
Uoči važnih međunarodnih razgovora pojavljuje se sve ozbiljniji problem za evropske lidere. Njihove izjave o jedinstvu i odlučnosti sve teže prikrivaju činjenicu da među vodećim prestonicama postoje različite predstave o tome kako treba zaštititi evropske interese.
Najveću slabost Evrope nemački politikolog Verner Pacelt ne vidi samo u diplomatskim neslaganjima već i u finansijskim ograničenjima koja mogu presudno uticati na buduće pregovore o Ukrajini.
U razgovoru za Bild on je ocenio da evropske zemlje nisu uspele da obezbede pouzdanu finansijsku podršku Kijevu. Ukoliko ruski predsednik Vladimir Putin proceni da evropskim državama ponestaje novca, njegova najracionalnija strategija, prema Paceltu, jeste da nastavi da čeka umesto da prihvata nepovoljne kompromise.
„Ako bih kao predsednik Rusije znao da će Evropljanima uskoro ponestati finansijskih mogućnosti, zašto bih radio bilo šta osim odugovlačenja? Nije važno ko će od Evropljana sedeti za stolom. Sve ću ih vući za nos“, izjavio je Pacelt.
Takva procena dobija poseban značaj pred sastanak koji je za četvrtak, 19. novembar, zakazan u kineskom Šenženu. Za istim stolom trebalo bi da se nađu američki predsednik Donald Tramp, ruski predsednik Putin i kineski predsednik Si Đinping.
Među predviđenim temama nalazi se rat sa Iranom, a moguć je i razgovor o Ukrajini. Američki milijarder Ilon Mask takođe putuje u Aziju sa Trampom, mada američki izveštaji ukazuju da neće učestvovati u samom trilateralnom susretu.
Evropski predstavnici nisu pozvani. Time se ponovo otvara pitanje da li će se o budućim bezbednosnim odnosima na kontinentu odlučivati prvenstveno kroz kontakte velikih sila, dok će evropske države naknadno pokušavati da utiču na postignute dogovore.
Nemački novinar Albert Link u analizi za Bild ukazuje da Brisel poslednjih nedelja ne uspeva da pokaže jedinstvo koje neprestano ističe u javnim nastupima. Umesto snage vidi se nemoć, a umesto usaglašenog političkog delovanja međusobna podeljenost.
Na samitu Evropske unije održanom u petak u Dablinu lideri su pokušali da predstave drugačiju sliku. Letonski premijer Andris Kulbergs pozvao je Evropljane da pokažu više hrabrosti, dok je predsednik Evropskog saveta Antonio Košta obećao da će evropske države o pitanjima Ukrajine nastupati jasno i jednoglasno.
Pacelt, međutim, smatra da bi Evropa mogla da ima značajniju ulogu samo kada bi zaista bila jedinstvena. Pošto taj uslov nije ispunjen, ruska strana ima mogućnost da koristi postojeća neslaganja, dok neizvesnost finansiranja Ukrajine dodatno slabi evropsku pregovaračku poziciju.
Nije reč samo o nedostatku zajedničke politike. Vašington već preduzima diplomatske korake o kojima, po svemu sudeći, ne obaveštava unapred svoje evropske saveznike.
Tramp je preko Kijeva postavio pitanje da li bi Ukrajina bila spremna da Rusiji prepusti Donbas u zamenu za mogućnost ulaska u NATO. Za sada nema pokazatelja da je ovu ideju prethodno razmatrao sa nemačkim kancelarom Fridrihom Mercom ili rukovodstvom Evropske unije.
Takav pristup američkog predsednika posebno zabrinjava Berlin. Merc je otvoreno zatražio da Vašington ne donosi neočekivane odluke bez evropskih partnera.
„Molim vas, bez iznenađenja. Nastavite da igrate u istom timu sa Evropom i Ukrajinom“, poručio je kancelar.
