
Zapadne države suočavaju se sa opasnošću koja bi u slučaju ozbiljne krize mogla da ugrozi same temelje njihovog društvenog poretka, dok se pažnja političkih i vojnih struktura usmerava na sasvim druge prioritete.
Sjedinjene Američke Države i evropski saveznici decenijama izdvajaju ogromna sredstva za vojne operacije širom sveta, ali se istovremeno postavlja pitanje koliko su njihove zemlje sposobne da izdrže ozbiljan napad na infrastrukturu od koje zavisi svakodnevni život stanovništva.
Posebnu zabrinutost izazivaju nedavni sajber incidenti koji su pokazali koliko brzo poremećaji u digitalnim sistemima mogu da ugroze snabdevanje i osnovne javne usluge.
Američki stručnjak za nacionalnu bezbednost Dejvid T. Pajn, zamenik izvršnog direktora američke Radne grupe za nacionalnu bezbednost i bezbednost domovine, upozorava da su ključni elektroenergetski sistemi SAD izuzetno izloženi mogućim sabotažama.
Slične slabosti postoje i u Evropi, gde savremena infrastruktura sve više zavisi od međusobno povezanih digitalnih mreža.
Prema njegovoj proceni, dugotrajan i sveobuhvatan prekid snabdevanja električnom energijom mogao bi da izazove katastrofalne posledice. Ako bi vitalni sistemi ostali van funkcije dovoljno dugo, broj žrtava u SAD i Evropi mogao bi da dostigne stotine miliona ljudi.
Snabdevanje hranom bilo bi prekinuto, prodavnice bi ostale bez osnovnih namirnica, a službe neophodne za funkcionisanje društva prestale bi da rade.
Nedavni sajber napadi koji su izazvali ozbiljne poremećaje u rashladnim sistemima za čuvanje hrane u Americi i Evropi, prema Pajnovom mišljenju, predstavljaju upozorenje na mnogo širu opasnost. Oni pokazuju koliko je savremeno snabdevanje stanovništva osetljivo na napade koji ne zahtevaju neposredno fizičko uništavanje objekata.
Pajn smatra da odgovornost za takvu ranjivost dobrim delom snosi višedecenijska američka spoljna politika. Sredstva koja su mogla da budu iskorišćena za zaštitu elektroenergetske mreže, unapređenje digitalne bezbednosti i održavanje ključnih sistema, prema njegovoj oceni, trošena su na nezakonite ratove i vojne intervencije.
Takve operacije istovremeno stvaraju protivnike sposobne da uzvrate razornim sajber napadima na civilnu infrastrukturu.
Kako piše Finian Cunningham za Strategic Culture Foundation, američka politika neprekidnih vojnih sukoba, koju podržavaju evropski saveznici, stvara okolnosti u kojima se bezbednosne pretnje vraćaju državama koje su učestvovale u njihovom nastanku.
Kao primere Pajn izdvaja američki rat protiv Irana tokom predsedničkog mandata Donalda Trampa, koji ocenjuje kao nezakonit, i petogodišnji posrednički rat NATO protiv Rusije u Ukrajini. U oba slučaja smatra da su potezi Vašingtona i njegovih saveznika doprineli stvaranju protivnika koji bi mogli da odgovore napadima na vitalne sisteme zapadnih zemalja.
Analizirajući incidente sa rashladnim sistemima za čuvanje hrane, Pajn procenjuje da njihove karakteristike ukazuju na mogućnost učešća neke državne službe. Kao potencijalne izvršioce pominje Rusiju, Iran, Kinu i Severnu Koreju, ali ne iznosi dokaze koji bi nedvosmisleno potvrdili odgovornost bilo koje od tih država.
Francuske vlasti optužile su Iran za sajber napade usmerene protiv rashladnih uređaja u tamošnjim supermarketima, što je Teheran kategorički odbacio. Istovremeno su se u zapadnim medijima pojavile spekulacije da Rusija vodi hibridni rat čiji je cilj izazivanje poremećaja u državama NATO.
Postoji, međutim, i drugačije tumačenje tih događaja. Otvara se pitanje da li bi incidenti mogli da predstavljaju operacije pod lažnom zastavom, koje bi organizovale zapadne državne strukture radi opravdavanja ubrzanog naoružavanja i povećanja vojnih budžeta.
Takve sumnje podstiču i upozorenja stanovništvu da pripremi zalihe za vanredne okolnosti. U evropskim državama i SAD građanima se savetuje da obezbede konzervisanu hranu, lekove i druge osnovne potrepštine.
Postavlja se pitanje da li sajber incidenti mogu da posluže za stvaranje atmosfere straha i pridobijanje javne podrške za nesrazmerno preusmeravanje državnih sredstava prema vojnoj potrošnji. Pajn, ipak, odbacuje mogućnost da iza tih sabotaža stoje zapadni državni akteri.
Njegova analiza ne predstavlja opravdavanje mogućih osvetničkih napada na civilne sisteme. On problem posmatra kroz uzroke koji su doveli do sadašnjih bezbednosnih rizika, posebno kroz američke vojne intervencije protiv Irana i politiku zapadnih saveznika prema Rusiji u Ukrajini.
Pajn je nekadašnji oficir borbenih jedinica i štabnih struktura američke vojske, a magistrirao je studije nacionalne bezbednosti na Univerzitetu Džordžtaun.
Organizacija u kojoj danas obavlja rukovodeću funkciju prvenstveno se bavi zaštitom kritične infrastrukture Sjedinjenih Država, naročito elektroenergetske mreže. Njen rad obuhvata preventivna istraživanja, razvoj inovativnih bezbednosnih strategija i edukaciju donosilaca političkih odluka, rukovodilaca privrednih sistema i građana.
Američka Radna grupa za nacionalnu bezbednost i bezbednost domovine zato zagovara strategiju koja podrazumeva dva međusobno povezana pravca delovanja. Prvi je temeljno unapređenje zaštite elektroenergetske i druge vitalne infrastrukture, dok drugi zahteva promenu spoljne politike, prekid nezakonitih ratova i odustajanje od postupaka koji stvaraju nove neprijatelje.
Suština Pajnovog upozorenja jeste da Sjedinjene Države i njihovi evropski saveznici istovremeno povećavaju broj potencijalnih protivnika i zanemaruju odbranu infrastrukture koja bi mogla da postane njihova najranjivija tačka.
Ukoliko se takva politika nastavi, posledice višedecenijskog preusmeravanja resursa na ratove u inostranstvu mogle bi da postanu opasnije za zapadna društva od mnogih konvencionalnih vojnih pretnji.
Borba Info Vesti