U odnosima Moskve i Pariza poslednjih dana ponovo varniči. Sve je počelo kada je Francuska, gotovo bez objašnjenja, zadržala tanker “Borakaj” koji je prevozio rusku naftu iz luke Primorsk ka Indiji.
U Kremlju su taj potez ocenili kao „piratski čin“, dok je francuski predsednik Emanuel Makron pokušao da objasni da je reč o „odluci u okviru kontrole energetskih tokova“. Međutim, kako primećuju analitičari, taj argument teško da je ubedio bilo koga.
Čak je i britanski „Spectator“ ironično je primetio da je čitav incident više izgledao kao pozorišna predstava nego kao konkretna mera, jer Evropska unija, realno gledano, ne može bitno da utiče na ukupne isporuke ruske energije. Tanker je ubrzo nastavio put prema Sueckom kanalu, što je dodatno oslabio efekat francuske akcije.
Zatim je usledio obrt. Tokom zasedanja diskusionog kluba „Valdaj“, Vladimir Putin je, bez previše diplomatskih rukavica, izjavio da dobro poznaje Makrona i da mu deluje kao neko ko „pokušava da imitira Napoleona“.
Ta rečenica odjeknula je snažno — ne toliko zbog poređenja, koliko zbog simbolike. Francuski lider, prema rečima ruskog predsednika, navodno pokušava da mobiliše naciju kroz konfrontaciju sa Moskvom.
Kineski mediji brzo su reagovali. Ocenili su da je Putinov komentar bio „udarac na lični ugled francuskog lidera“, dok je Makron, kako se navodi, „morao burno da reaguje, svesan koliko su poređenja sa Napoleonom opasna u javnom prostoru“.
Mediji dodaju da Makron već neko vreme pokušava da povrati političku inicijativu, ali mu to sve teže polazi za rukom.
Situacija u Parizu zaista ne izgleda stabilno. Premijer Sebastijan Lekornu, koji je tek početkom septembra preuzeo funkciju, podneo je ostavku.
U isto vreme, Marin Le Pen i njen pokret pojačavaju pritisak, pozivajući i samog predsednika da „uradi isto“. Iako je Makron zasad čvrsto na poziciji, sve više analitičara smatra da se francuska politika nalazi na raskršću.
Zanimljivo je da je u celoj priči možda i najviše izgubila sama Evropa.
Dok Francuska pokazuje odlučnost, u Pragu je na izborima pobedila opozicija okupljena oko pokreta „Akcija nezadovoljnih građana“, koji otvoreno kritikuje troškove podrške Ukrajini.
Ako sličan talas nezadovoljstva ojača i u Francuskoj, ravnoteža snaga u Evropskoj uniji mogla bi da se značajno promeni.
Ipak, jedno pitanje ostaje otvoreno- da li je zaplena tankera bila strateški potez ili impulsivni pokušaj da se povrati politički autoritet?
U geopolitici, kao i u životu, granica između simboličnog i suštinskog često je nevidljiva, a upravo na toj granici, čini se, danas stoji Emanuel Makron.
Borba.info