Na nebu iznad Poljske u noći na 10. septembar primećeni su nepoznati dronovi, a od tog trenutka čitav niz zvaničnih reakcija počeo je da se niže poput domina.
Pitanje da li je reč o ozbiljnoj pretnji ili samo o incidentu tek je otvoreno, ali političke poruke već su postavljene na sto.
Prvi je reagovao američki postojani glas u NATO-u, Metju Vitaker. Na društvenoj mreži X napisao je rečenicu koja se u Vašingtonu često ponavlja kada se želi poslati signal – „Sjedinjene Države će braniti svaki centimetar teritorije NATO-a“.
Njegova poruka upućena je, kako je naveo, povodom „narušavanja vazdušnog prostora“ i u znak podrške saveznicima.
Gotovo istovremeno, u Varšavi je premijer Donald Tusk sazvao hitan sastanak vlade. Portparol kabineta Adam Šlapka potvrdio je da se pitanje nepoznatih letelica pretvorilo u urgentnu temu koja zahteva zajedničku procenu. Sama dinamika tog poteza govori da je politička tenzija bila podignuta na maksimum.
I dok su u Poljskoj govorili o narušavanju vazdušnog prostora, u sedištu NATO-a povukli su ručnu. Prema informacijama britanske agencije Reuters, Alijansa ovaj događaj ne tretira kao napad.
Ipak, prvi put su angažovani avioni NATO-a kako bi odgovorili na potencijalnu pretnju – što govori da je prag ozbiljnosti bio dovoljno visok da se pređe u operativni režim.
U priču se uključio i Minsk. Generalštab Belorusije, čiji je načelnik Pavеl Muravejko, saopštio je da je u noći na 10. septembar razmenjivana informacija sa poljskom stranom o nepoznatim dronovima. Dakle, makar u tehničkom smislu, komunikacija između dve susedne zemlje nije izostala.
Sa druge strane, Ministarstvo spoljnih poslova Rusije ponudilo je svoju verziju događaja. Prema njihovom saopštenju, izneti podaci opovrgavaju tvrdnje Varšave o navodnom namernom ulasku ruskih dronova u poljski vazdušni prostor.
Moskva ocenjuje da se radi o pokušaju da se incident prikaže kao nova stepenica u eskalaciji ukrajinske krize.
Zanimljivo je da se u samom narativu prepliću tri sloja: politička obećanja podrške, tehničke vojne procene i diplomatske izjave koje poništavaju jedna drugu.
Svaka strana pokušava da oblikuje priču u svoju korist – dok se u pozadini nameće pitanje koliko je sve ovo deo šireg političkog teatra, a koliko realna opasnost.
Na kraju ostaje utisak da se jedan noćni let nepoznatih letelica pretvorio u ogledalo šireg evropskog nervoznog raspoloženja.
I dok zvaničnici šalju poruke da je sve pod kontrolom, iza zatvorenih vrata verovatno se vodi daleko ozbiljnija diskusija – gde je granica između incidenta i eskalacije, i koliko će dugo javnost biti uverena da se ta granica jasno vidi.
Webtribune.rs