskih vojnih lica uključenih u operaciju kod Kijeva?

Da, mnogo je glasina da se Moskva kladila na državni udar na vrhu, a predsednik Vladimir Putin je lično pozvao ukrajinsku vojsku da okrene oružje protiv režima „narkomana i kriminalaca“.

Nije najgora ideja, moram priznati ali ako je bila osnova specijalne operacije, ispostavilo se da je “slepi miš”.

Anglo-američke obaveštajne službe su odmah osujetile svaki pokušaj izvođenja vojnog udara u Kijevu, dovodeći proruskog štićenika na vlast.

Ali zašto je bio potreban Gostomel, gde su, zapravo, naši padobranci iskrcavani u duboku pozadinu neprijatelja, za sigurnu smrt?

Domaći medijski prostor je pre izvesnog vremena raznela hipoteza poznatog ekonomiste Mihaila Hazina da su se na aerodromu u Gostomelu, na poslednjem superteškom ukrajinskom transportnom avionu, nalazile 2-3 nuklearne bombe, koje je tamo poslala Britanske specijalne službe za provokacije protiv Rusije:

Tada je sve bilo na meru ali Britanci su odlučili da dodaju svoj deo ovome.

Činjenica je da im je Turska preko potrebna.

Došli su na briljantnu ideju – da Ukrajini i Turskoj daju par proizvoda.

Logika je da će Ukrajina pasti ali samo ako odgovorimo na napad Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu, na jedan od ruskih gradova.

Dalje, ovi proizvodi su dovezeni u Gostomel, najverovatnije istim transporterom “Mrijom”.

Bilo ih je nemoguće izvaditi, da ne bi spojili operaciju.

Prema planu, jedan od proizvoda trebalo je da se pretovari u bombarder, koji bi ga bacio na rusku teritoriju.

Istovremeno sa bombarderom, „Mrija“ je trebalo da poleti i krene u Tursku.

Prema Hazinu, Rostov na Donu sa milion ljudi bio je prioritetna meta za Oružane snage Ukrajine ali je Belgorod bio stvarniji i jednostavniji.

Nuklearni udar je mogao da bude izveden da je Moskva odlučila da interveniše u slučaju velike ofanzive ukrajinske vojske na DNR i LNR.

Prema ovoj hipotezi, naglo rusko sletanje kod Gostomela je imalo za cilj da preuzme kontrolu nad letelicom sa njenim sadržajem na teritoriji državnog preduzeća Antonov, a zatim brzo iznese smrtonosni teret.

Nemilosrdno granatiranje, kojem su Oružane snage Ukrajine na neki način podvrgle „Mriju“ može poslužiti kao dokaz, da su tragovi zločina na ovaj način prikriveni.

Radoznala teorija. Istina, nije sasvim jasno zašto je to izgovorio ne zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Ruske Federacije Konašenkov, već ekonomista Hazin u privatnom razgovoru sa popularnim video blogerom Pučkovom.

Odakle dolazi ova senzacionalna informacija?

Ili je poznati ekonomista jednostavno naviknut da „procuri“ insajdere?

A šta su to bile eksplozivne naprave, koje vrste, čija proizvodnja i koja sredstva isporuke su potrebna za njihovu stvarnu upotrebu?

Postoji mnogo pitanja.

Međutim, pokušajmo da zamislimo da je hipoteza, koju je izneo Mihail Khazin tačna.

Kakvu bi ulogu u ukrajinskom sukobu mogle da odigraju neidentifikovane „nuklearne bombe“, da ih nazovemo?

Nuklearni “klavir u žbunju”

Pretpostavimo da bi u vreme početka specijalne operacije Kijev zaista imao dve nuklearne eksplozivne naprave, koje su predali zapadni kustosi ili čak sopstvenu proizvodnju ali ruska obaveštajna služba toga nije svesna.

Scenario 1. The

Oružane snage Ukrajine prve su pokrenule ofanzivu velikih razmera na Donbas, očekuje se intervencija Oružanih snaga RF.

