IZRAEL ŠAMIR: “Oslobođen Beograd – Srbi opet svetu pokazali da su nepokorni džinovi”

Dosad je bilo država koje nisu uvodile zatvaranje (Japan, Švedska, Bjelorusija), ali nije bilo države gdje su ljudi zahtijevali i osvojili slobodu. Srbija je prva

Nemilosrdni nalet terora korone je zaustavljen. Nepokorni Srbi pobunili su se protiv svog predsjednika kad im je naredio da ponovo moraju u kućni pritvor.

Poslije dva dana uličnih borbi poslije kojih su desetine policajaca završile u bolnici, odlučni protestanti su pobijedili – vlasti su se predale i odustale od namjere da zatvore Beograd.

Prodavnice, kafići i restorani moraće zatvarati ranije, ali to je znatno bolje od predviđenog potpunog zatvaranja. Predsjednica vlade se požalila da ne razumije zašto ljudi protestuju.

Ta dama mora da je ograničene pameti ako poslije dva dana protesta ne shvata da ljudi neće da ih zatvaraju. Dopisnik BBC-ja iz Beograda je javio da je ovo rijedak primjer odstupanja vlasti, što je eufemizam kakav samo Englezi mogu smisliti. Za mene je ovo presedan.

Dosad je bilo država koje nisu uvodile zatvaranje (Japan, Švedska, Bjelorusija), ali nije bilo države gdje su ljudi zahtijevali i osvojili slobodu. Srbija je prva.

Ova mala zemlja na Balkanu (s oko sedam miliona stanovnika) ima dugu istoriju otpora – vijekovima su se borili s Turcima; pružali otpor nacističkoj Njemačkoj duže nego Francuska; imali najjači gerilski pokret izvan Belorusije. I, da – borili se s moćnim NATO-om poprilično dugo.

Nijemci su bombardovali Beograd aprila 1941, a nedugo potom i Amerika (uz pomoć Engleza, razumije se). Četrdeset četvrte, na Vaskrs, šeststo američkih bombardera tepih bombardovanjem napalo je Beograd, uništavajući njegove dvore, pozorišta, željezničke stanice i bolnice. To je bio uskršnji poklon Amerike Srbima.

Dopisnik BBC-ja iz Beograda je javio da je ovo rijedak primjer odstupanja vlasti, što je eufemizam kakav samo Englezi mogu smisliti. Za mene je ovo presedan

Bil Klinton je 1999. ponovo bombardovao Beograd, tri mjeseca, ubivši mnogo Srba i izazvavši ogromno razaranje. Predsjednik Srbije je kidnapovan i ubijen u sudskoj ćeliji u Hagu.

Prijatelji iz Amerike, ako vam je već do izvinjavanja, kleknite za Srbe, zbog zločina skorijih i opipljivijih od užasa koje su počinili vaši preci u osamnaestom vijeku.

Amerika nije bez razloga izabrala da baca bombe baš na Srbe: Srbi se ne predaju tek tako. Ovi džinovi jake volje imaju više petlje nego sav ostali Balkan zajedno.

Nema sumnje da mnogi od genija zla iz Glavnog štaba korone danas žale što nisu zbrisali Srbiju s lica zemlje, da ne bi bila nezgodan primjer prilično povodljivom i pokornom stanovništvu širom zemaljske kugle.

Ali sad je dockan. Savladali smo lekciju. Jedini način da se izbjegne ponovno zatvaranje je narodni ustanak, jer ništa drugo neće uvjeriti naše vlasti da se od tog uzdrže.

Kao dijete kad nađe teglu sa slatkom – to je jednostavno jače od njih. Zatvaranje znatno olakšava posao našim vladarima: subjekti ostaju zatvoreni, bojažljivo izlazeći samo radi kupovine, poslušni, na socijalnoj pomoći, zaviseći od dobre volje države.

Nezaposlenost postojano raste sa svakom nedeljom zatvaranja. Mala preduzeća će propasti. Potop će preživjeti samo digitalne korporacije. LJudi su za jednokratnu upotrebu, balast za ekonomiju. Čak ni njihov rad više nije potreban.

Uskoro će nezavisni, marljivi narod biti zamijenjen novim sojem zavisnim od vladinih subvencija, koji će samo tražiti zabave – moderna verzija rulje zvane „hljeba i igara“ na koju su svedeni ponosni Rimljani, kako je pisao Juvenal prije devetnaest vijekova.

