Ukrajina treba da shvati, da je žrtva tajnog dogovora Rusije i Nemačke sa ili bez rata!

Pošto Merkelova nije u planu, Berlin razmišlja o promeni politike prema Moskvi, sa visokim ulozima.

Uprkos nedavnom sastanku predsednika Rusije i SAD, strahovi mnogih u vezi sa potencijalnom ruskom invazijom velikih razmera na Ukrajinu ne jenjavaju, čak i ako Moskva dosledno negira da takvi planovi postoje.

U stvari, u Nemačkoj debata postaje još intenzivnija.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Stav nove vladajuće koalicije socijaldemokrata (SPD), Zelenih i FDP (u suštini, tržišnih liberala u zemlji) tek treba u potpunosti da se pojavi.

U oblasti spoljne politike, aktuelna kriza oko Ukrajine pretvara se u katalizator tog procesa.

Istovremeno, senka komandnog prisustva bivše kancelarke Angele Merkel već se povlači.

Čak i ako su novi nemački vladari više puta obećavali visok stepen kontinuiteta u načinu, na koji Berlin upravlja svojim odnosima sa spoljnim svetom, neizbežno je da se neki od Merkelinih prioriteta i strategija preispitaju.

Osim toga, aktuelni ratni strah na istoku, može uplašiti ukrajinske političare, koliko god oni pričaju ali oni jasno prepoznaju i priliku.

Neizbežno, ovo je obećavajući trenutak za postavljanje više zahteva za podršku Zapada.

Pošto SAD isključuju direktnu vojnu intervenciju protiv Rusije, Kijev u suštini traži kompenzaciju.

U tom kontekstu, nemačko javno mnjenje postaje važno poprište u borbi, oko onoga što Nemci zovu „Deutungshoheit“, odnosno ovlašćenja da tumači, a samim tim i definiše šta treba da se radi: Za predstavnike ukrajinske vlade i one koji saosećam sa tim, ovo je pravi trenutak da pokušamo da uzdrmamo opreznu i pažljivo izbalansiranu politiku, koju nameće Merkelova.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Dakle, došlo je do pokušaja da se napravi skandal od nedavnog otkrića da je Berlin – još uvek pod njenim vođstvom – taj, koji je blokirao neke isporuke oružja Kijevu.

Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski, javno je optužio nemačku vladu da sprečava Ukrajinu da nabavi odbrambeno oružje.

On je pretpostavio da je razlog „strah” (od Rusije, jasno je hteo da kaže).

Ukrajinski ambasador u Berlinu Andrij Melnik, poznat po provokativnim i nediplomatskim izjavama, otišao je dalje i dijagnostikovao Nemačkoj slučaj „patološkog straha od Putina“.

Po njegovom mišljenju, ovo stanje svesti je odgovorno za neuspeh Nemačke, ne samo da dozvoli Kijevu da nabavi određeno oružje, već i da generalno izvrši maksimalan pritisak na Rusiju, uključujući i ukidanje Severnog toka 2.

Melnikov šef, ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitrij Kuleba , takođe je izrazio svoje nezadovoljstvo nemačkom politikom.

On smatra da je stav Berlina prema planovima Ukrajine za pridruživanje NATO-u, „izuzetno skeptičan“.

U međuvremenu, još jedan ključni ministar je pojačao poruku: Aleksej Reznikov, ukrajinski ministar odbrane, takođe je izašao u javnost – ništa manje u Fajnenšel tajmsu – da osudi ponašanje Berlina, kao „veoma nepravedno“.

Iako ne pušta Severni tok 2, požalio se Reznikov, nemačko rukovodstvo sprečava Kijev da dobije anti-dronove i protivsnajperske sisteme putem kanala nabavke NATO-a.

Gradonačelnik Kijeva i bivši šampion u boksu Vitalij Kličko takođe je iskoristio svoju značajnu popularnost, da apeluje na podršku Nemačke.

On je posebno istakao novu vladu zemlje, koja, prema Kličkovim rečima, mora da shvati da je Ukrajini sada potrebna pomoć, kao nikada ranije.

Jasno je da je u toku nešto nalik PR ofanzivi, koja osuđuje Nemačku, da još uvek ne čini dovoljno za Ukrajinu i gura njeno javno mnjenje i novo rukovodstvo da učine više, u pogledu omogućavanja vojnog snabdevanja, promocije (pogrešnih) NATO ambicija Kijeva i suprotstavljanja Rusiji.

