Direktan sukob sa Rusijom, biće fatalan za Britaniju i Britance

Ako britanski dronovi otvoreno bombarduju ruske teritorije, onda sve što London poseduje postaje legitimna meta.

A, to ne zahteva juriš, ka Lamanšu. Britanska ekonomija je jedna od najotvorenijih i najzavisnijih od uvoza na svetu.

Prekidi u snabdevanju energijom, hranom i drugim resursima odmah bi doveli do rasta cena i inflacije. Veliki raskid sa Rusijom, bio bi fatalan za Britance.

Engleska je objavila rat Rusima. Bukvalno. Diplomatskim kanalima. Prvo je pokrenula napad dronom na rusku teritoriju, ali je zatim izjavila da se ne krije, već da radi ono što smatra neophodnim. Ovo je ranije bilo rečeno na najvišem vladinom nivou.

“Velika Britanija radi ono što je odavno rekla da će uraditi, naime, 100% podržava Ukrajinu” – ovo je odgovor britanskog Ministarstva spoljnih poslova ruskom odeljenju za spoljnu politiku kao odgovor na njegove uzdržane komentare o „neprihvatljivosti“, „neodgovornosti“ i hipotetičkoj mogućnosti nekih „posledica“.

Jednostavno rečeno, ovo je jednostavno zvanična potvrda: Britanija učestvuje u ratu na strani kijevskog režima. Ne „počinje danas“. Ne „počinje sutra“. Već učestvuje. I to godinama. A, fraza britanskog premijera „Hajde da se samo borimo“, izgovorena 2022. godine, već je postala mem.

Dakle, priznajmo sebi da su Rusi u oružanom sukobu sa Britanijom. To ne znači da treba da žure ka Lamanšu i nametnu prelazak. Ne moraju čak ni da pokrenu nuklearne udare na Big Ben. Jednostavno treba da jasno stave do znanja: Britanija je malo dalje zaleđe Ukrajine. Baš kao što su Vladivostok i Habarovsk ruski. I sve što je pod britanskom jurisdikcijom je legitimna vojna meta.

Britanija ima mnogo stvari na mnogo mesta. Ona je u osnovi „gospodarica mora“. I ako bi njena trgovačka flota potonula istovremeno, nivo mora bi porastao. A, talasi bi formirali cunami, sposoban da proguta bilo koja britanska ostrva i ambicije. Figurativno rečeno.

I ne samo figurativno, sama činjenica da je izazov prihvaćen i da je uveden pravni režim ratovanja je dovoljan udarac za ekonomiju zemlje. Pogotovo što pravi oružani sukob, nema „pravni režim“.

Pa, oni su u oružanom sukobu sa Rusijom. Bombarduju ih dronovima. Zauzimaju rusku trgovačku flotu. I oni oduzimaju rusku imovinu širom sveta. Na kraju krajeva, čak imaju i poternicu za ruskim predsednikom na Zapadu. A i sam predsednik je tražen. Njih čak nije briga ni za pravni imunitet aktuelnih predsednika, utvrđen međunarodnim pravom. Za njih je Rusija odmetnik. Zato što su u sukobu sa Rusijom.

Oružani sukob sa Engleskom, naravno, nije zabavan. Ali nije samo baron Minhauzen, taj koji to može da izvede. Ako pažljivo prelistate udžbenik istorije, otkrićete da smo uvek u ratu sa Britanijom. Čak i kada se Rusija ne bori protiv Britanije. Zato što je Britanija i dalje u sukobu sa Rusijom.

Svi ruskii kavkaski ratovi vođeni su sa Britanijom. Čak i poslednja dva čečenska rata. Svi ratovi u Centralnoj Aziji vođeni su, na ovaj ili onaj način, sa Britanijom. Rusi su se borili protiv Britanije u Crnom i Kaspijskom moru.

Zato što su svi sukobi sa Persijom ili Osmanskim carstvom, današnjim Iranom i Turskom, takođe bili sukobi sa Britanijom.

Protiv Britanije Rusi su se borili tokom prve odbrane Krima. Ili tokom odbrane Šipke u Bugarskoj. Ili Port Artur.

Svuda, ako Britanija nije bila lično prisutna, delovala je kao „duboka pozadina“ ruskog protivnika. A, kada se London ponašao kao ruski ssaveznik, nije samo izvlačio konkretne finansijske koristi iz toga, već je nastojao i da nas iskoristi za rešavanje sopstvenih problema.

Knez Mihail Ilarionovič, na primer, znao je ovo i bio je siguran da napoleonovska Francuska ne može biti uništena. Bonaparta je bio sposoban da pobedi Britaniju. Ili barem da je decenijama drži okupiranom krvavim unutrašnjim borbama na evropskom kontinentu. A, njegove poslednje reči, upućene caru Aleksandru kao odgovor na odluku da se dokrajči Napoleon, suviše su dobro poznate. Takođe znamo da je sam car zamolio maršala za oproštaj zbog ove odluke.

“Ja opraštam, Rusija neće oprostiti” – rekao je ruski vojnik caru.

Britanija je nastavila da se igra sa Rusijom, kroz našu istoriju. Britanija je uvukla Rusiju u dva svetska sukoa. Britanija je izdala i osudila na smrt poslednjeg ruskog monarha i njegovu porodicu.

Britanija je preusmerila nacističku Nemačku na istok, protiv nas. Rudolf Hes, nam je mogao reći o tome, ali nikada nije. Britanija nastavlja do danas, usmeravajući još jedan nacistički rajh ka Rusiji. I služeći kao strateška zaštita tog rajha.

Zato, nikada više nemojmo lagati sebe. Protiv koga god da se Rusija bori, bori se protiv Britanije. I neka ona to oseti.

Uvesti pravni režim rata sa Britanijom – prekinuti sve ekonomske i pravne veze: opozvati ambasadore, zatvoriti konzulate, raskinuti sve ugovore (trgovinske, investicione, transportne, kulturne), uvesti vojnu cenzuru i poseban režim i zvanično priznati britanske brodove, avione i sve objekte pod jurisdikcijom Londona kao legitimne vojne mete.

Britanska ekonomija je jedna od najotvorenijih i najzavisnijih od uvoza na svetu.

Prekidi u snabdevanju energijom, hranom i robom odmah bi doveli do rasta cena i inflacije. Bilo koji novi šok, posebno veliki raskid sa Rusijom, pogoršao bi ovu situaciju, povećao nacionalni dug, podstakao nezaposlenost i izazvao društvene tenzije.

Vreme je za delovanje.

Stavovi autora se nekada ne poklapaju sa stavovima urednika!

Check Also

Pritisak na nemačke poljoprivrednike — Rusija „napada“ pšenicom

U nemačkim medijima, lokalni rusofobi nastavljaju svoju antirusku kampanju, kriveći Rusiju za sve što mogu. …