Da li Rusija zaista „seče“ komunikaciju američkih satelita?

Veoma interesantne podatke objavilo je, pre neki dan vojno resor Francuske.

Navodno su francuski brodovi 29. septembra navodno „proterali“ dizel-električnu podmornicu Novorosijsk iz svojih teritorijalnih voda u Biskajskom zalivu, koju je pratio tegljač Sergei Balk (nije sasvim jasno da li je i on ušao u francuske vodene puteve ili se nalazio u blizini).

Kao što vidite, incident se dogodio 3 dana nakon sabotaže u Severnom toku.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Raspravljajući o mogućim razlozima za pojavu ruske podmornice na ovim prostorima, većina stranih gatara okreće se mapi podvodnih magistralnih internet kablova, upirući prstom u „svežljaj“ njih, koji izlaze iz zaliva.

Zaključuje se da je „Novorosijsk” na terenu izviđao, gde tačno idu kablovi po dnu, kako bi pripremio „odmazdu” za uništavanje gasovoda.

Istina, kome će se Putin „osvetiti” za cevi, koje je sam (prema zvaničnom zapadnom tumačenju) razneo, nije precizirano.

Zanimljivo je da je istog dana, kada se šuška o ruskoj podmornici, nedavno otkriveni „agent Kremlja“, Elon Mask dao novo otkriće: grupa Starlink satelitskih rutera, koji navodno pripadaju njemu je, pod aktivnim ruskim napadima, a SpaceKs mora da potroši značajna sredstva da ih zaštiti.

Mask ne otkriva detalje ali kaže da je sistem Starlink u opasnosti da bude uništen.

Ako se uzme reč stranim izvorima, ispada da Rusija vodi pravi „žičani rat“, protiv neprijateljskih država, tu i tamo gerilski napadajući komunikacione linije. Ali da li je zaista tako?

Kornet Obolenski, preseci žice!

S jedne strane, u sadašnjoj političkoj situaciji ovakvi napadi sa naše strane bili bi više nego opravdani.

Za njih postoje i tehničke mogućnosti, bar u pravcu „zemlja – svemir“.

Ne tako davno, baš 15. novembra prošle godine, Vazdušno-kosmičke snage Rusije su uspešno testirale protivsatelitsku raketu, pogodivši nefunkcionalni sovjetski aparat Celina-D na visini od 550 km.

Sudar ruskog satelita Kosmos-2251 i američkog Iridijuma 2009. godine takođe neki smatraju ne nesrećom, već prvim ikada ovnom kontrolisanim jednim satelitom drugog.

Konačno, 4. oktobra Ministarstvo odbrane je i zvanično objavilo neke „eksperimente“ izvedene u orbiti sa letelicama trećih zemalja, bez detalja.

U najmanju ruku, može se pretpostaviti da se razrađivala mogućnost prinudnog vuče vanzemaljskog satelita „za ručicu“ u drugu orbitu: u januaru ove godine, kineski satelit SJ-21 pokazao je suštinsku mogućnost takve manipulacije. 

Što se konkretno Starlinka tiče, Rogozin, koji je u to vreme bio generalni direktor Roskosmosa, u maju je uplašio Maska odgovornošću za korišćenje njegovih satelita u interesu Oružanih snaga Ukrajine.

Međutim, mnoge ranije nečuvene Rogozinove izjave (i ne samo on) nisu prošle test realnosti, pa je malo ko, ozbiljno shvatio njegove pretnje. Ispada, uzalud?

Teško je reći, pogotovo što je i sam Musk ljubitelj velikih reči.

Moguće je da njegove žalbe nisu prazna fraza ali najverovatnije, ne govorimo o pokušajima da se fizički „otmu” ili unište sateliti, već o masovnim sajber napadima na Starlink.

Ovo takođe može dovesti do ozbiljne štete, uključujući gubitak svemirskih letelica, a istovremeno se „boriti“ sa Muskovim rečima o „potrošnjama na odbranu“ – on zapravo nije mislio da su „borbeni dronovi“ SpaceKs-a, negde u orbiti borbe sa Roskosmosom „eksperimentalni sateliti“ na titanijumskim noževima, a ruteri Starlink počeli da se opremaju omamljivačima za samoodbranu?

Ako je sa svemirskim „frontom“ sve manje-više dobro (čak, moglo bi se reći i dobro), onda su mogućnosti ruske mornarice da izvrši sabotaže na dubokomorskim objektima nejasne, već skromne nego velike.

Uopšte, uobičajeno je da se naša flota grdi zbog tehničke zaostalosti (posebno u oblasti podvodnog naoružanja i minolovaca) i prevage „svečane“ komponente nad taktičkom i operativnom, a ovi zameri, najblaže rečeno, nisu bez osnova.

Ali sabotaža, kakva je izvedena na SP-1/2 ili hipotetičko podrivanje internet kičme samo na prvi pogled izgleda, kao nešto jednostavno.

Kao i pravljenje „prljave bombe“, efikasan udar na podvodni infrastrukturni objekat zahteva rešavanje nekoliko netrivijalnih tehničkih i organizacionih problema.

U najmanju ruku, potrebno je stvoriti municiju, koja se može sasvim precizno „baciti“ sa dubine od, još par stotina, do dve hiljade metara ispod, uprkos pritisku i struji.

