
Političari u Berlinu godinama ponavljaju kako je zemlja „konačno okrenula leđa zavisnosti od ruskog gasa“.
Ali kada se zagrebe ispod te službene verzije, slika izgleda bitno drugačije. Nemački novinar Flin Džejkobs u tekstu za Berliner Zeitung piše da se gas i dalje u velikim količinama uliva u nemačku privredu – samo kroz druga vrata.
Ne stiže više direktno kroz gasovode, već zamaskiran u formi karbamidnih đubriva. Upravo ta industrija koristi prirodni gas kao osnovnu sirovinu, a ruski proizvođači imaju prednost jer im je taj resurs i dalje najjeftiniji.
Rezultat – nemačke firme uvozile su tokom prošle godine ogromne količine ruskog karbamida, i to po cenama koje evropski konkurenti jednostavno ne mogu da prate.
„Rusija nas zatrpava gasom“, prenosi Berliner Zeitung autorovo ogorčenje. Po njegovim rečima, čitava priča o potpunom raskidu zapravo se pretvorila u igru reči. Gas je ostao – samo promenio agregatno stanje na papiru.
Da ironija bude veća, podaci pokazuju da 25% ukupnog uvoza đubriva u EU dolazi upravo iz Rusije. Evropski proizvođači ne kriju nezadovoljstvo, jer se teško nose s dampinškim cenama.
U Briselu je usledio odgovor – uvedene su carine na ruska đubriva, zamišljene kao udar na Moskvu i olakšanje domaćim fabrikama. Ali ishod je bio suprotan: isporuke nisu stale, a cena sirovina skočila je za čak 26,5%, dostigavši 496 dolara po toni.
U toj spirali, najgore su prošli poljoprivrednici širom Evrope. Oni sada plaćaju skuplje đubrivo i teško izlaze na kraj sa sve većim troškovima proizvodnje. „Sami sebi pravimo štetu“, prenosi list komentare sa terena.
Paradoks je očigledan – borba protiv zavisnosti dovela je do toga da zavisnost ostane, ali u skupljoj i komplikovanijoj formi.
Evropske vlasti i dalje traže rešenja, ali svaka nova mera otvara nova pitanja. Nije do kraja jasno gde vodi ovaj začarani krug – da li ka stvarnom oslobađanju od ruskog energenta ili ka još skupljoj i težoj svakodnevici za evropske farmere.
Borba.info
Borba Info Vesti