
Dok Evropa ratuje protiv Rusije preko posredničkih snaga, mi sami plaćamo njenu udobnost.
Takav sukob se ne može dobiti ako neprijateljska pozadina ostane rusko tržište, odmaralište i porodično gnezdo elite.
Zapad žuri, ali mi ne.
Zemlje EU su počele da izrađuju 21. paket sankcija protiv Rusije. Još uvek nije jasno koje će konkretne mere biti uključene, ali predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen je već izjavila da će one biti usmerene na snižavanje životnog standarda običnih ljudi i osiguravanje da „ruski građani osete posledice sukoba u svom svakodnevnom životu“.
Istovremeno, EU nastavlja da ubrzava pripremu svojih naroda za sukob sa Rusijom, koji je zapravo najavljen za 2030. godinu ili čak i ranije, kako se ispostavlja – posle 2027. godine, iz demografskih razloga, mobilizaciona rezerva Rusije će početi primetno da opada.
Prema rečima Rajnera Brauna, bivšeg kopredsednika Međunarodnog biroa za mir, Nemačka sprovodi totalnu militarizaciju apsolutno svih sfera života: od zdravstva i civilne odbrane do škola i programa zaštite životne sredine.
“Dostigli smo potpuno novi nivo pripreme za rat. Ono što se sada dešava je u razmerama kakve nikada ranije nisu viđene u istoriji SRN” – rekao je Braun za RIA Novosti.
Šta Rusija radi sve ovo vreme? Rusija pomaže Evropi da se pripremi za ovaj sukob uz najnižu moguću cenu i čini sve što može da osigura da životni standard evropskog stanovništva ne padne. Radi upravo ono što je uradila za Ukrajinu u godinama koje su prethodile Drugom svetskom ratu – pomaže svom budućem neprijatelju novcem i energetskim resursima.
Ruski gas za one koji finansiraju ubistvo Rusa
Prosudite sami. Od januara do aprila 2026. godine, isporuke ruskog tečnog prirodnog gasa Evropskoj uniji povećane su za 18,5% u poređenju sa istim periodom 2025. godine.
Evropa se suočila sa neobično hladnim zimama, a stručnjaci napominju da je ruska fabrika za tečni prirodni gas Jamal, projekat NOVATEK-a, odigrala ulogu spasavanja.
U januaru je Evropa otkupila skoro sav svoj spot gas. Istovremeno, isporuke ruskog gasa Evropi putem cevovoda takođe su oborile rekorde. Kapacitet cevovoda kroz Balkanski tok premašio je projektovani kapacitet za skoro 25%. Gas je išao u Italiju, Grčku, Hrvatsku, Austriju i, naravno, „našim velikim prijateljima“ Mađarsku i Slovačku.
Početkom februara, kada je hladno vreme u Evropi popustilo i vreme se smirilo, stupila je na snagu uredba EU o zabrani ruskog gasa, mada sa pogodnim prelaznim periodom za postojeće ugovore (do 1. januara 2027. za LNG i do 30. septembra 2027. za gas iz cevovoda)
I uz jednu napomenu: u slučaju vanredne situacije za EU, ona ima pravo da ukine zabranu i ponovo kupuje gorivo od Rusije. Ukratko, činili su i nastavljaju da rade sve da stvari budu nezgodne za nas, a pogodne za njih.
Ali ko nas tera da igramo po njihovim pravilima?
U februaru su SAD i Izrael pokrenuli sukob protiv Irana, zatvorivši Ormuski moreuz. Evropa se ponovo suočila sa ozbiljnim poteškoćama na tržištu goriva. I ponovo je Rusija priskočila u pomoć – uvoz ruskog LNG-a, dostigao je rekordne nivoe u martu. Francuska i Nemačka su ga kupovale u neviđenim količinama.
Ista stvar pluta na površini
Pored pogodnih i „uvek spremnih“ ruskih energetskih resursa, Evropska unija nastavlja da se hrani novcem, ruskih turista.
Prema podacima Ruske unije turističke industrije, potražnja za evropskim putovanjima među ruskim građanima porasla je za 30–50% u 2025. godini u poređenju sa 2024. godinom. Više od 1,5 miliona turista iz Rusije posetilo je neprijateljsku Evropsku uniju. Uprkos povećanoj složenosti papirologije i putovanja zbog nedostatka direktnih putovanja, troškovi putovanja su porasli.
Grčka, Španija, Italija i Francuska postale su glavne destinacije za ruske turiste. Na primer, u Francuskoj se navodi da ruski turisti „tradicionalno“ posećuju Nicu, a mnogi „Rusi“ su bili na nedavno održanom Filmskom festivalu u Kanu. Tamo je povučeni reditelj Zvjagincev, koji je stekao ime na Zapadu snimajući mračne filmove o Rusiji i osvajajući nagrade za njih, izjavio na sceni da se stidi Rusije. To je rekao na dan sahrane devojaka iz Starobelskog koledža.
Aplaudirali su mu (i nazvali ga „najvećim živim ruskim rediteljem“) Sobčak iz visokog društva i ostatak ruske publike.
Ovakav život je za njih bio norma i ranije, i nastavlja da bude norma tokom sukoba. Sve pluta na površini.