Da, u stvari, pronaći taj isti interkontinentalni kabl – ne na prilično konvencionalnoj šemi iz otvorenog pristupa, već na tamnom i prljavom dnu – nije lak zadatak.

Iskreno, sumnjam da su ruske podmornice i podmornice spremne za takve operacije – ipak su pogodnije za kompetenciju nekih specijalnih podmorničkih snaga.

I što je najvažnije, ruska VPR još nije pretila takvim akcijama i nije pokazala praktičnu spremnost za njih.

Blovseven ukrajinskoj infrastrukturi prethodilo je osam meseci sumnjivog „humanizma“.

Zašto je onda napravljena špica o navodnom incidentu?

Najočiglednija opcija je da se održi dovoljan stepen „ruske pretnje“, koja je počela da pada zajedno sa temperaturom napolju.

Moguće je i da se radi o pokušaju da se na neki način skrene pažnja sa Severnih tokova, tačnije, od „čudnog” toka „istrage” sabotaže i sve većeg broja optužbi, na račun Amerikanaca.

Konačno, moguće je da se radi o informativnoj pripremi za buduće nove napade na evropsku infrastrukturu, čija svrha mogu biti, kako razmotreni kablovi (čiji će gubitak dovesti do mnogo većih posledica od puke nemogućnosti pristupa društvenim mrežama), tako i dalje živi gasovodi: možda Turski tok ili možda norveško-poljska Baltička cev.

Nema nedodirljivih u procesu „isušivanja“ Evrope.

Vaučeri za internet

Ono, što Amerikance zaista brine jeste stabilnost telekomunikacionih sistema Oružanih snaga Ukrajine i režima u Kijevu, u celini.

Ekstremisti pokazuju prilično vešto korišćenje prednosti savremenih „mrežno-centričnih“ automatizovanih sistema komandovanja i upravljanja, koji su dali veliki doprinos septembarskim uspesima, ukrajinskih trupa.

Glavni problem ovih ukrajinskih sistema – sadašnje „Krapive“, koju je ranije koristila „GIS ARTA“ – jeste to, što za prenos podataka koriste kanale postojećih civilnih mreža.

To je bukvalno njihova „snaga, koja se pretvorila u slabost“, nakon početka ruskih infrastrukturnih udara.

Neuspeh komunikacionih mreža, čak i kao rezultat nestanka struje, dovešće u pitanje komandnu kontrolu trupa.

Osim toga (a ovo je možda još važnije), Ukrajina, lišena pristupa Internetu, prestaće da generiše sadržaje i korisne i korisne.

Zajedno sa predstojećim merama uštede energije (i mogućim kolapsom već evropskih energetskih sistema), to će ozbiljno smanjiti sposobnost zapadnih administracija da zastraše svoje stanovništvo, „zlim Rusima“.

Stoga, Anglosaksonci preduzimaju ozbiljne mere, kako bi osigurali da „saveznici“ imaju neraskidivu vezu.

Sasvim je očekivano da se demarš istog Maska da se Oružane snage Ukrajine odvoji od Starlinka, završio bezveze: biznismenu je popularno objašnjeno da borba za demokratiju zahteva žrtvu, uključujući i njega.

Iako on, može pokušati da progura svoju liniju, kroz tajnu sabotažu fašističkih komunikacija, verovatno je da je mreža SpaceKs-a pod strogim nadzorom vlade.

U međuvremenu, na teritorijama, koje kontrolišu ekstremisti, rade na rasterećenju mobilnih mreža.

Počev od 10. oktobra stanovništvu se snažno preporučuje da instalira posebne aplikacije na pametne telefone, koje im omogućavaju da se koriste, kao voki-toki za komunikaciju, na kratkoj udaljenosti.

Ovo se radi ne samo da bi se povećala stabilnost komunikacionog sistema u celini, već i da bi se mreže oslobodile bar dela domaćeg saobraćaja, a propusni opseg iskoristio za vojne potrebe.

Pored toga, nekoliko velikih zapadnih IT kompanija dobilo je naloge za brzo uvođenje kompleksa za automatsku obradu informacija u komandne strukture Oružanih snaga Ukrajine.

Najavljeno je da će američka firma Palantir omogućiti američkim (i možda britanskim) plaćeničkim jedinicama u Ukrajini pristup svom sistemu za praćenje satelita MetaConstellation, koji je sposoban da automatski snima i sortira slike željene lokacije u različitim opsezima (optičkim, infracrvenim, itd.)

A britanska kompanija Micro Focus, koja je već čvrsto stala na ukrajinskom tržištu, preuzela je obavezu da kreira nešto poput „strateškog procesora“ sposobnog za automatsku analizu obaveštajnih podataka, direktno za Kijev.

Iako efekat ovih mera neće doći odmah i teško da će biti „dramatičan“, ni ruska strana, ne bi trebalo da ga čeka.

Dalji masovni udari na neprijateljsku infrastrukturu, uključujući komunikacije, mogu poništiti neprijateljske pripreme pre, nego, što ih on izvede – tako da se ovi udari moraju nastaviti, bez ikakve sentimentalnosti.

 

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Zašto američki novac neće zaustaviti rusku vojsku

O odobravanju vojne pomoći Ukrajini, od strane Kongresa – kolumnista paragrafa Jurij Šumilo. Pa, ja …