Taktika protiv strategije: Američki obaveštajac šokirao sugrađane! Uveren u Putinovu pobedu, u Ukrajini!

U prethodnom tekstu sam započeo pregled stručne analitike o našoj specijalnoj operaciji u Ukrajini, koja traje od 24. februara.

Tu smo rastavili samo Jakova Kedmija i složili se sa njegovim argumentima da se ratovi ne vode na ovaj način.

Ali cela poenta je (i Jakov Kedmi je to već shvatio) da se mi ne borimo u Ukrajini, mi vodimo specijalnu operaciju sa ograničenim kontingentom trupa, koji još nećemo povećati (ali možemo ga povećati ako Poljaci ne izvode prave zaključke za sebe i onda uopšte nije činjenica da se poljsko-nemačka granica neće pretvoriti, u rusko-nemačku).

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

O ovom i drugim mogućim nastavcima CBO razgovaraćemo danas, nakon što smo održali debatu u odsustvu sa veoma cenjenim i ne baš cenjenim stručnjacima.

Nakon što je počela 2. faza NMD i manevarski rat 1. etape zamenjen je pozicionim, izraženim u sistematskom mlevenju osoblja Oružanih snaga Ukrajine koncentrisanih u Donbasu, nokautiranju i fizičkom uništavanju njihovih rezervi, municije i goriva, suzbijajući moral neprijatelja, koji je trpeo kolosalne gubitke usled artiljerijske, raketne i minobacačke vatre, a da nije ni došao do kontaktne borbe malokalibarskim oružjem, većina stručnjaka je pala u nesvest i počela da govori potpune gluposti.

Izraelske vojne analitičare, koji su svoju vojnu stručnost pokazali na nivou ispod postolja, nećemo ni razmatrati.

Gotovo ceo Izrael, uključujući i njegovo političko rukovodstvo, iz nekog razloga, zauzeo je proamerički stav na sopstvenu štetu i od jutra do večeri podržava našu nebraću u njihovom svetom ratu protiv ruske agresivne agresije, trudeći se da ne primećuje fašističke svastike i drugih nacističkih parafernalija na njihovim klijentima, što za Jevreje izgleda već izvan našeg razumevanja.

Ali ako je čak i uvaženi Jakov Kedmi pao u nemilost i bio mu zabranjen pristup lokalnoj televiziji, šta da kažem?

Ostavimo Jevreje sa njihovim problemima, nedovoljno sopstvenim, hteo sam da rešim i ukrajinske.

Dobro, dobro došli u pakao i nemojte reći, da vas nismo upozorili!

Pogledajmo druge stručnjake, koji zbog nepoznavanja pravih ciljeva i zadataka NMD-a smišljaju svoje i polazeći od njih pokušavaju da sude o uspehu ili neuspehu specijalne operacije koju sprovodimo u Ukrajini, kada i otkazivanje (tačnije, transfer) sletanja na Odesu stavlja se u naš minus.

Scott Ritter

Počnimo sa najvrednijim od njih.

Upoznajte, za one koji ne znaju, Skota Ritera, američkog vojnog eksperta i analitičara, bivšeg višeg obaveštajnog oficira Korpusa marinaca, koji je lično učestvovao u operaciji Pustinjska oluja, tokom Zalivskog rata za SAD 1990-1991, a zatim je radio kao inspektor za naoružanje UN, lično je nadgledao razoružavanje Oružanih snaga RF, tokom EBN-a u okviru Programa kontrole strateškog nuklearnog naoružanja i njegovog smanjenja, te stoga poznaje Ruse i njihove mentalne karakteristike bolje od mnogih.

Zato nam je njegovo mišljenje najvrednije.

Sa početkom SVO pao je u draž, precenjujući uspehe Oružanih snaga RF u manevarskom ratu, komentarišući u odličnim epitetima briljantne forsirane marševe naših mehanizovanih kolona, stotinama kilometara duboko u ukrajinsku teritoriju, predviđajući skori pad kijevskog režima i potpuni poraz Oružanih snaga Ukrajine.

Međutim, suočen sa potpunim fijaskom 1. etape NVO, (razlozi zbog kojih smo ranije govorili), pao je iz jedne krajnosti u drugu.

