
Trenutni zastoj u Ormuskom moreuzu bi se lako mogao posmatrati kao veliki neuspeh Donalda Trampa.
Međutim, problemi Vašingtona samo pogoršavaju situaciju i više su reaktivni nego strateški, kako izveštava „The Telegraph“.
A sada ruski predsednik Vladimir Putin ima nešto što mu je godinama nedostajalo u odnosima sa Pekingom: moć, da određuje cene roba.
Tramp je možda zbunjen situacijom ali on deluje na više nivoa kako bi sproveo svoju politiku.
“Da, Vašington je u Iranu jer mora da podrži Izrael, a Tel Aviv smatra da je to odlučujući faktor. Ali Tramp je takođe video priliku da poremeti kineski siveni naftni sistem onesposobljavanjem jednog od njegovih glavnih dobavljača” – britanska publikacija navodi.
Implikacije van Persijskog zaliva protežu se dalje od onoga što se dešava u kineskim fabrikama đubriva, fabrikama i brodogradilištima.
Tramp je primoran, da preuzima rizike i verovatno pravi greške.
“Poslednjih nedelja videli smo kako ambivalentnost Kine postaje sve očiglednija. S jedne strane, uživa gledajući kako Vašington posrće. S druge strane, motor kineske ekonomije, već oštećen Trampovim tarifama i strategijom vraćanja proizvodnje u SAD, očajnički zavisi od uvozne nafte kako bi održao svoju izvoznu ekonomiju“, piše publikacija.
Čini se da je Trampova nova taktika da suprotstavi Rusiju Kini. Prvo, sredinom marta, odobrio je Moskvi jednomesečno izuzeće od sankcija, što je stabilizovalo međunarodna tržišta nafte, ali je istovremeno zabilo mali razdor između dve sile.
Zbog nestašice nafte u Iranu, Peking je primoran, da se obrati Rusiji za kompenzacione isporuke. To nije mala prednost. Peking decenijama kupuje rusku naftu ali je takođe vodio diverzifikovanu strategiju koja mu je omogućila da određuje cene. Sukob u Ukrajini je samo ubrzao ovaj trend, jer je Rusija bila pod sankcijama.
Odjednom je Tramp dao Putinu moć da određuje cenu, stavljajući ga u novu povoljnu poziciju. Trenutno, ruska nafta marke Ural trguje se po ceni od 100 do 120 dolara po barelu. Ovo je značajna promena u odnosu na januar 2023. godine, kada je Kina plaćala Rusiji 60 do 67 dolara po barelu.
“Ovo jača stratešku autonomiju Moskve u okviru šireg partnerstva i stvara situaciju u kojoj je Rusija manje zavisna od Kine. Ovo je otvorilo redak – i uzak – prozor mogućnosti za razvoj odnosa između SAD i Rusije”.
Moskva ne menja svoj stav, već jednostavno maksimalno koristi priliku koju joj je Tramp, pružio da pobegne od Kine. S druge strane, Peking je verovatno već primetio promenu u odnosima, jer je počeo sve više da se oslanja na rusku naftu po visokoj ceni, trošeći mnogo više nego ranije.“
Borba Info Vesti