„Silvijev prijatelj” će pokušati da ubedi Putina ali će najverovatnije biti regrutovan, u saveznike Rusije!

Berluskoni će pokušati da ubedi ruskog predsednika da napusti Donbas, od prijateljstva sa Kinom – i vrati se na prozapadne pozicije ali će najverovatnije, morati da žrtvuje svoja uverenja.

Lider partije Forca Italia, bivši premijer Silvio Berluskoni, zajedno sa bivšom nemačkom kancelarkom Angelom Merkel, mogli bi da budu posrednici, u rešavanju sukoba u Ukrajini.

„Mislim da Merkelova sa mnom ili sa sobom može da pokuša, da posreduje kod Putina, sa njom bih mogao da pokušam da ubedim“, rekao je on u eteru TV kanala Rai1.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Bivši premijer je naglasio da ne vidi, da Rusija trpi ekonomske gubitke, zbog sankcija.

„Čini mi se da je ona apsolutno sposobna da se odupre sankcijama i plafonu cene gasa“, rekao je Berluskoni.

Istovremeno, govoreći o sankcijama Rusiji, Berluskoni je izrazio „žaljenje i razočaranje”, što Moskva jača „kineski komunistički totalitarizam”, umesto približavanja Evropskoj uniji.

Podsetimo, Berluskoni je od početka specijalne operacije to osudio, rekavši da je razočaran postupcima Vladimira Putina, u vezi sa događajima, u Ukrajini.

Pa, u šta je hteo da ubedi ruskog lidera? Da li je potrebno ukidanje SVO? A, šta on očekuje?

„Berluskoni, naravno, želi da se podseti da ostane u politici i na kraju, da iskoristi svoj odnos sa Putinom“, rekao je Gevorg Mirzajan, vanredni profesor Odeljenja za masovne komunikacije i medijsko poslovanje na Finansijskom univerzitetu, pod jurisdikcijom Vlade Rusije.

– Naravno, sada među evropskim političarima postoji nadmetanje za popunjavanje mesta nekoga, ko će posredovati u budućim neizbežnim pregovorima, ne toliko između Ukrajine i Rusije, koliko između EU i Rusije – posrednika, kanala, nazovite to kako. Voliš.

Neko vreme Makron je imao tu ulogu ali nije mogao da se nosi sa njom i skliznuo je, u jastrebov položaj.

Ovu ulogu bi mogao da preuzme Orban ali je sumnjivo da je Brisel spreman da mu je da, jer će to značajno povećati poziciju mađarskog premijera u EU.

Iz istog razloga, Brisel nije spreman da tu ulogu prepusti Erdoganu. Ali Berluskoni ili Merkelova su sasvim prikladni.

„SP”: – U kom statusu bi mogli da pregovaraju? Koliko bi ovaj status mogao biti legitiman?

– Obično pregovaraju u statusu posrednika, ambasadora dobre volje, nudeći „džentlmenske usluge“.

Dolaze, pregovaraju, ponekad “šatl” putem – vozeći se napred-nazad.

Ovde nema zvaničnog statusa. Zadatak posrednika je da prenese pozicije.

Njen legitimitet je samo u tome, što mu formalno veruju obe strane.

„SP“: – Berluskoni, Merkelova očigledno ima više iskustva sa Moskvom od sadašnjih evropskih lidera i dobre lične odnose. Da li im to daje prednost?

– Oni su mnogo iskusniji, mnogo konstruktivniji i teret zaoštravanja rusko-evropskih odnosa, ne visi na njima.

Jeste, Merkelova je uspela da malo pokvari odnose sa Putinom, dok je bila kancelarka ali je u isto vreme sprovodila Severni tok 2.

Ona je protivnik ali uvaženi protivnik, racionalan, razumevajući.

Sa Putinom su razgovarali i napisali „Minsk-2“, tako da imaju iskustvo interakcije.

Sa Berluskonijem je malo drugačija situacija.

Berluskoni je Putinov lični prijatelj.

Stoga može postojati mišljenje da, ako je Merkelova više na strani Zapada u ovim pregovorima, onda je verovatnije Berluskoni, na strani Putina.

Dakle, opcija kada su i jedni i drugi posrednici mogla bi da odgovara svima.

Berluskoni pokušava da se Zapadu predstavi, kao dobar posrednik.

Kaže da bih mogao da razgovaram sa Putinom, koji mi veruje, za razliku od vas kolege, koji ste ga prevarili, remeteći „žitni dogovor“.

Zato mogu da pokušam, da pregovaram sa njim ili će on bar da me sasluša.

A Moskva je zaista spremna da sasluša Berluskonija, pritom jasno shvatajući da on, uz svo dužno poštovanje prema njemu, nije premijer Italije i da njegov potpis, pod hipotetičkim sporazumom, neće značiti ništa.

Uloga posrednika nije da potpiše sporazum, već da vodi stranke do njega.

Zato ne isključujem da Berluskonijeva misija da ubedi Putina, makar da uspostavi konstruktivan dijalog, može da dovede, do nečega.

„SP”: – A da su Berluskoni i Merkelova danas na vlasti u svojim zemljama, da li bi se zaista nešto promenilo?

Da li ličnosti političara generalno utiču na bilo šta, u aktuelnoj krizi između Ruske Federacije i EU ili su one sistemske i dugotrajne?

Ličnosti političara su od velikog značaja. Ponekad, da biste rešili krizu, da biste se čuli, razumeli i pokušali da nađete kompromis, samo treba normalno razgovarati.

Političari lišeni suvereniteta, nisu mogli da razgovaraju sa Putinom.

Dakle, moguće je da bi, kada bi u Evropi na vlasti bili adekvatni lideri – ista Merkelova, negde bilo moguće pronaći neku vrstu kompromisa.

