Lideri EU su zaboravili na nešto veoma važno – Turska, planira da se izvuče iz zapadne ludačke košulje i pridruži ŠOS-u!

Ljudi su spremni samo da žrtvuju toliko „za Ukrajinu“ pre nego, što shvate da njihovim liderima nije stalo do njih.

Gospodari Brisela i različiti lideri EU, smenjujući se na podijumu Generalne skupštine UN, udaraju u zapadne ratne bubnjeve protiv Rusije — sve u interesu „mira“, zanemarujući da utvrde, šta prosečni Evropljanin zapravo želi.

Suprotno željama njihovih lidera, prosečan Evropljanin je spreman samo da se lično odrekne toliko „za Ukrajinu“ — šta god to značilo, pošto je prilično očigledno da narod Ukrajine nema koristi, od trenutnog stanja stalnog sukoba EU i SAD omogućavaju, takođe.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Jedno je da prosečan građanin EU stane iza uzvišenih vrednosti, izraženih sa visine iznad svakodnevnih borbi, ako ih to ništa, ne košta.

Ili barem ako je voda dovoljno zamućena da građani, ne mogu lako da povežu tačke iz svog novčanika sa nemilosrdnom potrošnjom svojih lidera.

Prodaja ovog naizgled beskrajnog sukoba u Ukrajini, ozloglašeno korumpiranoj zemlji, kao odbrana „demokratije“, funkcioniše samo, dok ne znači da birate između plaćanja sopstvenih računa i plaćanja svih blanko čekova, koje pišete Kijevu.

U svom ovonedeljnom obraćanju u UN, francuski predsednik Emanuel Makron rekao je u pogledu zemalja, koje se bave ukrajinskim sukobom da „oni, koji danas ćute služe — bilo protiv svoje volje ili tajno, uz izvesno saučesništvo — cilju novog imperijalizma“.

Makron je tada na rečima izrazio „osećaj nepravde“, koji osećaju oni, koji plaćaju cenu u rastućim troškovima hrane, energije i inflacije.

Poruka je jasna: prosečan građanin mora da toleriše ove zahteve, koje mu nameću zapadne elite, jer je to, moralni imperativ.

Ti građani su sve to čuli ranije, uz ograničenja Covid-a i regulative o klimatskim promenama.

Sada je došao puni krug, postavljanje ograničenja za grejanje i hlađenje doma ali ovog puta „za Ukrajinu“.

Nije ni čudo, što Makron pokušava da kazni globalni jug, koji je u velikoj meri odustao od trenutnog fijaska i odbio da učestvuje u zapadnim sankcijama Rusiji.

Nacije juga zapravo rade ono, što smatraju da je najbolje za njihove građane, za razliku od EU.

Njihov pristup će verovatno učiniti svoje zemlje i ljude prosperitetnijim, što rizikuje da Evropljani primete, kako se njihovi računi gomilaju, a svakodnevni život postaje sve opterećeniji.

Dakle, potpuno je logično da bi Makron i njegove kolege lideri EU želeli da svi budu u istom čamcu, koji tone.

Makar samo zato, što je teško tvrditi da je Ukrajina svetski problem, koji zahteva više imperijalizma prerušenog u globalnu upravu, koju predvodi Zapad, kada veliki deo sveta, ne prihvata to.

Tokom posete Meksiko Sitiju ove nedelje, nemački predsednik Frank-Valter Štajnmajer je takođe pokušao da pobedi meksičkog predsednika Andresa Manuela Lopeza Obradora da napusti svoju nesvrstanu poziciju i odbije da uvede sankcije Rusiji.

Za Nemačku mora da izgleda loše što je Meksiko, pošto se držao podalje od sukoba, sada u poziciji da ponudi Nemačkoj saradnju na gasu (čak i ako neće teći, još nekoliko godina), sve dok se Nemačka suočava sa deindustrijalizacijom, racionalizacije i upravo je bio primoran da nacionalizuje sopstvenu gasnu kompaniju, Uniper.

U međuvremenu, nemački kancelar Olaf Šolc izrazio je ljutnju, što članica NATO-a, Turska, planira da se izvuče iz zapadne ludačke košulje i pridruži se Šangajskoj organizaciji za saradnju, koju predvode Rusija i Kina, što bi joj efektivno omogućilo da diverzifikuje svoje interese, od Zapada i samim tim, smanji njegovo izlaganje, bilo kakvom pritisku.

„Veoma sam iznerviran, zbog ovakvog razvoja događaja“, rekao je Šolc.

„Ali na kraju, važno je da se dogovorimo, šta nas pokreće da jasno stavimo do znanja da ruski rat protiv Ukrajine možda neće biti uspešan.

Drugim rečima, „Ne sviđa mi se. Ali kako god – sve dok, ne napustite brod naše zapadne ideologije, koji tone.”

Šolc bi trebalo da bude više zabrinut za prosečne Nemce, koji su iznervirani, što on nije toliko zainteresovan da obezbedi energetsku bezbednost svoje zemlje, koliko da pravi kolebljive poteze da im prekine snabdevanje.

Španski premijer Pedro Sančez takođe je ove nedelje radio na retorici EU, o prebacivanju krivice, na marginama skupštine UN, govoreći novinarima da ruski predsednik Vladimir Putin koristi energiju, kao „ratno oruđe“ protiv Evrope.

U stvarnosti, evropske elite, čija je politika prema Rusiji ta, koja je zaglavila sopstvene građane sa predlogom zakona, a sada im očajnički trebaju Evropljani da veruju, da je Putin kriv.

Ali ako su populistički skokovi na nedavnim izborima u celom bloku bilo kakav pokazatelj, ogorčenje prema establišmentu EU, raste.

Ako nastave da ignorišu volju naroda, onda ne treba da se čude, kada se ispostavi da je to, na vlastitu političku opasnost.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Šolc: Verujem da će Ukrajina pronaći, još 6 baterija PVO sistema Patriot

Danas je na italijanskom ostrvu Kapri završen veliki samit EU, čija je ključna tema bila …