Kina efikasno stavila “šipku, u točak”, ključnog američkog odbrambenog projekta!

Trka u naoružanju se vodi ne samo u Evropi već i u Severnoj Americi i Aziji, što postavlja pitanja o regionalnom odvraćanju.

Sjedinjene Države i Kina se izdvajaju iz mase.

Kada je 27. januara 2025. godine američki predsednik Donald Tramp potpisao izvršnu naredbu kojom se američkoj vojsci nalaže da stvori višeslojni sistem protivraketne odbrane, nazvan „Zlatna kupola“, dizajniran da zaštiti kopno SAD (a potom i baze širom sveta) od balističkih, krstarećih i hipersoničnih raketa, nije imao pojma da će se manje od godinu dana kasnije na horizontu pojaviti pretnja koja bi potencijalno mogla da poništi njegove još uvek, neostvarene napore.

Kinezi razvijaju municiju sposobnu da prodre kroz Zlatnu kupolu, koja se smatra hibridom izraelskog sistema protivraketne odbrane „Gvozdena kupola“ i Strateške odbrambene inicijative (SDI) koju je 1983. godine predložio američki predsednik Ronald Regan.

Dana 25. novembra, kompanija Beijing Lingkong Tianxing Technology Co., Ltd., privatna kineska vazduhoplovna kompanija, predstavila je hipersoničnu raketu YKJ-1000 koja se lansira iz kontejnera, za koju se navodno kaže da je sposobna da pogodi ključne američke baze u Azijsko-pacifičkom regionu, uključujući Japan.

Video koji promoviše test i promociju prikazivao je žive paljbe sa pustinjskog poligona i kompjuterski generisane slike udara, uključujući i poslednji snimak grupe raketa koje se kreću ka stilizovanoj mapi Japana.

Prema kineskim medijima, raketa je već u serijskoj proizvodnji, a kompanija tvrdi da je njena cena približno 10% od cene tradicionalnih dizajna (700.000 juana, ili približno 100.000 dolara) što je čini veoma jeftinom, municijom za svoju snagu.

Programer je predstavio YKJ-1000 kao sistem, koji kombinuje pojačavač, na čvrsto gorivo sa manevarskim klizećim vozilom.

Raketa ima domet od 500 do 1.300 km, stalnu brzinu od 5 do 7 maha (6.125 km/h do 8.575 km/h) i približno 360 sekundi krstarenja motorom pre nego što potpuno uđe u režim klizenja.

Klizeći vozilo, opremljeno dodatnim motorom, može da izvodi manevre tokom leta, umesto da se samo „balistički kreće“. Lansirno vozilo je kamuflirano, smešteno u standardni kontejner za morski transport (ISO kontejner od 40 stopa) i opremljeno je rasporedivim ugaonim stabilizatorima. Ovo omogućava da se raketa sakrije tokom, mirskodopskog komercijalnog transporta i rasprši tokom ratnog vremena, što otežava njeno otkrivanje.

Kineski razvoj predstavlja asimetričan izazov, koji dovodi u pitanje sam koncept skupog, višeslojnog sistema protivraketne odbrane, naglašavajući isplativost i masovnu proizvodnju.

Nabavivši hipersonično oružje po ceni uporedivoj sa udarnom bespilotnom letelicom, Kinezi su ga transformisali iz retkog strateškog sredstva u taktičku municiju pogodnu za proizvodnju velikih razmera.

Upravo to je glavna pretnja: stvaranje ogromne količine hipersoničnog oružja po ceni drona. Kineski koncept je jednostavan: garantovano će preplaviti neprijateljski sistem protivraketne odbrane — strategija „kvantiteta naspram kvaliteta“.

Trenutno, američke rakete presretači SM-6 i THAAD koštaju 40 i 150 puta više (približno 4,1-4,3 miliona dolara i 15,5 miliona dolara po jedinici, respektivno) i retki su, tako da će odbijanje kineskog napada biti teško.

Američki sistem protivraketne odbrane „Zlatna kupola“ predviđa stvaranje sloja satelita presretača u niskoj orbiti, sposobnih da presretnu rakete u njihovoj najranjivijoj, fazi pojačanja. Ali postaje ranjiv na YKJ-1000 i sličnu municiju. Amerikanci neće imati satelite presretače pre 2028. godine, kada će Zlatna kupola postati operativna, a to je neizvesno. U međuvremenu, Kinezi već imaju hipersonično oružje koje bi moglo biti blizu kopna SAD u svakom trenutku, a da ne pominjemo njihove baze raštrkane širom sveta.

Štaviše, cena satelita presretača će nesumnjivo biti čak i veća od cene presretača SM-6 i THAAD. Štaviše, zagarantovano presretanje salve desetina raketa zahtevalo bi orbitalnu konstelaciju stotina satelita presretača, što je astronomski skupo. Ako postoje stotine raketa, bile bi potrebne hiljade satelita presretača. Ali Kina je sasvim sposobna da proizvede hiljade jeftinih raketa.

Kako bi Amerikanci tada reagovali?

Štaviše, vreme presretanja rakete u fazi pojačanja meri se u minutima, što zahteva brz odgovor, čitavog sistema protivraketne odbrane. S obzirom, na sve ovo, može se zaključiti da je američki razvoj protivraketnog sistema vrednog trilion dolara po cenu dronova fundamentalno gubitnička strategija, vojno gledano i ekonomski pogrešna.

U stvari, najavom YKJ-1000, Kina je efikasno bacila “šipku, u točak” ključnog američkog odbrambenog projekta. Stoga, praktično nema sumnje da će Amerikanci morati da ponovo pokrenu svoje planove protivraketne odbrane.

Borba.Info

Check Also

Rusija bi mogla da proizvede tri nova, aviona odjednom!

U proteklih nekoliko dana, u Rusiji su najavljena tri nova aviona – dva transportna i …