Borba Info Vesti
Krajem juna ove godine je donesena deklaracija o granicama srpske književnosti u Tršiću.
Deklaracija je bila interkatedarska, a na nju su odmah reagovale i Matica hrvatska kao i Hrvatska akademija nauke i umetnosti.
Nedugo posle donošenja deklaracije su stigle oštre osude i kritike iz te zemlje.
Tako je hrvatska ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek dala izjavu u kojoj ističe da će njen komentar zauvek biti isti: “zato što se Srbija bavi mitovima i prisvajanjem tuđih kulturnih vrednosti, zato je tu gde jeste”.
Koržinek je na sve to dodala kako je Hrvatska država koja se u “ratu izborila za svoju nezavisnost i slobodu”, da je hrvatski jezik priznat, kao i to kako se Hrvatska ne bavi besmislenim prisvajanjima.
Ubrzo nakon toga se oglasilo i hrvatsko ministarstvo spoljnih poslova ističući da upućuju najoštriju protestnu notu Srbiji zbog prisvajanja kulturne baštine.
“Republika Hrvatska neprihvatljivim drži sadržaj Deklaracije pod nazivom Granice srpske književnosti koja je usvojena na Četvrtoj interkatedraskoj srbističkoj konferenciji, a u kojoj se ponovo neargumentovano prisvajaju delovi hrvatske nacionalne kulturne baštine”, stoji u objavi hrvatskog ministarstva.
Dubrovačka književnost je srpska
Kako hrvatski istoričar i teolog Goran Šarić kaže za B92.net, dubrovačka književnost je nesumnjivo srpska, a hrvatska je samo ako su hrvatski i srpski jezik isti.
Šarić je citirao i bečkog profesora i akademika, Dubrovčanina Milana Rešetara.
“Još uvek tvrdim, kao što sam tvrdio pred 50 godina, da se u Dubrovniku nije nikada govorilo, ni u njemu celom ni u jednom njegovu delu, dalmatinskim čakavsko-ikavskim govorom, nego uvek samo hercegovačkim štokavsko-jekavskim.
Iz te objektivne konstatacije ne izvodim nikakve dalje zaključke, jer su meni Srbi i Hrvati jedan narod pod dva imena, pa ja zato neću nikako reći da se u Dubrovniku nije govorilo hrvatski nego srpski ali u kome su Srbi i Hrvati dva naroda, taj će morati priznati da je Dubrovnik, po jeziku uvek bio srpski”, naveo je Šarić za naš portal, citirajući Rešetara.
Šarić je istakao da su sami Dubrovčani pisali pesme i knjige o kosovskom zavetu, a najugledniji Dubrovčani 19. veka, Medo Pucić i Anton Fabris su utvrdili da je čitava dubrovačka književnost nadahnuta kosovskim zavetom.
” ‘Srbi svojataju, prisvajaju Dubrovnik’ je hrvatska mantra”, dodao je on.
Svedoci smo posledica ratova koji su se dešavali na ovim prostorima. Često u Hrvatskoj možemo čuti kako Srbi nešto prisvajaju.
“Činjenica je da je Dubrovnik imao romanski karakter i da su najstarije dubrovačke porodice romanske ali da su ti originalni stanovnici negde morali da nađu radnu snagu, a gde će, nego u zaleđu Crne Gore i Hercegovine”, kaže Goran Šarić za naš portal.
Šarić zaključuje da se Dubrovnik vekovima punio stanovništvom iz zaleđa.
“To zaleđe je i danas srpsko, a onda je tek bilo.
Prema tome, neosporno je da je dobar deo stanovnika Dubrovnika kroz vekove imao inicijalno srpsko poreklo”, naveo je on.
B92
