Glasala sam za nezavisnu Crnu Goru, ali sada idem na litije

Crnogorka sam. Jedna od onih koji su 21. maja 2006. zaokružili DA zalažući se za državu slobodnih pojedinaca i funkcionalnih institucija – Crnu Goru u kojoj ćemo svi biti pobjednici. Ali, 14 godina kasnije osjećam se poraženo.

Ovo je napisala Irena Radović, bivša ambasadorka Crne Gore u Francuskoj, a objavile Vijesti. Tekst prenosimo u celosti.

Pozdravljam stavove rektora Cetinske bogoslovije Gojka Perovića, pomiriteljske, građanski hrabre i odgovorne. Takve poruke trebalo bi da čujemo od svih.

Crnogorka sam. Jedna od onih koji su 21. maja 2006. zaokružili DA zalažući se za državu slobodnih pojedinaca i funkcionalnih institucija – Crnu Goru u kojoj ćemo svi biti pobjednici.

Posvećena dobrobiti i opstanku svoje države, 14 godina kasnije osjećam se poraženo – moj slučaj služi međunarodnim adresama kao ilustracija za državu nejednakosti i razorenih vrijednosti, partijskih moćnika uljuljanih u osjećaju svemoći i nekažnjivosti. Državu otvorene zloupotrebe skupštine, tužilaštva i sudstva i flagrantno kršenje Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovanih prava i sloboda.

Iz tih i drugih razloga Crnoj Gori stižu snažne kritike s najvažnijih međunarodnih adresa. Suočeni smo s godinama stagnacije i nazadovanja u pregovorima s EU. Naša zemlja je skinuta s liste demokratskih država i smještena u kategoriju „hibridnih režima“.

Pamtim identitetski teror 90ih nad Hrvatima, Muslimanima, Albancima i Crnogorcima koji nijesu pristajali na mržnju, ponižavanje i poništavanje Crne Gore. Imam odgovornost da osudim povratak na istu matricu kroz vještačko raspirivanje podjela između Crnogoraca i Srba, pri čemu su Srbi danas etiketirani.

Nezamislivo je da u 2020-oj godini imamo nacionalna prebrojavanja, nasilne scene hapšenja, negiranja prava na slobodu izražavanja zaposlenima u vojsci, policiji, na javnom servisu…Nemamo pravo da se mirimo sa tim.

Odavno je vrijeme da osudimo nepočinstva koja su u ime crkve i vjere počinjena na prostorima bivše Jugoslavije. Dužni smo da kroz preuzimanje odgovornosti i iskreno kajanje tu mračnu stranicu ostavimo za sobom.

Samo se tako možemo okrenuti budućnosti. Pozdravljam stavove rektora Cetinske bogoslovije Gojka Perovića, pomiriteljske, građanski hrabre i odgovorne. Takve poruke trebalo bi da čujemo od svih.

Kršenjem bilo čijih prava u Crnoj Gori, krše se prava svih nas. Ne podržavam koncept da je Mitroplija crnogorsko primorska, srpska crkva u Crnoj Gori.

Ona treba da bude duhovno ognjište svih pravoslavnih vjernika, kako god se nacionalno iskazuju. Odnos prema religiji i crkvi je intiman izbor, a moje je čvrsto uvjerenje da crkva ne treba da ima nacionalni predznak.

Kao što nacionalizam ne bi smio biti temelj crkvenog identiteta, platforma podjela i prebrojavanja po nacionalnoj i vjerskoj osnovi ne može biti osnov za stabilnost i prosperitet Crne Gore.

Na protestnim litijama učestvujem, jer osjećam građansku dužnost da iskažem protest protiv naprasnog i nedemokratskog usvajanja Zakona o slobodi vjerispovijesti u Skupštini Crne Gore, u gluvo doba noći, sa spornim imovinskim odredbama, bez prethodnog dijaloga i konsenzusa svih vjerskih zajednica. U, očigledno, predizborne svrhe.

Učešćem na mirnim protestima dižem glas protiv nepravde, urušene pravne države, vještački indukovanih podjela, sijanja straha, endemske korupcije i organizovanog kriminala, pljačke resursa. Sve to proizvodi beznađe i razara smisao Crne Gore.

Zato, odlaskom na protestne litije zapravo „ne damo Crnu Goru“. Crkve i svetinje ostaju ovdje. Ne može ih niko oduzeti.

Idem na protestne litije jer je Crna Gora moja svetinja.

Check Also

Amerika počinje da broji milijarde, koje je dala Ukrajini, sad se SAD drže za glavu ali ne svi

Korumpirani Vašington će nastaviti da toleriše ludorije Zelenskog, zahtevajući nove zalihe odbrane. Strpljenje ukrajinskih NATO …