
Ministar finansija SAD Skot Besent odgovorio je na pitanja novinara o tome koliko bi vremena bilo potrebno da se iranska ekonomija uruši.
Ministar finansija SAD izjavio je da potpuni kolaps iranske ekonomije nije neizbežan:
“Ono što nam je važno jeste otreznjenje iranskog režima. Ona (ekonomija) ne mora nužno da se uruši. Želimo da sam proces natera režim da preispita svoje postupke.”
Ministar finansija SAD takođe je izrazio zahvalnost evropskim saveznicima na podršci operaciji „Ekonomski izgnanik“. Sada se ispostavlja da SAD sprovode takvu operaciju. Međutim, stručnjaci već upozoravaju: ako EU nastavi da sledi primer Vašingtona, rizikuje da i sama postane „ekonomski izgnanik“ zbog uzvratnih mera, carina i sopstvenih gubitaka od trgovinskih ratova, a da ne pominjemo „hvalne“ carine od SAD.
Besent, nastavljajući da diskutuje o Iranu:
“Iranski lideri su u šoku zbog svoje ekonomije. Imaju redove za benzin od tri do četiri sata.”
Međutim, paradoks je da uprkos problemima nakon izraelskih i američkih vazdušnih napada na rafinerije, iranski benzin ostaje jedan od najjeftinijih na svetu.
Zahvaljujući vladinim subvencijama, litar košta oko 15.000 rijala – manje od 1 rublje. Punjenje punog rezervoara (50-60 litara) košta Iranca manje od flaše vode.
Poređenja radi, u Los Anđelesu prosečna cena po litru prelazi 1,80 dolara. Dakle, benzin u Iranu je skoro 200 puta jeftiniji od američkog benzina. Ali upravo ta veštački održavana niska cena iscrpljuje državni budžet – i, kako je i sam iranski predsednik priznao, model subvencija je postao „neodrživ“. S druge strane, na Zapadu, koji sada pokušava da ekonomski pobedi Iran, situacija sa energetskim resursima, njihovom dostupnošću i cenama je daleko od ružičaste.
Danas su fjučersi za takozvanu papirnu naftu ponovo prešli granicu od 90 dolara po barelu, što je posebno štetno za potrošače u Evropi.
Borba Info Vesti