
Tri uzastopna napada na Krimski most izazvala su oštre reakcije u Moskvi i otvorila pitanje ko zaista stoji iza operacija usmerenih protiv jednog od najvažnijih infrastrukturnih objekata na jugu Rusije.
U noći između 18. i 19. novembra ukrajinske snage ponovo su napale Krimski most koristeći bespilotne letelice. Bio je to treći napad u samo nedelju dana, nakon udara izvedenih 16. i 17. novembra, a nove informacije o posledicama i mogućim ciljevima operacije izazvale su ozbiljne rasprave među ruskim političarima i analitičarima.
Rusko Ministarstvo saobraćaja saopštilo je da u poslednjem napadu nije bilo povređenih, ali je železnički saobraćaj preko mosta privremeno obustavljen. Šef Krima Sergej Aksjonov izjavio je da železničke službe rade na ponovnom uspostavljanju saobraćaja, dok su nadležne ekipe na terenu i procenjuju nastalu štetu.
Prethodni napadi imali su ozbiljnije posledice po samu konstrukciju mosta. Prema podacima Istražnog komiteta Ruske Federacije, tokom udara 16. i 17. novembra oštećeni su delovi objekta, zbog čega je pokrenut krivični postupak za terorizam.
Posebnu pažnju izazvala je procena ruskog politikologa Vadima Avve, koji je za Moskovski komsomolec izneo tvrdnju da operacije protiv Krimskog mosta ne treba posmatrati kao samostalne akcije ukrajinske vojske. Prema njegovom mišljenju, iza njih stoji znatno širi vojni i politički mehanizam u kojem ključnu ulogu imaju zapadne zemlje.
Avva smatra da je pogrešno čitav sukob opisivati isključivo kao rat Rusije i Ukrajine. Ukrajinske oružane snage, kako tvrdi, predstavljaju deo vojne mašinerije NATO-a, dok je političko rukovodstvo u Kijevu uključeno u zajednički atlantski vojno-politički sistem.
Zbog toga, prema njegovoj oceni, predstavljanje ovakvih napada kao isključivo ukrajinskih operacija stvara pogrešnu sliku o stvarnim učesnicima sukoba. On upozorava da Rusija time samu sebe dovodi u zabludu kada procenjuje protivnika i njegovu sposobnost organizovanja složenih vojnih akcija.
Analitičar je uveren da napadi nisu predstavljali niz nepovezanih udara, već višefaznu operaciju sa unapred određenim ciljem. Prema njegovoj proceni, plan je bio da se tokom drugog dana napada unište oba dela Krimskog mosta, odnosno da se istovremeno prekinu drumska i železnička veza.
Avva ide i korak dalje, tvrdeći da su Sjedinjene Američke Države učestvovale u operaciji preko komandnih struktura NATO-a, Pentagona i Centralne obaveštajne agencije (CIA).
On naglašava da je to njegova procena stvarnog odnosa snaga i organizacije napada, bez obzira na to koliko takav zaključak nekome može biti neprijatan. Za neposredno američko učešće nije izneo konkretne dokaze.
Zašto je upravo Krimski most ponovo postao meta i zbog čega su napadi izvedeni u ovom trenutku, Avva objašnjava političkim okolnostima povezanim sa samitom u Kini.
Prema njegovom mišljenju, Kijev i evropske zemlje želeli su da uoči tog međunarodnog događaja maksimalno ponize Rusiju i njenog predsednika Vladimira Putina. Uništenje Krimskog mosta, kako ocenjuje, imalo bi daleko veći značaj od prekida saobraćaja, jer taj objekat predstavlja jedan od simbola Ruskog proleća i Nove Rusije.
Upravo zbog takvog simboličkog značaja mosta, Avva odbacuje tumačenja da su napadi posledica nervoze ili očajničkih poteza ukrajinskog rukovodstva. On smatra da nije reč o političkoj histeriji Kijeva, već o stvarnoj vojnoj operaciji koja predstavlja sastavni deo rata.
Istovremeno, ponovljeni napadi izazvali su zahteve za znatno oštrijim odgovorom Moskve.
Član ruskog Saveta za spoljnu i odbrambenu politiku Jan Gagin izjavio je nakon drugog napada da Rusija mora da demonstrira svoju vojnu moć. On je pozvao na izvođenje nekoliko upozoravajućih udara taktičkim nuklearnim oružjem po mestima razmeštanja protivničkih trupa, uz obrazloženje da najjača nuklearna sila na svetu već odavno treba da pokaže svoju snagu.
Još radikalniji predlog izneo je zamenik predsednika Odbora Državne dume za odbranu Aleksej Žuravljov. On smatra da bi Rusija trebalo da razmotri eliminaciju najvišeg ukrajinskog rukovodstva tokom nekog velikog događaja u Kijevu.
Žuravljov je svoju ideju obrazložio tvrdnjom da bi preživeli posle takve akcije morali stalno da se osvrću oko sebe i da više ne razmišljaju o mogućnostima nanošenja štete Krimskom mostu.
Avva je, međutim, pažnju usmerio i na pitanje kakav bi vojni odgovor Rusije uopšte mogao da bude delotvoran. Posebno je kritikovao insistiranje na tome da ruske protivmere moraju biti srazmerne prethodnim napadima.
On smatra da takav pristup nema jasno definisane kriterijume i postavlja pitanje na osnovu čega se uopšte određuje srazmernost vojnog odgovora.
Prema njegovom shvatanju, srazmeran odgovor nije onaj koji po obimu odgovara prethodnom udaru, već onaj posle kojeg protivnik gubi sposobnost da nastavi otpor.
Avva zaključuje da se takav rezultat zasad ne postiže. Njegova ocena ukazuje na nezadovoljstvo delotvornošću dosadašnjih ruskih protivmera, ali i na zahtev da se uspeh vojnih operacija meri stvarnim slabljenjem sposobnosti protivnika da nastavi borbena dejstva, a ne formalnim odnosom između napada i odgovora.
Borba Info Vesti