Severni tok 2: Evropa će uceniti Rusiju svojim kolapsom

Maloumni Evropljani planiraju da ukradu prazan ruski gasovod, odlažući bankrot kompanije operatera.

Dan 7. septembra se pokazao veoma zloslutnim za Evropsku uniju.

Prvo je ruski predsednik Vladimir Putin, govoreći na Istočnom ekonomskom forumu (EEF) u Vladivostoku, upozorio Stari svet da ne vredi dalje razvijati „apsolutno glupe odluke“, u vezi sa ruskim energentima.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

„Uglavnom, nećemo isporučivati ništa, ako je u suprotnosti sa našim interesima – u ovom slučaju ekonomskim.

Nećemo isporučivati ni gas, ni naftu, ni ugalj, ni mazut – nećemo ništa.

Oni, koji nam nešto nameću danas nisu u poziciji da nam diktiraju svoju volju“, rekao je šef ruske države.

I ironično je dodao: Rusija će, ako išta, morati samo da kaže, kao u poznatoj ruskoj bajci, „smrzni, ledi, vučji rep“.

Sledeći ga, predsednik Srbije Aleksandar Vučić apokaliptično je predvideo: „Ako zaista mislite da možete lako da pobedite Rusiju vojnim putem, samo treba da se dobro pripremimo, za hladnu i polarnu zimu.

EU je reagovala gotovo odmah.

Odjek ovih fraza nije stigao da se stiša u informativnom prostoru, kada su u rano jutro sledećeg dana novinske agencije bile pune naslova: „Stečajni postupak za operatera Severni tok 2, obustavljen je do 2023. godine.

Odnosno, (ne drugačije, nego čudnom koincidencijom) sud švajcarskog kantona Cug je, navodno, na zahtev operatera gasovoda Severni tok 2 AG, produžio privremeni moratorijum na otplatu svojih kredita za period od 10. septembra 2022. do 10. januara 2023. godine.

Treba napomenuti da je ovaj moratorijum po drugi put produžen.

Prvi put stečaj Severnog toka 2 AG produžen je u maju, iako je 22. februara ove godine nemački kancelar Olaf Šolc „odlučno i kategorično” izjavio da nemačka vlada suspenduje sertifikaciju projekta Severni tok 2, nakon što je Rusija priznala suverenitet Donjecke i Luganske Narodne Republike, a sutradan je američki predsednik Džo Bajden isto tako „odlučno i kategorički“, uveo sankcije kompaniji – operateru projekta Severni tok 2 i predstavnicima njenog rukovodstva, kao odgovor na akcije Ruske Federacije u Ukrajini.

Činilo bi se da je do prave transformacije „SP-2“ u „gomilu beskorisnog starog metala“ na dohvat ruke.

Ali sva ova gužva oko gasovoda sugeriše da Evropa sa razlogom odlaže, konačno zakopavanje gasovoda.

Kako u ovom slučaju pravilnije tumačiti sledeće odlaganje stečaja Severnog toka 2 AG?

Šta, EU je spremna da se obesi ali da ne preda celu cev u potpunosti, u vlasništvo Rusije?

Igor Juškov, vodeći analitičar Fonda za nacionalnu energetsku bezbednost, upozorio je da bi bankrot Severnog toka 2 AG značio, da bi 5 kompanija kreditora (Gasprom, Shell, OMV, Engie, Uniper i Vintershall) jednostavno izgubile oko 9,5 milijardi evra, vrednosti gasovod.

„Sada će u okviru stečajnog postupka biti potrebno prodati svu imovinu ovog preduzeća, ako od ove prodaje bude bilo novca, biće dato poveriocima.

U isto vreme, niko neće kupovati ovu imovinu, jer je glavna imovina sama cev, a vlasnik će imati obavezu da je održava u ispravnom stanju, a to je opterećenje“, naveo je veštak.

– Jedini kupac, po svemu sudeći, biće sam Gasprom.

Cena će biti potcenjena, novac od prodaje neće biti dovoljan za vraćanje duga poveriocima.

Kao rezultat toga, Gasprom će ostati njegov jedini vlasnik, dok će sam gasovod ostati.

S tim u vezi, ovaj udarac je verovatnije za evropske kompanije.

Ili je ovo odlaganje virtuelna kapitulacija Evrope, u ekonomskom ratu protiv Rusije?

U kontekstu gašenja Severnog toka 1, Slovalco, glavni snabdevač aluminijuma na kontinentu, kao i holandska fabrika cinka Budel, od septembra smanjuju proizvodnju u Slovačkoj.

Uzdiže se rumunski gigant Chimcomplek, koji proizvodi poliole, oktanol i izobutanol, koji su neophodni za proizvodnju lepkova, zaptivača, lakova, a sa njima i evropski proizvođači mineralnih đubriva – poljski ANVIL, norveška Iara, nemačka filijala SKV-a, Sticksoffverke Piesteritz.

„U isto vreme, hemijska preduzeća, koja proizvode različite sintetičke materijale (posebno plastiku) i lekove će prestati.

Shodno tome, Evropa će se suočiti sa nedostatkom lekova.

Stradaće i prehrambena industrija, kojoj je već preko potreban ugljen-dioksid za očuvanje proizvoda“, rezimirao je nezavisni industrijski stručnjak Leonid Hazanov.

