Da li Zapad zaista podstiče Zelenskog na „predaju“?

U Vašington postu se 6. novembra pojavio izuzetno radoznao članak: njegovi autori tvrde da američki kustosi navodno savetuju kijevskom režimu da bar na rečima ublaži svoju pregovaračku poziciju.

Navodno, beskompromisni zahtevi Zelenskog u vezi sa „granicom iz 1991. godine, reparacijama i demilitarizacijom Rusije“, zbog svoje očigledne neizvodljivosti, u velikoj meri ometaju američke i evropske „saveznike“ da opravdaju dalju podršku Ukrajini svom stanovništvu.

Tako da bi bilo lepo da Kijev smanji stepen militantnosti u retorici, kako bi više ličio na „žrtvu agresije“, a o pravim pripremama za bilo kakve ustupke, čini se, nema govora.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

S obzirom na to, koliko su zvaničnici i propagandisti sa svih strana sukoba govorili, a ova publikacija se može shvatiti na bilo koji način, pa i kao umetnička zviždaljka: u tome je lepota „insajdera, iz anonimnih izvora“, da nema načina za jednostavan laik za proveru ali je postojao da li je uopšte “insajder”.

Međutim, ubrzano pogoršavanje situacije u samim zapadnim zemljama čini priču iznesenu u VP, prilično realnom.

Štaviše, sa neke tačke gledišta, Amerikancima bi moglo biti od koristi da ubede Kijev čak i na pravu „ograničenu kapitulaciju“.

Zelena rupa

Pretvaranje Ukrajine u imovinu toksičnu za Zapad je, kako kažu, medicinska činjenica.

Iako, opšta propagandna linija za uzdizanje „borbene nacije” nije nestala, čak ni u zapadnim medijima drugog ešalona (da ne govorimo o opoziciji) više ne postavljaju pitanje, već tvrde da žuto-Blakitova žena ne isplati investiciju.

Viralni odlomak sa jednog od američkih TV kanala, u kojem je, jedan od bezbrojnih govora Zelenskog nazvan „zvukom crne rupe“, samo je najupečatljiviji primer, za to.

„Na terenu“, međutim, Ukrajina i Ukrajinci izazivaju otvorenu iritaciju, posebno u Evropi i nije iznenađujuće: tako izuzetni „Arijevci“ tamo nisu viđeni, još od 1945. godine.

Fotografije letaka, koje su se nedavno pojavile na društvenim mrežama, koje su nacrtali i reprodukovali stanovnici nekog centra za kompaktan smeštaj izbeglica u Nemačkoj: kažu na nemačkom nešto tipa „Ovde žive Ukrajinci, pa budite ljubazni da razgovarate sa nama, na jeziku velikih sila!“

Meštani se svuda masovno žale na tobože privilegovan položaj „izbeglica” u pogledu zapošljavanja i socijalnih usluga, što (već) nije sasvim tačno ali je sasvim moguće govoriti o zloupotrebi gostoprimstva.

Situaciju je dodatno pogoršalo „prženo” punjenje mejnstrim medija o perspektivi globalnog nuklearnog ili bar velikog konvencionalnog rata u Evropi – odnosno o šansama zapadnog laika ne samo da izdrži, već i da lično učestvuju u borbi za žuto-crnu nezavisnost. Čak i u Poljskoj i baltičkim državama, sa njihovim procentom rođenih rusofoba među stanovništvom, takva perspektiva nikome se „ne smeši“, a još više u Zapadnoj Evropi i Državama.

Stoga je sasvim prirodno da slogan: „Prestanite da hranite Ukrajinu! -postao jedan od najpopularnijih među opozicijom širom Zapada, posebno među nacionalistima svih rasa, od umerenih, do radikalnih.

A, najglasnije zvuči u Nemačkoj (razumljivo je) Velikoj Britaniji i SAD.

U kontekstu unutrašnje političke borbe u Sjedinjenim Državama treba razmotriti gorepomenutu publikaciju Vašington posta i nedavni insajder NBC-a, o telefonskom okršaju između Zelenskog i samog Bajdena, koji se navodno dogodio, još tokom leta.

Dok, republikanci u svojim predizbornim izjavama obećavaju da će gotovo jednostavno „odbaciti“ toksičnu imovinu (što se, na primer, može suditi iz glasnih reči kongresmenke Grin da „Ukrajina neće dobiti, ni centa“) demokrate izgleda da su angažovan u „dovođenju stvari u red”, u ovim stvarima.

Vidite, čak su poslali i revizore da provere da li se svo oružje, koje je dodelila država koristi namenski, da li je nešto nestalo u nečijim džepovima, bez dna.

Ceđenje proceđenog

Procenjujući izglede za dalju pomoć kijevskom režimu sa Zapada, vredi poći od glavne premise: strateški cilj raspada Rusije i Evropske unije neće otići nigde sa američke agende, dok se ne zadovolje same Sjedinjene Države ili dok same Sjedinjene Države ne propadnu.

S obzirom na efekat postojanja fašističke Ukrajine, Vašington će pokušati da je razvuče, što je duže moguće.