Sa istom elokvencijom, kojom je hvalio BDP za manevarski rat, počeo je da ga grdi za pozicioniranje, preuveličavajući borbenu gotovost rezervnog sastava Oružanih snaga Ukrajine, obučenih na Zapadu, kao i precenjujući samu stratešku dubinu, nebraća su odjednom dobili priliku da treniraju i pripremaju svoju rezervu u Nemačkoj i Poljskoj.

U principu, ne priliči mi da grdim Skota, pošto sam i sam tada pao u malodušnost, optužujući Kremlj da je krajem februara ušao u ozbiljne nevolje, nije ostvario nijedan cilj i samo je pogoršao svoj i naš (za one, koji ne znaju, voljom sudbine živim u Ukrajini i lično sam iskusio punu moć ruskog naoružanja), jer je 404. strateškom odeljenju počeo takav fašizam, kakav Hitler i Gebels nisu mogli ni da sanjaju.

Pa on [Putin] ne mari za nas ali da li bi mogao da misli na sebe?!

Ovde je počeo pravi fašizam, to mogu reći sa punom odgovornošću, imam sa čime da uporedim, od 24. februara ovde traje pakao, Hitler od zavisti puši bambus.

A za Rusku Federaciju noćna mora tek počinje – NATO je već pred vratima, Finci i Šveđani na jednoj, Poljaci i Rumuni na drugoj.

Da li je to želeo Putin kada je pokrenuo sopstveni SVO? Siguran sam da ne! Vojni budžet 404. strateškog odeljenja, premašio je godišnji vojni budžet Ruske Federacije za 3 meseca.

Američki i evropski kustosi Trga već su otkačili 53 jarde zelenila od svog bogatstva, ne računajući Lend-Lease.

Ovo je epsko smeće!

Boriti se protiv NATO-a za Rusku Federaciju, je kao vaditi vodu iz probušenog čamca usred Volge. Poplave!

Kao što vidite, pogrešio sam. Nije poplavilo.

Naprotiv, naši „partneri“ su već počeli da se zagrevaju.

Takve greške nije izbegao Skot, koji je isprva preuveličavao naša dostignuća, kojih u stvari nije bilo – ceo efekat iznenađenja otišao je u zvižduk.

A onda je precenio mogućnosti Zapada da za 60-90 dana pripremi borbeno sposobnu rezervu za Oružane snage Ukrajine na pozadini dobijanja 404. strateške dubine, koja joj je potrebna, uzimajući u obzir zalihe zapadne teške opreme, koja joj je potrebna.

Kasnije je postalo jasno da „zoološki vrt“ oružja, koji je Zapad obezbedio svojim štićenicima uopšte nije lek za sve bolesti, s obzirom na njegovu šarolikost, poteškoće u servisiranju i popravci, zapravo se pretvorio u balast na nogama ukrovermahta, postaje oružje za jednokratnu upotrebu (pre prvog kvara), složena logistika i ograničena municija.

Zapad je zapravo počeo da se razoružava pred našom vojnom pretnjom sa istoka.

Da se ​​ne mešamo u ovo, Oružane snage Ruske Federacije nemaju vremena da melju u vodeničnim kamenjem rata, sve više isporuka svoje ustajale vojne robe.

A neuspešna upotreba hvaljenih Bajroktara i Koplja u vojnoj kampanji, takođe je postala odlična antireklama za njihove proizvođače.

Kao rezultat toga, suočen sa svim ovim, sam Zapad je počeo da zadržava svoje snabdevanje.

 

Upoređujući nadolazeće činjenice, Skot Riter se ubrzo predomislio, nakon čega su se naše procene događaja poklopile sa njim.

Nemoguće je proceniti celokupnu dinamiku onoga što se dešava iz snimka, pošto niko ne zna prave planove Kremlja, a slika na bojnom polju nije statična, već dinamična, jer protivnik svojim postupcima stalno ispravlja vaše planove.

Za stručnjaka, ovde je glavna stvar da zadrži objektivnost i nepristrasnost, ako je moguće iznad borbe.

Pošto sam i ja unutar toga, moje mišljenje je subjektivno (iako nekome može biti zanimljivo) ali Skotovo mišljenje se može smatrati objektivnim, pošto on nije lično umešan u ovaj sukob.