Zašto je vlada u Srbiji odlučila da zatvori svoj narod? Tobože jer je smrt trinaest ljudi „u vezi“ s kovidom. „Tih 13 je prelilo čašu“, smjerno je izdeklamovao predsjednik. Imajte na umu da u državama s milionskim stanovništvom poput Srbije svakodnevno umiru stotine ljudi, i da je to normalno.

Što je toliko neobično da je trinaest ljudi umrlo od upale pluća a da su pri tom možda bili zaraženi virusom korone? Prije koju godinu hiljade Srba borilo se i ginulo za svoju slobodu – bar su se oni za to borili. Njihovi vladari danas baš ni ne razmišljaju o slobodi. Sreća da je narod (za razliku od svojih vladara) sazdan od drukčijeg, čvršćeg materijala.

Nema sumnje da mnogi od genija zla iz Glavnog štaba korone danas žale što nisu zbrisali Srbiju s lica zemlje, da ne bi bila nezgodan primjer prilično povodljivom i pokornom stanovništvu širom zemaljske kugle

Srbi s kojima sam razgovarao misle da ovo nije bila samostalna odluka njihovog predsjednika, već nalog odozgo iz nekog opskurnog Glavnog štaba kovida, vjerovatno posredstvom SZO.

Postoji prikrivena ruka vodilja koja smišlja kako će ljudima prirediti nove patnje i vrši pritisak na vlade da zatvaraju ekonomiju i ljude. Vlasti naravno jedva čekaju da se vrate zatvaranju. U pitanju je inercija. Velika snaga učmalosti.

Pošto su širom svijeta posredstvom birokratskog aparata nametnuli zakone povodom korone, uveli učenje na daljinu, oznake za rastojanje od dva metra, poručili milione maski s pristojnom zaradom za sebe, obučili čitavu armiju građanskih lica za državnu službu, disciplinovali ljude – nisu voljni da to ispuste. Navikli su se i sad hoće da uživaju u plodovima.

Piter Hičens je o tom pisao u svojoj kolumni: „Kad je ovo ludilo počelo, ponašao sam se kao da se među nama širi nova, fanatična religija. Budi učtiv i trpeljiv, mislio sam.

Možda je ludačka i štetna, ali će proći. Sad je jasno da je nova vjera, zasnovana na strahu od nevidljivog i dobrano otporna na razum, zahvatila čitavu zemlju. I ispostavlja se da je to jedna od onih vjera koje nisu naročito tolerantne spram drugih.

Njeni evanđelisti nas ne puštaju, neprestano nas prisiljavajući da im priđemo. Zato toliko govorim o zahtjevu da nam svima stave brnjicu. Ovdje se ne radi o zdravlju, ne toliko ni o kovidu, već o vlasti, moći i slobodi.

Ova obuzetost da nam govore kako da izgledamo i da nas od normalnih ljudi pretvore u bespogovorno poslušne ,čoporativneʻ životinje s obaveznom uniformom dio je, po mom mišljenju, neviđenog udara na našu ličnu slobodu u cjelini.

Ostanite kod kuće. Ne idite na posao. Ne viđajte se ni s prijateljima ni s rodbinom. Slušajte naređenja. Postupajte prema preporukama. Povinujte se uputstvima. Naviknite se da vam govore šta da radite. Izgleda da smo zaista poslali nacija mazohista koji su digli ruke od sebe.“

U Americi bi novi talas navodne pandemije trebalo da s vlasti ukloni predsjednika Trampa, pošto su pokušaji s opozivom i optužbama za saradnju s Rusijom doživjeli fijasko.

Proizveli su novi talas bez ponovnog raznošenja virusa (kako kaže Lari Romanov), upotrebom medija. „Novi rekord – više od 68.000 novih slučajeva“, vrište iz NJujork tajmsa. Ne kažu vam da ti brojevi ništa ne znače.

Novi slučajevi nisu bolesni ljudi – riječ je o potpuno zdravim ljudima koji su manjkavim i sumnjivim metodama proglašeni za nosioce kovida. Što se više testira, više je pozitivnih. DŽordž Flojd je imao virus, ali je bio dovoljno zdrav da se suprotstavi policiji.

Dobro je rekao jedan ruski virolog: ako bismo testirali zdrave ljude na bilo kakav virus gripa, dobili bismo ogroman broj „zaraženih“. Svako ima neki virus.