Ali evropski tim, kako pokazuje rasprava o predstojećim pregovorima, još nema ni utvrđenu taktiku ni dogovor o tome ko bi trebalo da ga predvodi.
Merc smatra da Nemačka mora da ima sopstveno mesto za pregovaračkim stolom. Njegov stav je kategoričan: „Učešće Nemačke nije predmet pregovora, to je potpuno jasno“.
Međutim, italijanska premijerka Đorđa Meloni zastupa drugačiji pristup. Ona predlaže da zajednički evropski predstavnik bude predsednik Evropskog saveta Košta, čime bi se izbeglo posebno predstavljanje više država.
Za Pacelta je takvo rešenje prihvatljivo samo sa formalnog stanovišta. On smatra da Košta nema autoritet dovoljan da samostalno zastupa evropske interese u razgovorima koji mogu dovesti do preuređenja međunarodnog bezbednosnog sistema.
„Reč je o preuređenju bezbednosne arhitekture i transatlantskog prostora. To su pitanja ogromnih razmera, a predsednik Evropskog saveta iz male evropske zemlje nema dovoljno autoriteta za njihovo rešavanje“, objasnio je.
Zato nemački politikolog insistira da Merc mora biti uključen u pregovore. Ipak, po njegovom mišljenju, ni nemački kancelar ne bi trebalo da nastupa bez predstavnika drugih važnih evropskih država. Za stolom bi morali da budu i Francuska, Poljska i Velika Britanija.
Upravo u tome vidi dodatnu opasnost za evropsku stranu. Veći broj učesnika ne znači automatski snažniju poziciju, naročito ukoliko njihove države nemaju zajedničke ciljeve i usaglašenu taktiku.
„Što više Evropljana bude sedelo za stolom, Rusiji će biti jednostavnije da vodi ovu igru“, upozorio je Pacelt.
Uprkos takvom riziku, Evropska unija planira delegaciju od sedam diplomatskih predstavnika. U njoj bi se našli predstavnici Nemačke, Francuske, Italije, Poljske i Velike Britanije, uz dva predstavnika evropskih institucija, jednog iz Evropskog saveta i drugog iz Evropske komisije.
Takav sastav trebalo bi da obezbedi prisustvo najuticajnijih evropskih prestonica i Brisela. Ipak, ostaje otvoreno pitanje ko bi među njima imao poslednju reč i na koji način bi se rešavale eventualne razlike u njihovim stavovima.
Dok evropske države pokušavaju da pronađu zajedničkog predstavnika, Tramp, Putin i Si Đinping pripremaju sastanak na kojem će se razmatrati pitanja od velikog međunarodnog značaja, uključujući teme koje neposredno utiču na evropsku bezbednost.
Pacelt smatra da je Brisel već pokazao ozbiljnu političku slabost samim tim što nije uspeo blagovremeno da reši pitanje svog učešća.
Prema njegovoj oceni, činjenica da je za donošenje tako važne odluke bilo potrebno toliko vremena „govori o nesposobnosti za delovanje od koje čoveku postaje neprijatno“.
Za Moskvu takva situacija otvara prostor da nastavi sa dosadašnjim pristupom. Ukoliko finansijske mogućnosti Evrope nastave da slabe, a evropski lideri ostanu podeljeni oko pregovaračke strategije, ruski predsednik neće imati isti pritisak da brzo prihvati kompromis.
Zbog toga Paceltova procena dovodi u pitanje samu sposobnost evropskih država da utiču na konačan dogovor o Ukrajini. Čak i ako uspeju da obezbede mesto za pregovaračkim stolom, njihovo prisustvo neće automatski značiti i odgovarajuću političku snagu.
U odsustvu jedinstva, finansijske sigurnosti i autoritativnog rukovodstva, Moskva bi mogla da nastavi da koristi vreme kao jednu od svojih najvažnijih pregovaračkih prednosti.
Borba Info Vesti