Borba Info Vesti
Priče o deci koja su ukradena iz njihovih domova i predana brutalnim zlostavljačima dugo su bile tek deo narativa kanadskih urođeničkih naroda, piše Slobodna Dalmacija.
Bivši internat misije Sv. Eugena u kanadskoj Britanskoj Kolumbiji danima obilaze kolone gnevnih građana ostavljajući u dvorištu plišane igračke, dečju obuću i mnogobrojne poruke.
Novi val nacionalne žalosti, gnevnih napada na katoličke crkve i užeglih društvenih rasprava o kanadskoj kolonijalnoj prošlosti potaknulo je sveže otkriće nova 182 posmrtna ostatka domorodačke dece na ovoj lokaciji, u neoznačenim grobovima.
U pitanju je već treći nekadašnji internat za domorodačku decu kojim je upravljala Katolička crkva te čiji okoliš krije strašne tajne koje u ovim razmerima ne postoje niti u horor filmovima.
Rezidencijalna škola Svetog Eugena otvorena je 1912., a zatvorena tek 1970. godine: veruje se da gotovo dvije stotine pronađenih malih kostura pripada deci iz plemena Ktunaxa, piše Slobodna Dalmacija.
Deca Prvih naroda, kako u Kanadi nazivaju autohtono stanovništvo, masovno su u dobi između pete i petnaeste godine oduzimana roditeljima i bila prisiljavana pohađati katoličku školu Sv. Eugena blizu Kranbruka.
Kao i kod ranije otkrivenih 215 posmrtnih ostataka u sličnoj školi u Kamlopsu te kostura dodatnog 751 deteta u Saskačenu, u rezervatu Prvih naroda Kovis, grobnice su locirane zahvaljujući površinskim radarskim skenerima.
Strahuje se da je dosad otkriveno masovno čedomorstvo tek mali delić golemog genocidnog mozaika koji je trajao više od stotinu godina: u Kanadi je, naime, postojalo, čak 139 sličnih državnih škola s crkvenom upravom za „kulturnu asimilaciju“ indijanske dece.
Više od 150 hiljada malih domorodaca nasilno je oteto iz njihovih porodica, a većina ove dece bila je izložena sustavnom fizičkom, seksualnom i psihološkom nasilju, o čemu danas svjedoče preživeli.
Gotovo neverojatno zvuči informacija kako je zadnja takva ustanova za sadizam nad nedužnim bićima zatvorena skoro tek u našem mileniju, relativno nedavne 1996. godine.
Priče o deci koja su ukradena iz njihovih domova i predana brutalnim zlostavljačima dugo su bile tek deo narativa kanadskih urođeničkih naroda, piše Slobodna Dalmacija.
– Indogeni narodi decenijama su znali ovu istinu, ali većina Kanađana za to je, nažalost, saznala tek nakon ovih stravičnih otkrića – kaže Dustin Ros Fidler, odbornik u Vaterhen Lake First Nation, zajednici plemena Kree na sjeverozapadu kanadske pokrajine Saskatvačen. Fidler zna da je u stotinama neoznačenih grobova dio i njegove rodbine.
Puno je mališana iz njegova plemena odvedeno u tzv. škole koje su u praksi funkcionirale kao ratni zarobljenički logori: to su bili pretrpani objekti gde se spavalo na podu, masovno brutalno zlostavljalo i deci zabranjivalo koristiti materinji jezik.
Svrha čitavoga „pedagoškog“ sustava, kojega je provodila Crkva, a finansirala država, bila je ubiti Indijance u toj deci, tvrdi Fidler.
One koji su se odupirali „civilizaciji“, sad je više nego bjelodano, nisu ubijali samo metaforički.
Kanadska komisija za istinu i pomirenje utemeljena je 2008. godine kako bi istražila razmjere i praksu ovoga „kulturnog genocida”.
Brojna đeca umrla su i zbog zapuštanja, raznih bolesti, nedovoljne skrbi i neishranjenosti, a neka su počinila i samoubojstvo.
Nijedna obitelj nije saznala puno o sudbinama svojih umrlih potomaka, a mnogima se o nestancima malih anđela nije reklo doslovno – ništa. Bijeli supremacijski prezir ni indogenu đecu ni njihove roditelje očito nije smatrao ljudima.
Kanadska savezna vlada je još 1920. godine prestala voditi evidenciju o broju smrtnih slučajeva među indijanskom đecom u ovakvim internatima i to nakon što je glavni medicinski stručnjak zadužen za ovu populaciju upozorio da đeca umiru alarmantnom brzinom.
Njihovim kršćanskim dušama ni u jednom trenutku nije palo na pamet pustiti ih kućama.
Spomenuta državna komisija je u nekoliko godina postojanja identificirala 4120 đece iz 139 škola koja su netragom nestala.
Bivši sudac koji je vodio ovu istragu, Murray Sinclair, nedavno je u intervjuu za Nju Jork Tajms rekao kako vjeruje da je stvarna brojka malih žrtava „znatno veća od 10.000“.
Komisija je od kanadske vlade zatražila da sama provede sveobuhvatnu istragu o sudbini nestale dece, ali njihov zahtjev je odbijen.
Oko tisuću malenih kostura koji su dosad pronađeni plod su isključivih napora civilnog društva i indogene zajednice u Kanadi.
Tek nakon što je skandal preplavio medije i šokirao tamošnje društvo te nakon što je u osvetničkom bijesu zapaljeno i nekoliko crkava, raspoloženje u državnom aparatu pod pritiskom se mijenja, piše Slobodna Dalmacija.– Iako ne možemo vratiti one živote koji su izgubljeni, mi možemo i mi hoćemo reći istinu o toj nepravdi i mi ćemo ih se zauvijek sjećati – glasi nedavno obećanje kanadskog premijera Džustina Trudoa.
Za predstavnike indogene zajednice te riječi ne znače puno bez pratećih dela. „Mi želimo pravdu.
Slanje cvijeća i molitve nisu dovoljne“, poručuju premijeru i upozoravaju kako sistemski rasizam i dalje vlada u brojnim aspektima sistema.
Kako je Katolička crkva bila odgovorna za upravljanje u više od 60 posto tih državnih “rezidencijalnih škola”, a Anglikanska i Prezbiterijanska crkva za ostale, očekuje se službeno očitovanje o svemu i samoga pape Franje.
Papa je ovih dana zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i skorog operacijskog zahvata bio onemogućen posvetiti se dublje ovoj temi, no obećao je da će se do kraja godine svakako susresti s vođama indogene zajednice te s preživjelim žrtvama kanadskih internata.
Mnogi kanadski gradovi ove su godine zbog otkrića sramotne prošlosti otkazali proslavu državnog blagdana prvoga srpnja, pozivajući mlade da taj dan iskoriste za učenje o tragičnim pogreškama koje su prema domorodačkim narodima počinile ranije generacije Kanađana.
I poglavica Kadmus Delorme iz plemena Cowessess First Nation pozvao je nakon otkrivanja dečjih grobova u Saskatčenu sve Kanađane da podele zajedničku bol i razumijevanje.
– Moramo se osloboditi ignorancije ovdašnjeg rasizma koji je masovan jer ga mnogi nisu još ni prepoznali. Zato se naglas i ne izgovara istina o odnosu ove zemlje prema indogenim stanovnicima.
Ne tražimo milost, ali tražimo razumijevanje i vrijeme da prebolimo ovu strašnu traumu, a ova zemlja mora biti čvrsto uz nas – poručio je poglavica Delorme.
Slobodna Dalmacija, Jutarnji.hr
