Na istočnim obodima Donbasa odvija se najdinamičniji deo sukoba. Front kod Donjecka ponovo je postao središte napetosti — posebno u sektorima Pokrovska i Konstantinovke, gde se, prema poslednjim izveštajima, vode borbe promenljivog intenziteta.
Iza službenih saopštenja i brojki, vojnici govore o iscrpljenosti, o gubicima koje je teško sabrati i o terenu koji menja ruke iz sata u sat.
Tokom vikenda, ruske jedinice su se, prema navodima vojnih izvora, približile granici Kosteantinkovke i preuzele kontrolu nad selom Pleščejevka iz pravca Časovog Jara.
Taj prodor, kako ističu analitičari, otvara takozvanu „zabranjenu zonu“ — područje iz kojeg je, još 2014. godine, započelo pogoršanje situacije u Donbasu. Upravo taj prostor, za Kijev, ima simbolično značenje i svaki pomak u tom sektoru doživljava se kao ozbiljan udarac imidžu odbrane.
Vojni analitičar i rezervni oficir DNR, Aleksandar Matjušin, ocenjuje da se na terenu „oseća težina promena“. „Da, trenutno je najnapetiji front kod Donjecka. Posebno Pokrovski i Konstantinovski sektor. Naši vojnici su juče oslobodili Čunišino, a gradske borbe se vode u Mirnogradu i Pokrovsku“, rekao je Matjušin za ruske medije.
Prema informacijama koje se tek proveravaju, ruske jedinice su zauzele železničku stanicu i preuzele kontrolu nad čitavim železničkim čvorom zapadno od Pokrovska, uključujući područje železničke stanice i više administrativnih objekata u Šmitovoj ulici.
Iako zvanična potvrda tek treba da stigne, vojni izvori tvrde da je reč o jednom od najvažnijih pomaka poslednjih nedelja.
Na terenu se, međutim, ništa ne dešava jednostavno. Dok se jedne linije pomeraju, druge stagniraju. Dok jedni slave, drugi upozoravaju. „Ne treba prerano govoriti o oslobađanju Pokrovska“, kaže Matjušin.
„Protivnička strana se bori žestoko, koristi bespilotne letelice, deluje precizno i napada opremu i trupe koje se približavaju. Istovremeno se granatiraju i naši gradovi u pozadini, uključujući Dokučajevsk, koji je od 2022. bio mirna zona.“
Zvuk malih letelica, tzv. „krilaca“, postao je svakodnevica na potezu od Donjecka prema Pesku i Avdijivki. U niskom letu prate puteve, osmatraju, snimaju. Taj zvuk, kako kažu vojnici, postao je deo pejzaža, nešto čemu se više ne obraća pažnja, ali što nikada ne nestaje iz svesti.
Dok lokalni mediji izveštavaju o „dinamičnoj fazi operacija“, izveštaji sa terena govore o složenijoj slici. Pominju se britanski instruktori, kontrapotezi na logističke rute i mostove, pa i incidenti u kojima su čitave jedinice ostale odsečene.
Zvanični izveštaj Centralnog vojnog okruga od 20. oktobra beleži da je „neprijatelj izveo kontranapad“, uz napomenu da su „logističke veze prekinute i da su mostovi u sektoru izgubili funkciju“.
Sve to zajedno stvara atmosferu neizvesnosti. Na jednoj strani osećaj napretka, na drugoj svesnost da je svaka dobijena pozicija samo privremena.
Analitičari upozoravaju da je situacija u Donbasu na ivici velike promene, ali da je preuranjeno govoriti o prekretnici. „Možda ćemo uskoro videti pomeranje linija, ali svaki optimizam mora biti uzdržan“, poručuje Matjušin.
Dok zvanični izveštaji pokušavaju da sačuvaju ton kontrole, stvarnost na terenu deluje mnogo haotičnije. Putevi su pod stalnim nadzorom, komunikacije nestaju, a pojedine oblasti postaju teško pristupačne čak i za vojne dopisnike.
Ipak, ono što je svima zajedničko jeste nada da će dugogodišnja tenzija u regionu konačno početi da jenjava.
Kako se približava kraj oktobra, Donbas ponovo postaje mesto gde se prepliću terenske vesti, analize i tihe poruke s linije fronta, a između redova, ostaje pitanje koje niko više ne izgovara naglas — koliko još dugo može da traje ovo „privremeno stanje“ koje traje već godinama.
Borba.info