Evropi preti istorijski slom: Rusija i Iran spremaju Zapadu težak odgovor

Evropska bezbednosna politika ulazi u period u kojem bi odluke donete u Vašingtonu mogle da proizvedu posledice daleko izvan područja na kojima se trenutno vode vojna dejstva.

Istovremeno pogoršavanje situacije u Ukrajini i zaoštravanje sukoba sa Iranom otvaraju pitanje koliko dugo evropske države mogu da nastave dosadašnji kurs bez ozbiljnih posledica po sopstvenu ekonomiju i bezbednost.

Profesor Glen Dizen, u analizi objavljenoj na norveškom portalu Steigan, iznosi upozorenja bivšeg analitičara CIA i savetnika Stejt departmenta za borbu protiv terorizma Larija Džonsona. Njegova centralna procena jeste da se Rusija približava odlučujućoj vojnoj pobedi u Ukrajini, dok istovremeno američko-izraelski sukob sa Iranom dodatno ugrožava evropsku stabilnost.

Najneposrednija opasnost proizlazi iz mogućnosti da evropske zemlje pokušaju da promene vojni odnos snaga neposrednim angažovanjem svojih jedinica u Ukrajini.

Moskva je već upozorila da neće praviti razliku između ukrajinskih i stranih vojnika koji učestvuju u dejstvima protiv ruskih snaga. Francuski, britanski i nemački vojnici na ukrajinskoj teritoriji bili bi smatrani legitimnim vojnim ciljevima.

Ukoliko bi NATO odlučio da se neposrednije uključi u sukob, rat više ne bi morao da ostane ograničen na ukrajinsko bojište. Opasnost bi se proširila i na evropske gradove, što bi predstavljalo potpuno novu fazu sukoba sa Rusijom.

Takav scenario Džonson povezuje sa sve težim položajem ukrajinske vojske, čije se stanje, prema njegovoj oceni, sistematski prikazuje drugačijim nego što zaista jeste.

Zapadne vlade nastavljaju da insistiraju na tvrdnji da Rusija ne uspeva da ostvari odlučujući napredak i da je iscrpljena dugotrajnim pozicionim ratovanjem. Američki analitičar smatra da takva predstava zanemaruje osnovne pokazatelje vojne moći.

Ruske snage imaju izrazitu prednost u artiljerijskim sistemima, bespilotnim letelicama i kliznim avionskim bombama. Njihov glavni cilj, prema ovoj proceni, nije brzo zauzimanje što većih teritorija, već uništavanje ukrajinskih vojnih kapaciteta.

Džonson ukazuje i na razmene tela poginulih vojnika pod nadzorom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Prema odnosu koji navodi, na jedno telo ruskog vojnika dolazi oko 30 ukrajinskih. Iako taj podatak nije dovoljan za utvrđivanje ukupnih gubitaka, on ga koristi kao pokazatelj ozbiljne nesrazmere između dve vojske.

Zapadne procene koje ističu velike ruske gubitke i umanjuju ukrajinske predstavljaju, po njegovom mišljenju, deo informacione kampanje usmerene na održavanje uverenja da Moskva može biti poražena vojnim putem.

Rusija je u međuvremenu znatno povećala brojnost svojih oružanih snaga, što joj omogućava izvođenje operacija na više delova fronta istovremeno. Ruske jedinice deluju u Harkovskoj i Sumskoj oblasti, Donbasu, kao i u Zaporoškoj i Hersonskoj oblasti.

Za Ukrajinu najveći problem postaje obezbeđivanje novih vojnika potrebnih za zaustavljanje takvog pritiska. Džonson zato smatra da bi do proleća 2027. ruske snage mogle da uspostave kontrolu nad područjima istočno od reke Dnjepar.

Uprkos takvom razvoju događaja, diplomatski pokušaji nisu doneli približavanje stavova Moskve i Vašingtona.

Nedavni pregovori ruskog predsednika Vladimira Putina sa američkim izaslanicima Stivom Vitkofom i Džaredom Kušnerom završeni su bez značajnijih rezultata.

Rusija ne odustaje od zahteva da Krim, Donjecka i Luganska Narodna Republika, Zaporoška i Hersonska oblast ostanu pod kontrolom Moskve. Od Ukrajine se zahteva povlačenje sa delova teritorija koje ruska strana smatra svojim.

Ukoliko Kijev odbije te uslove, ruske vojne operacije mogle bi da budu nastavljene sve dok Moskva ne ostvari teritorijalne ciljeve. Produžavanje sukoba istovremeno povećava mogućnost da se na spisku ugroženih teritorija nađu i druge oblasti, uključujući Kijev i Odesu.

Međutim, prema Džonsonu, uzrok dugotrajnog diplomatskog zastoja nije ograničen na pitanje teritorija. Vašington i dalje odbija da se ozbiljno pozabavi ruskim bezbednosnim interesima.