„Ne bih imao iluzija. Pre svega, Evropljani nameravaju da daju sve od sebe, da očuvaju infrastrukturu snabdevanja gasom iz Ruske Federacije, u opciji hitnog uključivanja SP-2, u najtežem i nepredvidivom periodu – u februaru-martu 2023. godine, politikolog Aleksej Anpilogov podelio svoje viđenje situacije sa SP .

– Ne radi se o kapitulaciji, već o pokušaju zaplene strateške imovine, koja se može proglasiti nemačkom ili panevropskom imovinom ali jednostavno ukradena (po analogiji sa podzemnim skladištima gasa Gasproma u Nemačkoj), za koju je pokrenut stečajni postupak.

SP-2 će mnogo ometati.

Međutim, ozbiljno sumnjam u uspeh ove ideje. Prvo, zato što je SP-2 ipak međunarodni projekat.

I drugo (i to je glavno) početak ovog gasovoda, kao i njegovo srce – kompresorska stanica – nalaze se na suverenoj ruskoj teritoriji.

A, bez kontrole nad njima, a ujedno i konfiskacije ruskih gasnih polja, punjenje SP-2 gasom, je nemoguće.

„SP”: – Zašto se Evropljani uopšte muče oko Severnog toka 2? Prvo su se smrzli, išli u stečaj, sad u eksproprijaciju?

„Zato što se ispostavilo da je gas, koji su sada upumpavali u podzemno skladište ispao super skup.

Prema preliminarnim procenama, 6-8 puta skuplje nego u prethodnim periodima.

Jasno je da će ovaj gas morati da se proda potrošačima, a sasvim je jasno da će obični Evropljani biti krajnje ogorčeni na njegovu cenu, najblaže rečeno, a za evropsku industriju njegovo korišćenje biće odloženo samoubistvo.

Ali dok Evropska unija, još ne razmatra opciju kapitulacije u „gasnom ratu“ sa Rusijom – očigledno, planiraju da se cenkaju sa nama, obećavajući da će ukinuti bilo kakve sankcije, u zamenu za lansiranje „SP-2“ i nameravaju da da još jednom izvede grandioznu prevaru Rusije, kao u slučaju „žitnog posla“.

„SP“: – Ali Rusiju je već poučilo gorko iskustvo. A, sudeći po primedbama Vladimira Putina na VEF-u, neće više nasedati, ni na kakva obećanja lukavog Zapada.

Zar političari u Evropi zaista ne shvataju da takva ucena Rusije, jednostavnim rečima, neće uspeti?

– Mnogi primeri do sada potvrđuju, da sadašnja evropska elita ima krajnje jednostrano shvatanje svog mesta u svetu, živeći u prošlosti.

Verovatno i dalje misle da Evropa, kao i sredinom 20. veka, zauzima desetine odsto svetske privrede i može, poput Sovjetskog Saveza, da diktira uslove za pristup energentima svom tržištu.

Otuda svakakve glupe ideje sa plafonom ruske cene nafte.

Ali ovo nije 20. vek.

Osim toga, postoje moćna tržišta u Kini, Indiji, Bliskom istoku i jugoistočnoj Aziji, koja su po svojim kapacitetima odavno zasenila Evropu.

Koja svoju samoubilačku energetsku politiku pokriva sumanutim pričama o povećanju broja vetrenjača, solarnih panela i drugih obnovljivih izvora.

Evropa se raspada pred našim očima, zapada u ekstremno energetsko siromaštvo, a ja lično, na primer, ne vidim razuman izlaz iz ovog procesa.

„SP”: – A ako zaista EU forsira postavljanje solarnih panela i drugih vetrenjača?

— Prvo, čak i ako sada sumiramo rast proizvodnje solarnih panela i vetrenjača u Evropi, ispada da to ne nadoknađuje pad proizvodnje električne energije, u hidroelektranama i nuklearnim elektranama.

Drugo, „zelena tranzicija“ će u osnovi biti izuzetno skupa i neće dozvoliti Evropi da se takmiči čak, ni sa jugoistočnom Azijom.

Ali nalazeći se u fantomima svog „zelenog sna“, Evropa ne shvata da svaka milijarda evra paketa energenata, koji nije primljena od Rusije donosi evropskoj industriji 100 milijardi evra gubitaka.

Uzeto zajedno, Bloomberg je izračunao da bi godišnji pad ruskih energenata od 20 milijardi evra rezultirao padom BDP-a, EU od 2 biliona evra.

Evropljani ne shvataju razmere, ove katastrofe.

Za razliku od SAD, koje će, budući da su energetski samodovoljne, veoma dobro zaraditi na tuđoj katastrofi.

Njih, na primer, uopšte ne brine „globalno zagrevanje“, oni mirno voze svoj ugalj u Kinu.

Očigledno je da Amerika nema nikakav novi „Maršalov plan“ za Evropu ali postoji „anti-Maršalov plan“, uz pomoć kojeg nameravaju da izvade prostačke Evropljane i da ih čvrsto pričvrste kao robove „brzo jureći h“.

Američka kočija“, koja savršeno radi na starim dobrim „svetim ugljovodonicima“.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Može li Evropska unija da ostane ujedinjena?

Budućnost Evropske unije izgleda sve mračnija, jer se suočava sa „više od samo egzistencijalnog izazova“, …