BOLEST UZELA MAHA: SPC promoter četništva i zločinaca, Amfilohije je “rent a mitropolit”, a odnosi sa Srbijom najgori od vremena Miloševića

“Amfilohije pod maskom brige za „vjerni narod“ pokušava da kamuflira političku pozadinu takvog svog angažmana, igrajući na kartu vjerskih osjećanja, nastojeći da pripadnike pravoslavne vjere obilježi političkim krstom. 

U intervjuu za Pobjedu, aktuelni predsjednik Crne Gore i prvi čovjek DPS-a, Milo Đukanović, govorio je o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, političkim konkurentima – prvenstveno o Demokratskom frontu, Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, značaju 13. jula u istoriji Crne Gore i, kako je rekao, nikad gorim odnosima Srbije i Crne Gore – još od vremena Slobodana Miloševića.

On je izjavio da je SPC organizacija koja promoviše četničku ideologiju, glorifikuje zločince i promoviše izdaju Crne Gore kao vrlinu.

Međutim, za Đukanovića je SPC i vodeći politički protivnik koji se bori, ne samo protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, nego protiv aktuelne vlasti, pa tako i protiv NATO, EU, multietničnosti i, kako je istakao, protiv države Crne Gore.

„Preuzimanje vodeće političke uloge u opozicionom bloku od strane Srpske pravoslavne crkve je politički nonsens, a ne samo novina na političkoj sceni Crne Gore. Rijetka su društva danas u svijetu gdje vjerske organizacije i njihovi lideri imaju tako vidljivu političku ulogu. Možda bi se to na neki način moglo porediti sa Iranom. Predizborni ambijent je danas bitno drugačiji, to jest značajno nepovoljniji u odnosu na 2016. Crkva nije tada bila prešla političku crtu, bez obzira na to što se znalo ko su njeni favoriti, i u čijem interesu radi“, izjavio je Đukanović.

On je istakao da je mitropolit Amfilohije „rent a mitropolit“, koji nastupa u ime DF-a.

„SPC nastupa u ime DF-a, odnosno srpskog bloka. Ne zovu slučajno Amfilohija rent-a-mitropolit. Da li je sada moćniji oponent, pitanje je iz kog ugla se gleda. Amfilohije pod maskom brige za „vjerni narod“ pokušava da kamuflira političku pozadinu takvog svog angažmana, igrajući na kartu vjerskih osjećanja, nastojeći da pripadnike pravoslavne vjere obilježi političkim krstom. Dok se Mandić i družina, gurajući Amfilohija na čelo u pokušaju da zametnu svoje političke tragove, svrstavaju iza slogana „Ne damo svetinje“. Ipak mislim da im taj naum ne može proći kod građana Crne Gore, da je sve to providnije nego što se nadaju.“

Đukanović je zaključio da se SPC u Crnoj Gori nalazi u kanonskom prestupu.

„SPC sa svojim eparhijama se decenijama unazad pozicionira protiv Crne Gore. Bila je protiv svega što je značajno važno za ostvarivanje naših nacionalnih interesa, za šta smo imali većinsku podršku na svim dosadašnjim izborima i na referendumu. Izgleda se jedino SPC, i jedino u Crnoj Gori, ne pridržava drevne maksime da je „glas naroda – glas Boga“… Niti poštuje normu kanonskog prava „koji se suproti vlasti, suproti se naredbi božijoj“. Zakon je usvojen zimus, a SPC je ustvari oduvijek podržavala anticrnogorske snage, kao i one nju. Da Crkva ne haje za zakon potvrđuje i činjenica da je Sinod SPC bio podnio inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu njegove ustavnosti, pa je ubrzo povukao. To samo svjedoči da u vrhu SPC nema uvjerenosti u pravnu osnovanost onoga što bi protestima koje nazivaju litijama htjeli „da odbrane“; dodajući da je izjava partrijarha Irineja kojom je poredio Crnu Goru i NDH „maloumna“:

„Poređenje Crne Gore sa NDH od strane srpskog patrijarha Irineja saopšteno je prvi put još u avgustu 2018. Ta maloumna tvrdnja prvog čovjeka SPC, kao i ona da je Srbima bilo bolje pod Osmanlijama nego danas u Crnoj Gori, neznaveno abolira ustaške zločine, i navodi na zaključak da Srbima nije bilo ni tako loše 500 godina pod Turcima„, podvukao je Đukanović.

Komentarišući antiustavni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, Đukanović je izjavio da je „cilj donošenja zakona je javni interes i ustavna obaveza države Crne Gore da štiti kulturnu baštinu zemlje. Donošenjem zakona država je obavezana da otvori pitanje pravne valjanosti upisa nekih vjerskih objekata u katastar“, te da „Crkva treba da liturgijski ujedinjuje Crnu Goru, i Crnogorce i Srbe, i sve pravoslavne, a ne da dijeli i zavađa narod po necrkvenim i etnofiletističkim kriterijumima nacije ili politikanstva, kako to radi Srpska pravoslavna crkva.“

Govoreći o aktuelnim odnosima Srbije i Crne Gore, Đukanović je zaključio da oni „nisu dobri“.

„Još od vremena Miloševića, zvanični Beograd nije više bio umiješan u unutrašnja pitanja Crne Gore nego što je danas. Bez obzira što se sa vrha čuju drugačije tvrdnje. Ključni srpski ministri gotovo svakodnevno, a često i neprimjerenim jezikom, komentarišu procese kod nas, s namjerom da na njih direktno utiču, dokazujući valjda tako koliko je Srbija jaka. A to ustvari svjedoči o nečem drugom“, rekao je prvi čovjek DPS-a, koji je odbacio optužbe da zvanična Podgorica ima uticaj na aktuelne demonstracije u Srbiji.

Đukanović je iznio optimistične tvrdnje kada je u pitanju oporavak crnogorske ekonomije od uticaja koronakrize.

(in4s)

Check Also

Prekršio sve što postoji na svetu pa se poziva na ustav

Demokratska partija socijalista podsetile je da se vladika Danilo odrekao verske titiule i od Crne …