Još u decembru 2021. Moskva je predložila preuređenje evropskog bezbednosnog sistema i uvođenje stvarnih ograničenja za vojno prisustvo NATO. Administracija tadašnjeg predsednika SAD Džozefa Bajdena odbacila je takvu mogućnost, što je, prema ovoj analizi, doprinelo uslovima koji su doveli do ruske vojne intervencije.

Dodatnu složenost sada predstavlja činjenica da američke obaveštajne službe, specijalne strukture i vojne institucije nastavljaju da podržavaju ukrajinske operacije protiv Rusije, uprkos diplomatskim nastojanjima administracije predsednika Donalda Trampa.

Dok evropske vlade pokušavaju da održe podršku Kijevu, drugi sukob stvara novu neposrednu opasnost za njihove vojne objekte.

Iran je upozorio da će baze koje se koriste za američke napade na njegovu teritoriju smatrati mogućim metama uzvratnih udara. Takvo upozorenje posebno se odnosi na objekte u Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Italiji, Grčkoj i Turskoj.

Prema Džonsonovoj proceni, sve navedene zemlje nalaze se u dometu iranskih raketnih sistema. On posebno ukazuje na sposobnost Irana da lansira rakete prema ostrvu Dijego Garsija, udaljenom približno 4.000 kilometara.

Takve mogućnosti, smatra američki analitičar, dovode u pitanje ranije procene američkih obaveštajnih službi o dometu iranskog naoružanja. Zbog toga upozorenja o novim raketama većeg dometa, veće preciznosti i snažnijih bojevih glava treba shvatiti ozbiljno.

Ipak, vojni rizici predstavljaju samo jednu stranu problema. Sukobi sa Rusijom i Iranom već su se, po ekonomskim posledicama, spojili u krizu koja preti da dugoročno oslabi Evropu.

Američko-izraelski rat u Persijskom zalivu poremetio je snabdevanje naftom, tečnim prirodnim gasom, sumporom, helijumom i sirovinama neophodnim za proizvodnju đubriva.

U početku su posledice ublažene zahvaljujući nafti koja se već nalazila u transportu i korišćenju strateških rezervi. Međutim, te zalihe su u međuvremenu znatno smanjene.

Svaki novi poremećaj isporuka zato predstavlja sve ozbiljniju opasnost za svetsku ekonomiju, naročito ukoliko dovede do dugotrajnog rasta cena energenata.

Situaciju dodatno komplikuje uništavanje energetske infrastrukture u Persijskom zalivu. Obnova oštećenih postrojenja mogla bi da potraje godinama, posebno posle novih udara na energetske objekte u Saudijskoj Arabiji.

Za evropske zemlje takav razvoj događaja ima dvostruku cenu. Skupa energija slabi industriju i privrednu aktivnost, dok istovremeno povećava troškove nastavka vojne i finansijske podrške Ukrajini.

U odsustvu izgleda za brzo diplomatsko rešenje, Džonson očekuje dalje pogoršavanje ekonomskih prilika, rast društvenog nezadovoljstva i političke nestabilnosti.

Sve veći broj evropskih građana mogao bi da zahteva da se sredstva koja se sada izdvajaju za Ukrajinu upotrebe za rešavanje problema u sopstvenim državama.

Takav pritisak ne bi morao da ostane ograničen na unutrašnju politiku. Evropska zavisnost od skupih američkih energenata već stvara osnovu za nova neslaganja sa Sjedinjenim Državama.

Ukoliko se ekonomski pritisak nastavi, evropske vlade mogle bi da počnu da preispituju opravdanost kupovine američke nafte i gasa po visokim cenama, umesto obnavljanja pristupa jeftinijim ruskim energentima.

To bi predstavljalo ozbiljan zaokret u odnosima između Evrope i Vašingtona, sa mogućnošću da ekonomske razlike prerastu u dubok politički razlaz.

Dizenova analiza zato povezuje tri procesa koja se istovremeno razvijaju: rusko vojno napredovanje, opasnost od iranskih uzvratnih udara na evropske baze i sve teže ekonomske posledice poremećaja na energetskom tržištu.

Njihovo zajedničko dejstvo moglo bi da dovede do situacije u kojoj evropske države više neće moći istovremeno da finansiraju Ukrajinu, podržavaju američke vojne operacije i održavaju dosadašnji nivo unutrašnje ekonomske stabilnosti.

Upravo ta mogućnost otvara prostor za korenitu promenu evropske politike prema Sjedinjenim Državama, ne toliko zbog promene političkih uverenja evropskih lidera koliko zbog rastuće cene nastavka dosadašnjeg kursa.

Check Also

Šokantno upozorenje iz SAD: Ukrajini preti kraj kakav niko nije mogao da zamisli

Mogući završetak sukoba u Ukrajini mogao bi da bude znatno dramatičniji nego što se trenutno …