Posebno je kritikovana politika Merkelove da ne dozvoljava Ukrajini da nabavi smrtonosno oružje preko NATO-a.

Iako je Kijev bio u mogućnosti da nabavi takvo oružje bilateralno, na primer od SAD, nabavka preko kanala nabavke zapadnog bloka je moguća samo, kada se sve članice NATO-a slože sa svakom isporukom.

Uspeh ima: Nemačka je već popustila u vezi sa nekim od isporuka oružja koje je blokirala.

Nemački mediji teže da reprodukuju i pojačavaju ukrajinsku poruku.

Veoma uticajna, iako nekvalitetna, masovna publikacija Bild pridružila se borbi na strani Kijeva.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Kao i malo ozbiljniji magazin Stern i velika stara nemačkih novina, veoma ozbiljan Frankfurter Allgemeine Zeitung; ovaj drugi sa op-edom, u kojem se priznaje da je generalno problematično isporučiti oružje u zone sukoba ali insistira na tome, da bi to trebalo da bude izuzetak.

U slučaju Ukrajine, kaže se argument, neobavljanje „oružja za samoodbranu“ značilo bi moralno omalovažavanje propusta da se pomogne („unterlassene Hilfeleistung“ na originalnom nemačkom termin, koji takođe podrazumeva krivičnu odgovornost).

Ova rastuća struja u nemačkoj javnoj sferi je posebno važna zbog činjenice da nemački zeleni imaju velike, iako nekritičke, simpatije prema Kijevu: viši političar Zelenih Robert Habek, sada vicekancelar i na čelu novog super-ministarstva za ekonomiju i klimatsku akciju, već dugo dovodi u pitanje povučenost Nemačke, da isporuči sve moćnije oružja Ukrajini.

Generalno, Berbok obećava spoljnu politiku koja bi – nekako – trebalo da poštuje „vrednosti“ više nego ranije.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Jasno je da su za nju Rusija (i Kina) glavni „zločesti“, kojima se takva (samo) pravedna politika mora demonstrativno suprotstaviti.

Ono što je nejasno – i verovatno će tako ostati zauvek – jeste zašto Berbok nema problema sa „vrednostima“ sa Izraelom, državom aparthejda koja sistematski gazi prava Palestinaca; i SAD i UK, zajedno polako mučeći do smrti Džulijana Asanža, današnjeg najvažnijeg političkog zatvorenika.

S obzirom na ovo, nije iznenađenje što je Berbok već upozorio da Severni tok 2 u ovom trenutku ne može biti sertifikovan – odnosno da počne da radi.

U slučaju ruske invazije, ona opet preti njenom potpunom propasti.

Ona je, međutim, takođe sebi ostavila otvorena vrata, jasno nagoveštavajući da bi gasovod, ipak mogao da prođe neophodne promene u zakonskom okviru i ako, naravno, prevlada mir.

Svedoci smo očiglednog pritiska za okončanje dobro izbalansirane politike Berlina prema ukrajinskoj krizi, koju je dugo oblikovala bivša kancelarka Merkel.

Postoje neki razlozi, zbog kojih može uspeti da promeni politiku vlade.

Ipak, dve tačke su protiv takve promene: pre svega, Zeleni nisu stariji partner u berlinskoj vladajućoj koaliciji.

To je SPD, koji za sada, izgleda, nije spreman za principijelnu preispitivanje svog odnosa prema Rusiji.

Ali to bi bilo potrebno za promenu politike prema Ukrajini.

Postoji zabluda u argumentu da bi Berlin trebalo agresivnije da naoruža Ukrajinu, jer zamišljamo da bi potencijalno mogla da dođe do velike ruske invazije.

U stvarnosti, sadašnje pojačanje isporuke oružja moglo bi eskalirati sukob, čak i ako je to realnost koju pristalice takve promene politike ne žele da priznaju.

Čak i u njihovim prostorijama, bilo bi mudrije upozoriti da bi više oružja za Ukrajinu usledilo nakon invazije ako bi se ikada materijalizovala, a ne da bi prethodila onoj, koja se možda nikada neće dogoditi.

To bi predstavljalo stvarnu destimulaciju, a da ne bi predstavljalo novi rizik od eskalacije.

Ratni strah, u svakom slučaju, nije pravi trenutak za dugoročne promene u politici.

Borba.Info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Mogu li SAD da pobede Kinu u ratu?

Ako bi danas došlo, do sukoba između Vašingtona i Pekinga, prevladale bi iskusnije američke snage …