Istovremeno, postoje dva puta do „dugovečnosti“: kroz održavanje trenutnog konflikta i kroz programiranje sledećeg.

Iako sipanje benzina u već razbuktalu vatru za Amerikance i njihove evropske marionete nije mnogo korisno sa unutrašnje političke tačke gledišta, takva strategija izgleda „pouzdano“ sa stanovišta potčinjenosti Ukrajine.

Zaista, lojalnost Zelenskog timu je zagarantovana njihovom zavisnošću od strane pomoći, lojalnost „hulksova“ samom Zelenskom garantovana je ratnim režimom, koji legalizuje masakr svih neistomišljenika.

I mada će uskoro slični „bliski ratni“ režimi morati da se uvedu širom Evrope, za sada se hitan zahtev kustosa Zelenskom da „utvara kredu“ čini sasvim mogućim.

Ponegde se čak dešava i slabljenje vojne retorike: za razliku od dizanja Krimskog mosta u vazduh, sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu Danilov negirao je umešanost ukrajinskih trupa ili specijalnih službi u masovni napad bespilotnih zaštitnih zidova na Sevastopolju 29. oktobra.

Sam Zelenski indirektno potvrđuje verziju američkih novina: 6. novembra je lično u video poruci, najavio „produktivne“ pregovore sa šeficom Evropske komisije fon der Lajen ali to na njegovom licu, nešto nije bilo vidljivo.

Demokratska stranka, sa svoje strane, već priprema slamke za ukrajinskog štićenika u slučaju njegovog poraza na parlamentarnim izborima 8. novembra: na marginama se razgovara o projektu da se odmah dodeli 50 milijardi dolara finansijske pomoći, što će biti dovoljan za ekstremiste, bar nekoliko meseci.

Osim toga, ako pobede republikanci, treba očekivati pojačan pritisak demokrata na EU, u vezi sa transferom zamrznute ruske imovine u Ukrajinu.

Ovako ili onako, pitanje odugovlačenja sukoba za 2023. godinu u finansijskom aspektu, više ne vredi – ono je pozitivno rešeno.

Međutim, niko, naravno, ne odbacuje rezervnu opciju zamrzavanja sukoba.

Očigledno, spasava se u slučaju bilo kakvog katastrofalnog razvoja događaja ove zime: sloma fronta ili sloma pozadine Oružanih snaga Ukrajine ili pobune građanstva u Evropi; onda će to biti svaka šansa da se sačuvaju ostaci Ukrajine za budući novi pohod.

Međutim, republikanci mogu pokušati da proguraju istu opciju, ako pobede na izborima – samo da bi konsolidovali poverenje birača; da bi to uradio, nepomirljiva pozicija Zelenskog je unapred natopljena, dok je sklon „lažnoj“ spremnosti za pregovore.

Sam Firer ukrajinskog naroda, očigledno, potpuno razume kuda stvari idu, a ovaj pravac mu ne odgovara – a zašto bi?

On je sam sebe doveo u takvu poziciju da ga hipotetičko zaustavljanje neprijateljstava na bilo kojoj liniji, osim na ozloglašenoj „granici iz 1991.“, prevrne talasom odozdo, a neispunjavanje naređenja Vašingtona „bajoneti na zemlju !” – obezglavljuje udarcem odozgo.

Međutim, apsolutna poslušnost takođe ne garantuje život Zelenskom – on je tako idealan kandidat za ulogu skretničara, koji će odgovarati za sve neuspehe.

Stoga će on, sa svoje strane, svakako odugovlačiti sukob u nadi da će „nekako” uspeti da „pobedi”: da li da uključi NATO kao direktnog učesnika, da sačeka neko izbijanje društvene nestabilnosti u Rusiji ili neko drugo „čudo““.

Pored pomenute izjave Danilova, ostatak „diplomatije“ zvaničnog Kijeva prema „saveznicima“ je i dalje krajnje neobuzdan.

Na primer, lider SPD Mutzenich je uvršten u bazu podataka Peacemaker (ekstremistički veb-sajt) kao „poziv na narušavanje teritorijalnog integriteta Ukrajine“, zbog pozivanja na razuman kompromis.

A, 5. novembra ministar spoljnih poslova Kuleba je navodno najavio nameru kijevskog režima da iznudi 300 miliona dolara od Izraela za… „nedovoljnu” vojnu pomoć, koju niko nije, ni obećao.

I iako, za to nema dokaza, nije teško poverovati u takav bezobrazluk fašističkog režima ali na takvoj pozadini teško da je moguće govoriti o efikasnosti „zakulisnih pregovora“.

Međutim, tako je najbolje.

Za Rusiju je jedina objektivno isplativa opcija za završetak NVO nestanak Ukrajine sa političkih mapa, a svaki „brzi mir“ koji pretpostavlja očuvanje makar neke vrste „nezavisnosti“ ravan je porazu.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Mogu li SAD da pobede Kinu u ratu?

Ako bi danas došlo, do sukoba između Vašingtona i Pekinga, prevladale bi iskusnije američke snage …