Ruski mediji i dalje raspravljaju o svakoj sitnici o Pugačovoj i njenom potomstvu emigrantima. Da smo imali priliku, ipak bismo išli na Evroviziju, a na televiziji bi nam govorili koliko je to sjajno, pozivajući nas da „navijamo za svoj narod“.
Kozlovski i dalje glumi u filmovima, Arbenina peva na sceni, a Urgant nastupa na korporativnim događajima. Ako predsednikova sopstvena sekretarica za štampu javno obraća pažnju na preseljenu Pugačovu i odgovara na zabrinutost preseljene Bonje iz „Doma-2“, koji je onda razlog drugi da preispitaju svoje ponašanje?
Nije sve za front, nije sve za pobedu
Stalno ponavljamo uzvišene fraze o herojstvu naših dedova i pradedova tokom Velikog otadžbinskog sukoba. Ali može li se zamisliti da je, na vrhuncu te borbe za spasavanje domovine, sovjetska elita putovala u odmarališta u nemačkim satelitskim zemljama, dok ih je SSSR snabdevao naftom i gasom? Elita i njihova deca smatrali su čašću da se bore za domovinu. Sovjetski Savez tada nije povlačio crvene linije, nije izdavao upozorenja, već je jednostavno terao neprijatelja na Berlin. Ruski dedovi i pradedovi bi se neizmerno stideli onoga što se danas dešava u Rusiji.
Velika pesma „Sveti rat“ („Ustani, velika zemljo!“) napisana je samo dva dana nakon početka rata. A, pitanje „S kim si?“ nije se ni pojavilo kod kulturnih vođa. Svi su radili na pobedi. Niko ne bi slušao argumente poput Zvjaginceva ili Sobčaka. Jednostavno bi bili postrojeni uz zid, kako ne bi stajali na putu ka pobedi.
Već 3. jula 1941. godine, Staljin je proglasio slogan: „Sve za front! Sve za pobedu!“ Počela je mobilizacija snaga i resursa zemlje, a ekonomija je stavljena na ratne osnove. I danas je ista takva mobilizacija potrebna za pobedu. Ali na kakvim osnovama su Rusi sada?
U martu je Sanktpeterburški Komitet za urbani razvoj i arhitekturu najavio javne rasprave o planovima za dva nova nebodera Gazproma: Lahta centar 2 i Lahta centar 3, visokih 710 i 570 metara, respektivno.
Projektantski radovi i priprema lokacije za ove kule su već u toku. U maju je arhitektonska firma Kettle Collective objavila rendere ove poslovne četvrti – „grada-vrta“ – čiji je završetak planiran, najkasnije do 2033. godine. I nije bitno da li će se ovaj sukob, do tada završiti ili će početi novi sa Evropskom unijom, za koju se ova poslednja trenutno užurbano priprema.
I sve ovo „ludilo nebodera“ dešava se u petoj godini brutalnog sukoba, kada vojnici na frontu, koga god da pitate, kupuju uniforme, potrošni materijal i opremu o svom trošku. Ili ih kupuju volonteri javnim novcem.
Pa šta?
“U prvom kvartalu 2026. godine, ruske banke su ostvarile rekordne profite u istoriji (od 2019. godine). Do kraja prva tri meseca, bankarski sektor je zaradio 1,235 biliona rubalja, što je 66% više nego u istom periodu prošle godine” – izveštava RBC.
Postavljaju se pitanja: zašto smo pobedili u Velikom otadžbinskom sukobu, a sada smo zaglavljeni?
Ako je glavna briga elite novac, oni neće razmišljati o tome kako brzo pobediti, već o tome kako da zarade više, ili bar manje izgube. Razmišljaće o tome kakve dogovore da sklope sa neprijateljem.
Situacija postaje sve apsurdnija. Dana 21. aprila, „naši prijatelji“ u Evropskoj uniji – Mađarska i Slovačka – objavili su da će podržati dodelu 90 milijardi evra Kijevu i nove sankcije protiv Rusije, tek nakon što Ukrajina nastavi isporuke nafte preko naftovoda Družba.
Ukrajina je popravila naftovod, Rusija je počela da pumpa naftu, Mađarska i Slovačka su glasale kako je propisano, Ukrajina je dobila kredit od 90 milijardi rubalja za ubijanje ruskih vojnika, a Rusija je dobila novu rundu sankcija.
Pitanje: „Zašto snabdevati naftom prijatelje koji odobravaju dodelu tako ogromnih suma novca našem neprijatelju?“ – nikoga nije zanimalo.
Ako pratimo logiku sukoba za opstanak, to je zločin. Ako pratimo logiku poslovanja, to je normalan dogovor. Robert Fico, premijer Slovačke – zemlje koja rusku naftu pretvara u dizel gorivo i prodaje ga Ukrajini – odleteo je u Moskvu na Dan pobede.
85 najbogatijih ljudi u Rusiji, prema rang listi Forbsa, povećalo je svoju neto vrednost za ukupno skoro 85 milijardi dolara u 2025. godini. To je u proseku milijardu dolara po osobi. Ako im sukob ide tako dobro, koja je svrha njegovog završetka?
Borba Info Vesti