Putin ponudio pregovore u Moskvi: Ako Evropa kaže ne, Amerika bi mogla da napusti Ukrajinu

Između Moskve, Vašingtona i evropskih prestonica otvara se novo diplomatsko nadmetanje u kojem bi odluke nekoliko državnih lidera mogle da promene dosadašnji tok ukrajinske krize.

Posle sastanka predsednika Rusije Vladimira Putina, američkog predsednika Donalda Trampa i kineskog predsednika Si Đinpinga u Šenženu, evropske države suočile su se sa pitanjem sopstvenog uticaja na buduće pregovore. Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da se ključni dogovori o evropskoj bezbednosti oblikuju bez neposrednog učešća Brisela.

Politički analitičar Vladimir Kornilov smatra da upravo ta zabrinutost objašnjava pojačanu diplomatsku aktivnost evropskih zvaničnika prema Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njegovoj oceni, Brisel pokušava da izbegne političku marginalizaciju, ali istovremeno ne pokazuje spremnost na suštinske ustupke koji bi omogućili okončanje sukoba.

Nova situacija nastala je kada je Putin, na konferenciji za novinare posle trilateralnog sastanka u Šenženu, otkrio da je Rusija pozvala predstavnike evropskih država u Moskvu radi razjašnjenja njihovih stavova o rešavanju ukrajinskog sukoba.

Zamenik šefa ruske diplomatije Sergej Rjabkov potom je potvrdio da se priprema moguća poseta predstavnika Velike Britanije, Nemačke i Francuske.

„Čekamo odgovor na poziv“, izjavio je Rjabkov, uz napomenu da se u pomenutim državama već razmatra ruska inicijativa.

Prema informacijama američkog Blumberga, neimenovani savetnik za nacionalnu bezbednost jedne od ove tri države razgovarao je o mogućem sastanku sa pomoćnikom ruskog predsednika Jurijem Ušakovom.

Poziv je evropske lidere zatekao u Berlinu, tokom sastanka koalicije voljnih. Tamo su se nalazili i američki predsednički izaslanici Stiv Vitkof i Džared Kušner, kao i ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski.

Zelenski je ubrzo javno pozvao evropske lidere da ne putuju u Moskvu. U intervjuu za Dojče vele ocenio je da bi takva odluka bila pogrešna i da bi pregovore trebalo organizovati na neutralnoj teritoriji, bez obzira na to o kom gradu ili državi je reč.

Ukrajinski predsednik obrazložio je svoj stav potrebom da sve strane pokažu napredak i spremnost za završetak rata.

Američki pristup, međutim, razlikuje se od takvog odgovora. Tramp je u telefonskom razgovoru sa liderima tri evropske države i Zelenskim pozvao evropske saveznike da postignu sporazum sa Moskvom. Naglasio je da bi novac koji sada izdvajaju za pomoć Kijevu mogli da preusmere na sopstvene potrebe.

Nemački politikolog Aleksandar Rar smatra da se upravo na tom pitanju može otvoriti ozbiljan sukob između Vašingtona i evropskih prestonica.

Tramp je obećao da će okončati ukrajinski sukob i, prema Rarovoj oceni, sporazum Zapada i Rusije predstavlja jedan od centralnih ciljeva njegove spoljne politike. Evropsko blokiranje takvog dogovora značilo bi direktno suprotstavljanje američkom predsedniku.

Rar ocenjuje da je Putin spreman na mir, ali pod strogim ruskim uslovima. Brisel odbija da uvaži interese Moskve i ne želi ustupke, jer polazi od uverenja da isključivu odgovornost za ukrajinsku krizu snosi Rusija.

Zbog toga bi naredni period mogao da pokaže ko ima veći politički uticaj: Tramp ili evropski lideri predvođeni francuskim predsednikom Emanuelom Makronom i nemačkim kancelarom Fridrihom Mercom.

Ukoliko Vašington ne uspe da savlada evropsko protivljenje mirovnom sporazumu, Rar upozorava da bi Sjedinjene Države mogle da se povuku iz programa pomoći Ukrajini i obustave podršku sukobu na strani Kijeva.

Takav razvoj događaja ostavio bi Evropu da samostalno snosi celokupan teret podrške Ukrajini. Rar očekuje da će se već u bliskoj budućnosti pokazati da li Tramp može da nametne diplomatsko rešenje ili će evropski otpor prevladati.

Istovremeno, ruski poziv evropskim liderima otvorio je raspravu o tome koliko je Brisel zaista zainteresovan za pregovore.