Ali ne testiramo zdrave ljude jer nikad – do sada – nismo imali potrebu da stvaramo iluziju da postoji pandemija. Ove godine ta potreba postala je nasušna, jer rukovodioci operacije kovid hoće da unište svjetsku ekonomiju, podriju našu životnu snagu i sklone Trampa. Zabrinjava što su im se priklonili Teksas i Florida, nekad Trampovi bastioni, uvodeći maske na osnovu sumnjivih testova.

U pogledu zaraze nema ničeg novog. Čarls Hamilton, prvi muž Skarlet OʼHare, umro je od upale pluća, i niko ga nije testirao na novi virus korone. Da su Šermanovu armiju testirali na virus, možda nikad ne bi došla ni do Atlante, kamoli Savane.

Jedino što je novo je navaljivanje njenih promotera. Prizori sljedbenika kovida sve više poprimaju vojne obrise. Karantin oko Melburna Australijanci ponosno nazivaju „Čelični prsten“.

Čovjek bi pomislio da su im ulice pune leševa, ali naravno da nisu. U pitanju je ista ona prijetnja „novim slučajevima“, koja ne znači apsolutno ništa, ali je dovoljna da prinudi Australijance da prihvate ovu tiraniju.

Da nije Beogradskog ustanka, klonuo bih duhom. Onom što mogu Srbi možemo težiti svi. Nužna nam je pobuna protiv diktature kovida, revolt dok se ne oslobodimo.

Braći slobodnog duha bih poručio: ne bojte se nikog do Boga. Ne vjerujte medijima jer prodaju strah. Izmislili su „homofobiju“ da bi se homoseksualci počeli bojati normalnih ljudi i potrčali u naručje Amerike.

Izmislili su „muški šovinizam“ i „nasilje nad ženama“ da bi kod žena izazvali strah od muškaraca i obratile se državi kao zaštitniku.

Izmislili su „rasizam“ da bi se svaka etnička manjina šćućurila pod plaštom Velikog brata. Stvorili su mit o „zlostavljanju djece“ da bi izazvali nepovjerenje žena prema muževima.

To su mitovi. Ne postoji „homofobija“ – šta koga briga šta radite u spavaćoj sobi, dok god to ne namećete javnosti. Muškarci se po prirodi zaštitnički ponašaju prema djeci i viteški prema ženama.

Bijelci u stvarnosti vole kad se crnci vesele i sviraju bendžo, ako to ne traje čitavu noć. Da vam kažem: kad smo razdvojeni, svi smo manjina – kad smo zajedno, činimo narod.

Sasvim se dobro slažemo bez ugnjetavanja i nadzora Velikog brata. Strah od kovida proizveden je da bismo se počeli bojati drugog ljudskog bića. Zato ga moramo odbaciti.

Da nije Beogradskog ustanka, klonuo bih duhom. Onom što mogu Srbi možemo težiti svi. Nužna nam je pobuna protiv diktature kovida, revolt dok se ne oslobodimo

A kovid vjernicima bih poručio: Ne očajavajte nikad! Ovo nije posljednja katastrofa koja će nas snaći. Na red čekaju skakavci, asteroidi, geomagnetske oluje, i novije i bolje zaraze. I dalje je moguće da čovječanstvo krene tragom dinosaurusa u zaborav. Što toliko žurite?

P. S.

Zatvaranje ne pomaže, kako su se uvjerili Izraelci. Po prirodi sprinteri, Izraelci su poznati kao brzi na obaraču i još brži da proglase kraj i pohvale se prijateljima.

Izraelci su prvi posegnuli za zaključavanjem, misleći da će pobijediti blickrigom, kao 1967. Proslavili su pobjedu (jer su imali malo umrlih), ali su uskoro otkrili da se protiv sveprisutnog virusa ne može govoriti o pobjedi ili trijumfu doktrinom šoka.

To je borba na duge staze, a zatvaranje je sredstvo za sudnji dan, zaključak je Izraelaca koji su ga oprobali. Krajnje sredstvo se ne primjenjuje dok god se može bez njega.

S engleskog posrbilo i priredilo: Stanje stvari

(The Unz Review, 14. 7. 2020)

Check Also

EU kao Bajdenova verna kolonija: Smenili Trampa pre Amerike

Brzina, ishitrenost i preterana euforija kojom su Evropska unija i njene najuglednije članice pozdravile najavljenu …