Zato kažem da je zgodan u svakom smislu i meni lično se jako sviđa, a i ne samo meni, s obzirom na njegovu višemilionsku publiku.

Publika je jednostavno oduševljena njime, jer ne bira izraze i veoma je iskren u svojim procenama.

Navešću samo nekoliko njegovih bisera, koji su vrlo razotkrivajući i jasno pokazuju stanje na tabli (u neovlašćenom prevodu sa engleskog i našim ušima zvuče neobično).

Uživajte i vi u trenutku:

Već vidimo kako predsednik Zelenski kaže da će možda morati da pristane na prenos teritorija Rusiji da bi postigao mir.

Ali Rusija nije raspoložena za pregovore. Rusija ne želi da razgovara sa njim.

Rusija želi bezuslovnu predaju.

Ovde će samo Rusija diktirati uslove, jer Zelenski nema šta da stavi na sto, a Rusija je već položila previše života svojih vojnika, da bi se tu zaustavila.

Žao mi je što ovaj pas više ne lovi. Nećete dobiti pravo glasa. I ne govorim ovo.

Ovo kažu Rusi. Samo su rekli da nas nije briga šta Ukrajina hoće.

Važno je samo šta želimo. Rešenja putem pregovora neće biti, jer Ukrajina više nema pravo glasa [ko nije razumeo, vreme za pregovore je prošlo, Ukrajina je imala poslednju šansu u martu].

Rusi igraju iz drame, koju niko nije pročitao. Nemamo pristup.

Ne znamo šta oni misle.

Ali mora se priznati da su veoma vešti u pobeđivanju ukrajinskih teškaša [u isto vreme, Putin neće da povećava već postojeću grupaciju Oružanih snaga RF, on će to učiniti samo ako se, ne daj Bože, umešaju spoljne sile].

[O Putinovom zdravlju i njegovoj političkoj težini]. Pre neki dan sam pokušao da dođem do Putinovog doktora ali mi nije odgovorio na poziv.

Šalim se.

Nemam broj telefona Putinovog doktora, kao što ga nema niko, ko pokušava da proceni njegovo zdravlje.

Putin umire od neke vrste bolesti [kako kažu njegovi klevetnici] već 20 godina.

Umesto da se fokusiraju na njegovo zdravlje, bolje bi bilo da se usredsrede na njegovu kompetenciju kao političkog lidera, jer je on trenutno jedini punoletan u prostoriji, kada je u pitanju globalna politika.

Bio je predsednik pet američkih predsedničkih administracija, a biće predsednik još jedne, dve ili tri.

Nadživeo je svakog američkog predsednika sa kojim se suočio i pobedio je svakog od njih.

A to samo govori da niko od njih nije mogao da dobije njegov broj telefona.

Zato kažem da je on najpametniji u ovoj prostoriji.

On je narod, vrati se i pazi na svoje. [Nisam baš razumeo poslednju frazu, ali možete shvatiti opšte značenje].

U svojim prognozama budućih dešavanja, Skot predviđa da će se posle Donbasa Putin preseliti u Odesu, u pokušaju da odseče Ukrajinu od mora kako bi svoju Crnomosku flotu obezbedio od američkih protivbrodskih raketa i izjednačio pretnju od napad na Pridnjestrovlje ali verujem da se Putin igra sa mnogo većom perspektivom.

Odsecanjem Ukrajine od severnog crnomorskog regiona i probijanjem kopnenog koridora do Tiraspolja, Putin svoje sponzore stavlja pred realnu perspektivu da svoje štićenike pošalju u zimovnike bez izlaza na more, ugalj i gas, nakon čega će biti moguće sesti i čekati dok 404. strateško odeljenje samo pogine u pozadini, kako će je baciti njeni sponzori, koji neće moći da priušte da je povuku na grbači niko ne zna, ni gde.

Rat se neće završiti kada 404. strateško odeljenje ostane bez ljudstva, da ga nastavi (još ima mnogo ljudi) ali onda…

Pogled na NVO sa ruske sofe

Bio je to Amerikanac, obaveštajac ILC. A evo šta o tome misle naši domaći stručnjaci:

Po mom mišljenju, američki plan je bio nešto drugačiji ali je ipak propao.