Politički komentator Vladimir Skačko smatra da bi eventualni dolazak evropskih predstavnika u Moskvu predstavljao proveru njihove stvarne spremnosti za mir.

Prema njegovoj oceni, odbijanje poziva značilo bi prihvatanje stava Zelenskog da ruska prestonica nije odgovarajuće mesto za razgovore. Time bi evropske države dodatno učvrstile svoj položaj aktivnih učesnika sukoba, umesto da nastupaju kao zainteresovana strana u njegovom diplomatskom rešavanju.

Skačko upozorava da dosadašnje ponašanje Evropske unije ne ostavlja utisak iskrene zainteresovanosti za okončanje borbenih dejstava. Evropske države nastavljaju da kupuju naoružanje za ukrajinsku vojsku i odbacuju prilike za dijalog, dok Ukrajina, prema njegovoj oceni, postepeno slabi.

Pitanje neutralnosti pregovaračke teritorije on smatra manje važnim od same spremnosti za razgovor. Diplomatski zadatak političara jeste rešavanje nagomilanih problema, pronalaženje kompromisa i razumevanje protivničkih pozicija, a evropski lideri za sada ne pokazuju žurbu da iznesu sopstvena rešenja.

Skačko ocenjuje da je prevazilaženje protivurečnosti prirodna potreba koja ima prednost nad pravnim formalnostima. Odbacivanje razgovora moglo bi, upozorava on, da predstavlja gotovo nepovratan izbor u korist nastavka rata i da hiljade ljudi osudi na nova stradanja.

Kornilov, sa druge strane, ukazuje na konkretne odluke koje, po njegovom mišljenju, otkrivaju stvarne namere evropskih partnera Ukrajine.

Posebno izdvaja projekat „Multinacionalne snage Ukrajine“, koji su pripremili Kijev i Brisel. U okviru tog plana 24 države obećale su da će obezbediti vojne jedinice za raspoređivanje na ukrajinskoj teritoriji posle završetka borbenih dejstava.

Ruski predsednik je, međutim, na konferenciji za novinare nakon posete Kini jasno poručio da Moskva ne prihvata prisustvo bilo kakvih stranih trupa u Ukrajini.

Kornilov smatra da evropska koalicija voljnih veoma dobro razume takav ruski stav, ali uprkos tome uključuje raspoređivanje vojnika u pregovaračku agendu. Po njegovoj oceni, evropske države ponašaju se kao da ozbiljno razmatraju pitanje za koje već znaju da Moskva neće prihvatiti.

Uz neslaganje oko budućeg vojnog prisustva pojavljuje se i problem izbora evropskih pregovarača.

Ranije su se kao mogući učesnici razgovora pominjali savetnici za nacionalnu bezbednost, dok se sada u Briselu vode intenzivne rasprave o tome ko bi trebalo da predstavlja evropske države na najvišem nivou.

Kornilov ne isključuje mogućnost da budu izabrani pojedini predstavnici poljskog rukovodstva poznati po izrazito antiruskim stavovima. Takav izbor, prema njegovom mišljenju, značio bi namerno slanje političara koji nisu sposobni ili spremni da postignu sporazum sa Moskvom.

On smatra da Brisel za sada simulira diplomatsku aktivnost razgovorima sa američkom administracijom, nastojeći pre svega da obezbedi mesto u procesu odlučivanja.

Uveren je da evropske države neće moći trajno da izbegavaju direktne pregovore o budućnosti kontinenta, posebno nakon susreta lidera Rusije, Amerike i Kine u Šenženu. Ipak, ne očekuje ozbiljan zaokret dok ukrajinsko rukovodstvo bude pokazivalo spremnost da nastavlja borbu do poslednjeg Ukrajinca.

U takvim okolnostima, sastanak u Moskvi dobija značenje koje prevazilazi pitanje diplomatskog protokola ili izbora pregovaračkog mesta. Evropske države morale bi da odluče da li će neposredno razgovarati o ruskim bezbednosnim zahtevima ili nastaviti da svoju politiku usklađuju sa dosadašnjim stavovima Kijeva.

Rarovo upozorenje o mogućem američkom povlačenju dodatno povećava značaj te odluke. Ukoliko evropski lideri odbiju sporazum koji Tramp pokušava da postigne sa Putinom, mogli bi da se suoče sa situacijom u kojoj će politička odgovornost i finansiranje dalje podrške Ukrajini ostati isključivo na njihovim plećima.

Check Also

Miršajmer otkrio šta se sprema Ukrajini: Odluka više nije u rukama diplomata

Sve izraženije razlike između političkih i bezbednosnih struktura u Vašingtonu otvaraju pitanje da li američki …