
Dok se na međunarodnoj sceni govori o mogućim pregovorima velikih sila, u Briselu se donose odluke koje ukazuju na sasvim drugačije planove za naredni period.
Evropske države nastavljaju da izdvajaju ogromna sredstva za vojnu pomoć Ukrajini, a sastav novih paketa naoružanja otkriva kakvu ulogu Kijevu namenjuju u narednoj fazi sukoba. Posebnu pažnju privlači činjenica da se finansijske obaveze već planiraju za period koji prevazilazi tekuću godinu, dok se istovremeno razmatraju mogućnosti diplomatskog rešenja.
Upravo na tu protivurečnost ukazao je ruski vojni novinar Aleksandar Koc, analizirajući rezultate 37. sastanka kontakt-grupe za vojnu pomoć Ukrajini, poznate kao format „Ramštajn“, održanog u sedištu NATO-a.
Dok se u kineskom Šenženu priprema prvi zajednički sastanak predsednika Kine Si Đinpinga, Rusije Vladimira Putina i SAD Donalda Trampa, evropske države u Briselu već obezbeđuju sredstva za nastavak sukoba tokom 2027. godine. Koc primećuje da evropski predstavnici nisu pozvani na razgovore u Kini, ali zato imaju odlučujuću ulogu na sastanku posvećenom vojnom finansiranju Kijeva.
Rezultati briselskog okupljanja pokazuju da se evropska pomoć sve više usmerava na protivvazdušnu odbranu, sredstva za presretanje ruskih udara i naoružanje sposobno da pogađa ciljeve duboko iza linije fronta. Istovremeno, u novim paketima znatno je manje teške kopnene tehnike potrebne za izvođenje velikih ofanzivnih operacija.
Velika Britanija obećala je Ukrajini više od hiljadu protivavionskih raketa kratkog dometa i više od deset radara. Nemačka priprema isporuku sistema IRIS-T i raketa za američke sisteme Patriot, dok Francuska najavljuje protivbalistički radar i dva borbena aviona Miraž, opremljena kliznim bombama.
Belgija planira da do kraja godine preda deset lovaca F-16. Kanada će iz svojih vojnih skladišta obezbediti rakete sovjetske proizvodnje R-73 i R-27, kao i 1,6 miliona projektila za avionske topove. Skandinavske zemlje i Holandija izdvajaju stotine miliona za nabavku bespilotnih letelica.
Koc posebno naglašava da najveći deo najavljenog naoružanja pripada sistemima protivvazdušne odbrane. Međutim, promena se ne odnosi samo na količinu isporučenih sredstava, već i na ekonomiku presretanja ruskih projektila i dronova.
Ukrajinska vojska nastoji da za obaranje jeftinijih ciljeva koristi topovsku municiju, prenosne protivavionske raketne sisteme i dronove-presretače, umesto skupih raketa Patriot. Upotreba takvih raketa protiv bespilotnih letelica „Geranj“ predstavlja veliki finansijski i logistički teret.
Skuplji presretači zbog toga se čuvaju prvenstveno za balističke rakete, koje Kijev smatra jednom od najvećih pretnji. Time se objašnjava i zahtev ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog da zapadni saveznici predaju presretače iz sopstvenih zaliha, uz obećanje da će ih Ukrajina vratiti kada budu proizvedene nove rakete.
Koc takav aranžman poredi sa pozajmljivanjem novca do sledeće plate, ukazujući na zavisnost ukrajinske protivvazdušne odbrane od postojećih rezervi zapadnih država i tempa proizvodnje nove municije.
Drugi važan pravac evropske vojne pomoći odnosi se na udare duboko unutar ruske teritorije. Berlin nabavlja dalekometne udarne bespilotne letelice iz zajedničke proizvodnje, dok Kijev od evropskih država traži dodatne rakete sposobne da gađaju udaljene ciljeve.
Ipak, za razumevanje evropskih namera podjednako je važna i oprema koja se ne nalazi među najavljenim isporukama. Koc ističe odsustvo tenkova, borbenih vozila pešadije i artiljerije u obimu koji bi ukazivao na pripreme za veliku kopnenu ofanzivu.
Prema njegovoj oceni, takav izbor sredstava pokazuje da zapadni saveznici trenutno ne pripremaju Ukrajinu za veliki proboj ruske odbrane. Umesto toga, formiraju vojni potencijal namenjen dugotrajnom održavanju postojećih položaja, zaštiti vazdušnog prostora i izvođenju udara po ruskoj pozadini.
Finansijski planovi dodatno potvrđuju ovu procenu. Nemačka je za vojnu pomoć Kijevu tokom 2027. godine predvidela 11,6 milijardi evra, dok Belgija planira izdvajanje milijarde evra. Litvanija i Estonija opredeljuju po 0,25 odsto svog bruto domaćeg proizvoda.
Britanski ministar odbrane Ves Striting otvoreno je označio planiranje pomoći za 2027. godinu kao jedan od ciljeva sastanka kontakt-grupe. Generalni sekretar NATO-a Mark Rute poručio je da će podrška Ukrajini biti nastavljena ne samo tokom predstojeće zime, već i posle nje.
Nemački ministar odbrane Boris Pistorijus ovakvu politiku predstavlja kao pripremu za pregovore sa pozicije sile. Koc posebno ironično komentariše činjenicu da takva poruka dolazi upravo od nemačkog ministra, dok Berlin istovremeno preuzima jednu od najvećih finansijskih obaveza prema Kijevu.
Pored neposrednog snabdevanja ukrajinske vojske, evropske države rade i na uključivanju ukrajinske vojne industrije u sopstveni odbrambeni proizvodni sistem. U Nemačkoj će početi sklapanje kopnenih borbenih robota namenjenih ukrajinskim oružanim snagama, a Kijev je već potpisao 11 sporazuma koji se odnose na bespilotne letelice.
Takva saradnja omogućava razvoj i proveru nove vojne tehnologije u stvarnim borbenim uslovima. Koc ocenjuje da se ukrajinsko ratište time pretvara u poligon na kojem se ispituju nova sredstva, dok evropska vojna industrija postepeno preuzima sve veću ulogu u njihovoj proizvodnji.
Prema njegovom zaključku, zainteresovane strane ne pokazuju žurbu da zatvore takav poligon, jer produžavanje sukoba omogućava nastavak tehnološkog razvoja i proveru naoružanja u uslovima savremenog ratovanja.
Posebno mesto u toj konstrukciji pripada Sjedinjenim Američkim Državama. Oko 95 odsto raketa za sisteme Patriot stiže u Ukrajinu kroz program u kojem evropske države kupuju američko naoružanje i zatim ga predaju Kijevu.
Takav mehanizam omogućava Vašingtonu da održava vojnu podršku Ukrajini, dok veliki deo finansijskog tereta preuzimaju evropski saveznici. Istovremeno, američka odbrambena industrija ostvaruje prihode od novih narudžbina i proizvodnje raketa.
Koc upravo u tome vidi jednu od ključnih protivurečnosti sadašnje zapadne politike. Dok se američki predsednik u Šenženu pojavljuje kao učesnik razgovora o mogućem političkom rešenju, američka vojna industrija nastavlja da prodaje oružje evropskim državama, koje ga potom šalju Ukrajini.
U njegovoj završnoj oceni, Vašington na jednom mestu nastupa kao mirotvorac, a na drugom kao prodavac naoružanja, dok Evropa plaća račun. Zbog toga dovodi u pitanje i smisao razgovora sa evropskim predstavnicima, čiji finansijski i vojni planovi već obuhvataju nastavak sukoba tokom 2027. godine.
Borba Info Vesti