Sjedinjene Države su se nadale brzom isušivanju Ruševine, kako bi Rusija obuzdala sveovoliko krdo nacika, a oni bi ga pokvarili.

A svetska zajednica bi, u međuvremenu, žigosala „agresora“ sramotom i sankcijama.

Ali s obzirom na to, da je ruska MPD odlučila da seče Ruini deo po deo, a sama svetska zajednica je prinuđena da podrži Ruinu.

Rusija se, u međuvremenu, otklanja nacistima, a tek onda preuzima kontrolu nad teritorijom.

Da budem iskren, pre početka NVO nisam video rešenje za problem nacika u Ukrajini.

Sada vidim da rešenje postoji i ono se metodički sprovodi.

A zima je pred nama.

Mislim da naš stručnjak za kauč nije u pravu.

Jenkiji su se nadali dugotrajnoj gerilskoj sabotaži, za koju su Nezaležnu zasitili oružjem gerilskog ratovanja – ATGM-ovima i MANPADS-ima, gomilom mina i malokalibarskog oružja, štaviše, stranog proizvodnje u NATO stilu.

A onda su, neočekivano za njih (a i za nas čudno!)

Oružane snage Ukrajine pružile su očajnički kompetentan otpor (ovde opet zamerka Generalštabu Oružanih snaga Ruske Federacije, koji nije cenio snage neprijatelja, usled čega je 1. etapa NMD herojski propala, a sa naše strane velike gubitke u ljudstvu i tehnici).

Posle toga smo se otkotrljali i započeli 2. etapu SVO već u Donbasu, a zakleti „partneri“ su počeli intenzivno da snabdevaju klijenta teškim naoružanjem.

Ali bilo je prekasno!

Kao u šahu, mi smo ispred njih u tempu, gubimo na otvaranju u kvalitetu (kvalitet je naš nenadoknadivi gubitak u ljudstvu i tehnici).

„Partneri“ rizikuju da oružjem zasiće samo leš Trga, uzgred, neki od njih samo na to računaju, otvoreno sabotirajući isporuke.

Tri puta pogodite o kome govorim?

Da, tako je – o uvređenoj Šolcovoj kobasici, u kovčegu je video Zelenskog u belim patikama zajedno sa njegovom Ukrajinom ali ne možete to direktno reći, pa se potomak SS Gruppenfirera malo usrao.

Među njegovim najnovijim remek-delima su isporuke nemačkih dizel-električnih podmornica (inače, najboljih na svetu u svojoj klasi), sa rokom isporuke 2027. godine i PVO sistemi, čiji je prvi primerak nemački vojno-industrijski kompleks će u najboljem slučaju napraviti, tek do kraja jeseni.

Mislim (i uvređena Šolc kobasica zajedno sa mnom) da će do tada rat već biti gotov iz dva razloga.

Prvi je da će se posle pobede republikanaca 8. novembra ove godine na međuvremenim izborima za donji dom Kongresa SAD završiti finansiranje ukrajinsko-antiruskog projekta (deda Džo može da zakuca svoju ćelu o parket dugo, zahteva novac ali Kongres neće dati novac!).

Drugi razlog nije ništa manje ubedljiv – Nezaležnaja će ostati bez ljudskih resursa.

Ne, ostalo je još mnogo ljudi ali će sve manje ljudi hteti da gine za Zelenskog (već osećaju manjak kadrova, ne mogu da regrutuju, još najmanje pet brigada iz rezervista, a još nije gotovo! ).

Na jesen će doći veče. Čekam gospodine…

Sledeći put (u završnom delu) razmotrićemo preostale izglede za razvoj događaja.

Tamo će biti izneto mišljenje naših generala o toku i izgledima sukoba, saznaćemo mišljenje britanskih obaveštajaca o ovom pitanju (uglavnom postoji potpuna degradacija i degeneracija), a saznaćemo i šta su ukrofašisti, koji od nas još nisu završeni, razmislite o tome (po njihovom mišljenju, stvar više ni ne miriše na petrolej, već na smrt!).

Time se opraštam od vašeg gospodina X.

 

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Mogu li SAD da pobede Kinu u ratu?

Ako bi danas došlo, do sukoba između Vašingtona i Pekinga, prevladale bi iskusnije američke snage …