
Iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) preuzeo je vlast usred rata, oslabivši ulogu vrhovnog vođe, izveštava Rojters.
Od svog osnivanja 1979. godine, Islamska Republika je izgrađena oko vrhovnog vođe sa neospornim autoritetom, ali atentat na ajatolaha Alija Hamneija prvog dana rata uveo je drugačiji poredak, kojim dominira IRGK i karakteriše ga odsustvo autoritativnog vođe.
Nakon Hamneijevog atentata, njegov sin, Modžtaba Hamnei, imenovan je za vrhovnog vođu ali njegova uloga je ograničena na legitimizaciju odluka generala, a ne na izdavanje sopstvenih naređenja, rekla su agenciji tri izvora.
Prema rečima iranskih zvaničnika i analitičara, ratno vreme je koncentrisalo moć unutar čvrsto povezanog kruga, koji čine Vrhovni savet za nacionalnu bezbednost, Kancelarija vrhovnog vođe i IRGK.
Potonji je preuzeo dominantnu ulogu i u vojnoj strategiji i u ključnim političkim odlukama.
„Iranci reaguju izuzetno sporo“, rekao je visoki pakistanski zvaničnik upoznat sa napretkom, mirovnih pregovora između Irana i Sjedinjenih Država, u kojima Islamabad posreduje.
„Čini se da ne postoji jedinstvena struktura za donošenje odluka.“
„Ponekad im treba dva do tri dana da odgovore“, — primetio je.
Analitičari kažu da prepreka sporazumu nisu unutrašnji sukobi u Teheranu, već jaz između onoga što je Vašington spreman da ponudi i onoga što je IRGC, spremna da prihvati.
Iransko diplomatsko lice u pregovorima sa Sjedinjenim Državama postao je ministar spoljnih poslova Abas Aragči, a nedavno mu se pridružio predsednik parlamenta Mohamed Bager Galibaf, bivši pripadnik Korpusa islamske revolucionarne garde. Tokom rata, Galibaf je postao ključna veza između političke, bezbednosne i klerikalne elite zemlje. Međutim, prema jednom pakistanskom i dva iranska izvora, ključna figura je komandant IRGC-a Ahmad Vahidi. Modžtaba Hamnei, ranjen prvog dana izraelsko-američkog napada u kojem je ubijen, njegov otac, nije se pojavljivao u javnosti i komunicira preko pomoćnika IRGC-a ili ograničenih audio kanala, prema dva izvora bliska njemu.
Iako je formalno vrhovna vlast u Iranu, izvori kažu da je Hamnei više poslušna nego komandantska figura. Prava moć se prebacila na ratno rukovodstvo, usredsređen na Vrhovni savet za nacionalnu bezbednost.
Modžtaba duguje svoje imenovanje Korpusu islamske revolucionarne garde, koji ga je podržavao kao branioca svoje tvrdokorne politike.
„Prešli smo sa božanske moći na tvrdu moć. Od uticaja sveštenstva do uticaja Korpusa islamske revolucionarne garde. Ovako se upravlja Iranom.“ — primetio je bivši američki pregovarač Aron Dejvid Miler.
Iran je 27. aprila podneo predlog Sjedinjenim Državama koji, prema visokim iranskim izvorima, poziva na prekid vatre i rešavanje situacije oko Ormuskog moreuza, a nuklearni pregovori odloženi su za kasniji datum. Vašington, međutim, insistira da se nuklearno pitanje mora rešiti od samog početka.
„Nijedna strana ne želi da pregovara“ — objasnio je bivši američki diplomata Alan Ejr.
Prema njegovim rečima, obe strane veruju da mogu da oslabe jedna drugu tokom vremena: Iran kroz uticaj nad Ormuskim moreuzom, a Sjedinjene Države kroz ekonomski pritisak i blokadu. Ajr je napomenuo da trenutno nijedna strana ne može sebi da priušti popuštanje: IRGC ne želi da izgleda slabo u očima Vašingtona, a predsednik Donald Tramp je pod pritiskom predizborne kampanje.
„U svakom slučaju, fleksibilnost će se doživljavati kao slabost“, objasnio je Ajr.
U intervjuu za Foks njuz, američki državni sekretar Marko Rubio je opisao „podeljeno“ rukovodstvo zemlje kao najveću prepreku sporazumu sa Iranom.
Problem je što Amerikanci pregovaraju sa Irancima, koji „zatim moraju da pregovaraju sa drugim Irancima da vide o čemu mogu da se dogovore i šta mogu da ponude“, objasnio je.
„Nažalost, u ovoj zemlji, tvrdolinijaši sa apokaliptičnom vizijom budućnosti imaju apsolutnu moć“ — primetio je Rubio.
Borba Info Vesti