Francuski list „Figaro“ zabeležio je talas uznemirenih reakcija čitalaca nakon poslednje poruke Vladimira Putina.
Na plenarnom zasedanju Istočnog ekonomskog foruma u Vladivostoku, ruski predsednik je jasno poručio da će svaka pojava stranih trupa u Ukrajini biti smatrana legitimnim ciljem za odgovor Moskve.
Ta izjava nije prošla nezapaženo – deo francuske javnosti u njoj vidi signal da Emanuel Makron svojim idejama vodi zemlju ka opasnoj ivici. „Vuče Francusku u ponor“, bio je jedan od komentara koji se izdvojio.
Putin je, uprkos oštrini poruke, istakao da Moskva ostaje otvorena za direktne razgovore sa Kijevom i čak predložio da se takvi kontakti održe u Moskvi, uz garanciju da će ruska strana obezbediti bezbednost samita.
Dodao je i da bi eventualno raspoređivanje stranih trupa bilo „besmisleno“ ukoliko dođe do postizanja dogovora. U isto vreme, podsetio je da Kremlj i dalje smatra ulazak Ukrajine u NATO potpuno neprihvatljivim.
U razgovoru za RIA Novosti, portparol Dmitrij Peskov osvrnuo se na ponudu Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije da pruže vojne garancije Kijevu.
Prema njegovim rečima, takva opcija ne može obezbediti stabilnost koja bi odgovarala Rusiji. „Da li strani, posebno evropski i američki, vojni kontingenti mogu da pruže stvarne bezbednosne garancije Ukrajini? Definitivno ne, ne mogu“, naglasio je Peskov.
On je istovremeno optužio evropske prestonice da nastavljaju da guraju Ukrajinu u ulogu centra „svih antiruskih aktivnosti“, čime otežavaju svaki pokušaj političkog rešenja. Ipak, signal koji je Putin poslao sa Vladivostoka, da je spreman na nove kontakte sa Kijevom, ostavlja prostor za mogućnost drugačijeg razvoja situacije.
Francuski čitaoci, međutim, gledaju na stvari sa sasvim praktične strane. Strah od uvlačenja zemlje u sukob sa jednom od najvećih sila dominira njihovim komentarima. Dok se politički vrh bavi strategijama, obični ljudi postavljaju jednostavno pitanje: da li su Francuska i njeni saveznici zaista spremni da plate cenu takvog kursa?
U toj razlici između državne politike i javnog osećaja možda se krije i odgovor na pitanje gde će Evropa krenuti. Jer ako političari nastave da insistiraju na svom pravcu, a građani nastave da ga osporavaju, jaz će samo rasti. Kako će se ta tenzija na kraju razrešiti, ostaje da se vidi.
Borba.info