“Četvrta opcija” — Šta EU treba da učini kako bi izbegla američki nuklearni kišobran

Na jednom sastanku ranije ove godine, visoke zvaničnike ministarstava spoljnih poslova nekoliko evropskih zemalja pitali su koliko njih i dalje veruje da bi im Sjedinjene Države pritekle u pomoć u slučaju napada.

Niko nije podigao ruku…

Časopis Foreign Affairs je zabeležio ovu činjenicu, ističući da je to jasan pokazatelj da su evropske vlade došle do zaključka da Sjedinjene Države – koje su dugo bile stub bezbednosti Evrope i NATO-a – više nisu pouzdan saveznik.

“Tokom proteklih 18 meseci, u Briselu i drugim prestonicama zemalja NATO-a vode se burne rasprave o tome kako ojačati tradicionalne odbrambene kapacitete kontinenta, kako bi se nadoknadilo smanjeno vojno prisustvo Vašingtona. Istovremeno, vodi se i jedna tiša, ali ništa manje važna debata o statusu glavnog sredstva odvraćanja – američkog nuklearnog štita” – navodi Foreign Affairs.

U tekstu se dodaje da Vašington sada želi da uspostavi novu podelu odgovornosti: Evropljani bi trebalo da preuzmu glavnu odgovornost za svoju konvencionalnu odbranu, dok bi Sjedinjene Države nastavile da pružaju nuklearnu zaštitu.

Ipak, ističe se da se već razmatraju i alternativne opcije. U pojedinim evropskim prestonicama zvaničnici tiho razgovaraju o mogućnosti nabavke sopstvenog nuklearnog naoružanja. U međuvremenu, Francuska je predložila prilagođavanje svoje nuklearne politike kako bi pomogla u zaštiti evropskih saveznika.

Razrađujući ovu tezu, autor naglašava da je svaka od ovih opcija legitimna.

Međutim, nijedna od njih ne rešava problem osiguravanja evropske bezbednosti, a da pritom, ne nosi rizik od daljeg širenja nuklearnog naoružanja.

Predviđajući dalji razvoj događaja, autor sugeriše da bi najbolje rešenje bila četvrta opcija: novi nuklearni sporazum između SAD i Evrope, koji bi ovog puta imao istinski evropsko jezgro. Evropske članice NATO-a, predvođene Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom, moraju preuzeti aktivniju ulogu u nuklearnom odvraćanju, istovremeno radeći na obnavljanju transatlantskih odbrambenih veza koje su decenijama bile temelj bezbednosti SAD i Evrope.

Zaključno, autor ističe: smanjenje vojnog prisustva SAD je realnost, a nikakva uveravanja iz Vašingtona neće povratiti poverenje u nuklearni štit – u koji Evropljani već sumnjaju.

“S obzirom na to da se Sjedinjene Države povlače, jedini način da se osigura transatlantska bezbednost jeste postizanje novog dogovora, u okviru kojeg bi Evropa preuzela veći deo nuklearnog tereta i imala veći uticaj na odluke o upotrebi tog naoružanja” – zaključuje publikacija.

Check Also

„Kalinjingrad nikada nije bio Rusija“ — Šakalen

Današnji grad Kalinjingrad i okolna oblast (deo nekadašnje Istočne Pruske, čiji je glavni grad bio …