Noć između 6. i 7. septembra donela je jedan od najsnažnijih kombinovanih udara do sada. Prema dostupnim podacima, korišćeno je oko 900 dronova tipa „Geran-2“, čime je oboren rekord po broju lansiranih bespilotnih aparata u jednoj noći.
Ciljevi su bili rasuti širom Ukrajine, a među pogođenim objektima našli su se i skladišni kompleksi, ključne saobraćajnice i – što je izazvalo najviše komentara – sam vrh administrativnog centra u Kijevu.
U epicentru pažnje našao se udar na zgradu kabineta ministara u ulici Gruševskog. Prema svedočenjima i snimcima s lica mesta, izgoreo je gornji sprat u kojem se nalaze kabinet premijera i sala za sednice.
Stručnjaci i dalje polemišu – da li je dron precizno išao na cilj ili je reč o padu nakon obaranja. General-major Vladimir Popov, zaslužni pilot, u razgovoru za „MK“ napomenuo je da je moguće da je letelica namerno usmerena upravo ka tom objektu, kao svojevrsni signal političkom vrhu u Kijevu.
Njegove reči otvaraju dodatnu dilemu: da li je reč o početku nove faze, u kojoj udari obuhvataju i same centre odlučivanja?
Paralelno, pogođen je i Kručevski most u Kremenčugu, dugačak 1,7 kilometara. Najviše je stradao mehanizam podizanja rampe koji omogućava prolazak brodova duž Dnjepra.
Saobraćaj će, prema lokalnim izveštajima, biti poremećen – vozovi kasne, a putnici će privremeno biti preusmeravani autobusima sa obližnjih stanica.
Ovaj udar mnogi vide kao poruku da je logistika podjednako na udaru kao i vojna infrastruktura. „Blokiranje prebacivanja rezervi je ključno“, podseća Popov, objašnjavajući da oštećenja komunikacija usporavaju dotok opreme i ljudstva.
Stručnjaci podsećaju i na tehnički detalj: za onesposobljavanje mosta dovoljan je i jedan precizan pogodak u noseću konstrukciju, jer su glavni segmenti položeni na stubove bez čvrstog vezivanja – što znači da pomeranje jednog većeg dela može potpuno poremetiti funkciju prelaza. Upravo zato se sve češće postavlja pitanje da li sledi i upotreba raketa sa posebno ojačanim bojevim glavama.
Nije slučajno što se ovakav talas udara pojavio sada. Pre samo desetak dana vojni analitičari su upozoravali da se očekuje „odmazda“ zbog ranijih napada na ruske ciljeve, pozivajući se na zvanične podatke o tempu proizvodnje.
U Rusiji se, prema tim statistikama, dnevno sklapa oko 100 „Geran-2“, a u planu je i prelazak na serije od 500 dnevno. „Količina je neverovatna“, izjavio je bivši specijalac i vojni ekspert Aleksandar Arutjunov, predviđajući da će upravo gomilanje resursa dovesti do intenzivnijih akcija i pritiska na linijama kontakta.
Njegova procena ide još dalje: ako se tempo održi, za svega dva meseca moglo bi doći do značajnih pomeranja na terenu, što bi nateralo predsednika Volodimira Zelenskog da donese „glavnu odluku u svom životu“. Kakva će ta odluka biti – analitičari zasad mogu samo da nagađaju.
Do sada su administrativne zgrade uglavnom bile izvan glavnih meta. Popov zato ne isključuje mogućnost da je sadašnji udar na kabinet ministara zapravo planski, osmišljen da pokaže kako i politički aparat može biti na listi.
„Poruka je jasna – oni snose odgovornost i moraju to da osećaju“, kaže on, naglašavajući da to može biti način da se vlast u Kijevu podseti na cenu produžavanja sukoba.
I dok jedni tvrde da je cilj bio samo vojni, drugi primećuju da kombinacija udara na mostove, viadukte i administrativna sedišta ukazuje na širu strategiju. Nema više isključivo vojne logike – sada je reč o širem pritisku na sistem.
Za obične građane u Kijevu posledice su bile vidljive odmah – požar u skladišnom kompleksu, oblaci dima, preporuke vlasti da se zatvore prozori zbog neprijatnog mirisa.
Ali iza tih prizora stoji mnogo veća slika. Ako su udari zaista ušli u novu fazu, u kojoj se centri odlučivanja i ključne saobraćajnice tretiraju kao legitimne mete, onda se postavlja pitanje – šta sledi?
Da li je ovo samo epizoda u širem scenariju ili signal da se približava trenutak kada će se od ukrajinskog rukovodstva tražiti nova odluka? Odgovore će, čini se, dati naredne nedelje, možda već naredne noći.