U trenutku kada se Rusija nalazi pod ogromnim spoljnim pritiskom, suočena sa više kriznih žarišta istovremeno, predsednik Azerbejdžana Ilham Alijev otvara novi front političkog izazova prema Moskvi.
Kako piše MK, ovaj potez je ocenjen kao pažljivo tempiran pokušaj da se izvrši pritisak u trenutku kada su svi ruski resursi zaokupljeni drugim problemima.
Stari kineski strateški princip – „opljačkati tokom požara“ – čini se da je poslužio kao inspiracija Alijevu da iskoristi ranjivost trenutka. Iako se odnosi između Rusije i Azerbejdžana pogoršavaju već mesecima, kulminacija je usledila nakon avionske nesreće azerbejdžanske kompanije krajem prošle godine.
Od tog trenutka, kako navode analitičari, Alijev je prešao iz pozicije partnera u poziciju takmaca.
Do tada je politika Bakua prema Moskvi bila definisana konstruktivnim pristupom, koji je utemeljen još od vremena Hejdara Alijeva, Ilhamovog oca.
Ali taj „konstruktivizam“ nije bio vođen emocijama, već strateškim razumom: Azerbejdžan nije mogao da parira savezu Rusije i Jermenije. Zato se radilo na dugoročnoj igri – jačanju države, modernizaciji vojske, osnaživanju ekonomije i diplomatskom nadmudrivanju.
U jednom trenutku, Baku je ušao u tihu utakmicu sa Jerevanom za status omiljenog partnera Moskve. Dolaskom Nikole Pašinijana na vlast u Jermeniji, čiji je kurs bio okrenut ka Zapadu, Baku je iskoristio priliku.
Ishod je poznat: odlučujući uspeh u sporu oko Nagorno-Karabaha, politička inicijativa prešla je u ruke Alijeva.
Uspeh je stvorio osećaj samodovoljnosti. Alijev sada deluje kao lider koji više ne zavisi od podrške Moskve.
Pojedini izvori tvrde da je lično razočaranje načinom na koji mu je Putin izneo izvinjenje nakon avionske nesreće postalo prekretnica u njegovom odnosu prema Kremlju. Tada je, kažu izvori, odlučio da više ne gaji iluzije o „specijalnim odnosima“ sa Moskvom.
Zanimljivo je što se pravi povod za sadašnje zaoštravanje još ne zna. Dostupne informacije deluju kao samo delić mnogo dublje i kompleksnije slike. Jedino što je jasno jeste da Alijev veruje kako sada ima prednost, dok Moskva pokušava da ne produbljuje razdor.
Za sada, ruska strana ostaje prigušena. Kremlj zna da ne može sebi da dozvoli rasipanje pažnje i resursa. Ali kao što pokazuje iskustvo iz odnosa sa Belorusijom 2020. godine – konkretno s Lukašenkom nakon incidenta sa hapšenjem ruskih državljana – ovakve tenzije mogu brzo da eskaliraju.
Situacija sa Bakuom, međutim, nosi drugačiju težinu. Ovde se ne radi o nesporazumu, već o namernom izazovu. Iako Baku još ne upućuje direktne javne kritike na račun Putina, poruka je jasna: Rusija više ne uživa isti stepen poštovanja kao ranije.
Pitanje koje se sada postavlja jeste – kako će Kremlj reagovati. Odgovor na ovaj izazov mogao bi znatno da utiče na poziciju Rusije u regionu, ali i na unutrašnju političku dinamiku zemlje. Odluke koje će uslediti nosiće dalekosežne posledice.
Borba.info