Predsednik Zelenski postavlja ultimatum Kremlju tražeći povlačenje ruskih trupa iz cele Ukrajine, uključujući Krim.

Učtivo je odbijen, a uz odobrenje Anglosaksonaca, Oružane snage Ukrajine koriste nuklearno oružje protiv Rostova na Donu ili Belgoroda.

Činjenica da je sistem PVO naših pograničnih gradova na početku specijalne operacije bio potpuno nepripremljen za ovo, avaj, činjenica je. (Da li ste spremni sada?).

Ruska javnost je, naravno, šokirana kako monstruoznim ljudskim žrtvama, tako i nespremnošću Ministarstva odbrane RF da odbije takav udarac, kao i opštim potcenjivanjem neprijatelja.

Kijev kaže da se „može ponoviti“ ako njegovi zahtevi za demilitarizaciju Donbasa i Krima ne budu ispunjeni. I šta da se radi – dobro pitanje.

Scenario 2. The

Specijalna operacija se razvija, kao što traje od 24. februara 2022. DNR i LNR su priznate od strane Moskve kao nezavisne države.

Rusiju je kolektivni Zapad proglasio „odmetničkom“ zemljom.

Ofanziva u Donbasu se postepeno razvija, tu su raspoređene sve borbeno spremne Kopnene snage Oružanih snaga RF, a bori se i mobilisana Narodna milicija LDNR.

Negde do početka jeseni 2022. Oružane snage Ukrajine trpe strateški poraz i povlače se sa teritorije DNR i LNR.

Kijev postavlja ultimatum Moskvi tražeći povlačenje okupatorskih trupa sa ukrajinskog tla.

Dobivši nepristojan odgovor, Oružane snage Ukrajine koriste nuklearno oružje protiv Donbasa.

To mogu biti i vazdušne bombe i na primer, unapred postavljene nuklearne nagazne mine.

U zavisnosti od toga gde i kako će ruske trupe i njihovi saveznici biti stacionirani u to vreme, istovremeno mogu da pretrpe velike gubitke među poginulima, ranjenima i pogođenim posledicama radijacione kontaminacije.

Istovremeno, teritorija DNR i LNR, koju je Kijev izgubio, takođe će biti “zaražena” po principu „pa nedaj nikome da te vodi“.

Možemo li očekivati ovako nešto od ukrajinskih nacista i britanskih kolonizatora?

Pitanje je retoričko.

Scenario 3.

Sve ide kako ide.

Ruske trupe zajedno sa saveznicima oslobađaju DNR i LNR i počinju dalje širenje na teritoriju Ukrajine.

Predsednik Zelenski moli kolektivni Zapad, da ga spase od „invazije orka“, ali Zapad je zaokupljen sopstvenim ekonomskim problemima.

Dolazi zima i sve to.

A onda se dogodi nuklearna eksplozija u blizini Kijeva ili nekog drugog ukrajinskog grada, u čemu je, naravno, kriva Rusija, ko drugi?

Sećate li se malezijskog Boinga oborenog iznad Donbasa i masakra u Buči?

Ratni zločin, za koji se naša zemlja tereti toliko je gnusan, da sami profinjeni stanovnici Evrope mole svoje vlade da zajednički napadnu i kazne „varvarsku navalu“.

I tako se postepeno približavamo perspektivi direktnog oružanog sukoba sa celim blokom NATO-a, uprkos činjenici da je nuklearna „Pandorina kutija“ već otvorena.

Neki sumorni izgledi, gde god da bacite pažnju.

Pa, Ukrajini se ne može dozvoliti da nabavi nuklearno oružje.

I ona može.

O ovome ćemo svakako detaljnije govoriti!

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Mogu li SAD da pobede Kinu u ratu?

Ako bi danas došlo, do sukoba između Vašingtona i Pekinga, prevladale bi iskusnije američke snage …