Ali ovo je sve ako, da, ako samo…

– Do izvesnog trenutka pojedinci su igrali ulogu u politici Zapada – siguran je Igor Šatrov, šef stručnog saveta Ruskog fonda za strateški razvoj.

– Merkelova je postala poslednji teškaš, političar, koji je mogao nekako da zaštiti interese, suverenitet ne samo Nemačke, već cele Evropske unije, da odbrani pravo na nezavisnu spoljnu politiku, koje je moderna Evropa potpuno lišena.

Kriza u odnosima između EU i Rusije je naravno, sistemska, strateška a ne, trenutna.

Pre ili kasnije bi se to dogodilo. Ali da su ovi političari na vlasti, prelazak sa saradnje na stvarni prekid odnosa, bio bi mekši.

„SP”: – Po vašem mišljenju, Berluskoni ovom izjavom pokušava da se nekako podseti na sebe, ili šta? Da li je to njegova inicijativa ili se on koristi?

Berluskoni je nezavisniji političar, od Merkelove.

To, što on predstavlja Italiju, čija je politička i ekonomska težina neuporediva sa težinom Nemačke, deluje.

Odnosno, Berluskoni ima niži stepen odgovornosti za panevropske poslove, i govori pre, u svoje ime, a ne u ime Italije.

Silvio Berluskoni nije krio dugogodišnje prijateljske odnose sa Vladimirom Putinom.

Podržavao ih je i kada je bio premijer i kada je otišao u penziju.

Da i Putin se nije okrenuo od svog druga, kada mu je pretila krivična kazna.

Odnosno, njihovo prijateljstvo je izdržalo test vremena i teškoća.

Sudeći po rečima Berluskonija, sada su lični odnosi napukli.

Ali možda je ovo posebno kreiran izgled.

On samo želi da se sastane sa Putinom i sazna, kako on vidi situaciju, da čuje objašnjenja sa usana ruskog predsednika.

Dobiti evropski mandat za takvu posredničku misiju bio bi veliki politički uspeh, doneo bi dodatne bodove Berluskonijevoj stranci na izborima.

Dakle, mislim, nudeći sebe kao posrednika, italijanski političar je sve odmerio, sto puta.

Prvo, ko je, ako ne on, sposoban za tako nešto?

Njegovim kolegama u Evropi je očigledno da je Putinov prijatelj i to Berluskoniju, daje prednost.

Drugo, on sam bi, mislim, želeo da razume, šta se dešava, da razgovara sa prijateljem licem u lice ali mu je potreban uverljiv izgovor za put u Moskvu, u kontekstu rusofobične kampanje, koja se sada odvija na kontinentu.

Berluskoni nije mađarski premijer Orban, on je političar više klase, da kažemo – aristokrata iz politike, pa mora sve da radi u belim rukavicama da mu komarac, ne potkopa nos.

Konačno, ne želi da ponovi sudbinu bivšeg ministra spoljnih poslova Austrije Knajsla, koji je, zbog progona bio prinuđen da se preseli u Liban.

I treće, to je zaista korisno za Berluskonija, u unutrašnjem političkom smislu.

Stoga mi se čini da su određujući motivi za ovaj predlog bili lični, isključivo ljudski interes prijatelja i interes Berluskonija, kao italijanskog političara (ne evropskog, već isključivo italijanskog).

Interesi Evrope i posebno Ukrajine, po mom mišljenju, malo se tiču Berluskonija.

„SP”: – Berluskoni je istovremeno, govoreći o sankcijama Rusiji, izrazio „žaljenje i razočarenje”, što Moskva jača „kineski komunistički totalitarizam”, umesto približavanja Evropskoj uniji…

— Silvio brine, što je prijatelj Vladimir ispao manje liberalan i antikomunista, nego što se ranije činilo.

Evropljani, Zapad uopšte, mislim, ne razumeju Kinu i pridaju previše pažnje postojanju Komunističke partije, tamo.

Da, ideologija igra značajnu ulogu, u ekonomskom uspehu Kine ali ideologija moderne Kine, zasniva se na kompetentnoj simbiozi komunističke ideje i istočnjačke filozofije, gde je ova druga možda preovlađujući faktor.

Zato je Berluskoni iznenađen zbližavanjem Rusije sa komunističkom Kinom, ne videći šumu za drveće: Rusija se ne približava komunističkoj Kini, već svetskom ekonomskom lideru.

Takva uskogrudost je tipična za modernog Evropljanina, koji je bio uslovljen ideološkim dogmama, više nego bilo koji kineski komunista.

Ako kineska komunistička ideja dozvoljava privatnu svojinu i kapitalizam sa ljudskim licem, onda ideološke dogme Zapada, više ne dozvoljavaju tumačenja i tumačenja – kod nas je sve onako kako je i ništa drugo.

„SP“: – I zaista dobri odnosi Berluskonija i Merkelove sa ruskim rukovodstvom, im daju neke prednosti?

Da li je Moskva spremna da ih sasluša?

– Slušaj – da, mislim da sam spreman. Postupiti po naređenju spolja – nikad.

Nisam siguran za Merkelovu ali Berluskoni će, čini mi se, posle nekoliko sati lične neformalne komunikacije sa Putinom, pre zauzeti rusku poziciju, nego stati na stranu Zelenskog.

Generalno, ne bih odbio usluge tako uticajnih posrednika.

Jedino nisam siguran da će Zapad odlučiti da delegira Berluskonija i Merkelovu, u Moskvu.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Može li Evropska unija da ostane ujedinjena?

Budućnost Evropske unije izgleda sve mračnija, jer se suočava sa „više od samo egzistencijalnog izazova“, …