Posle udara na Krimski most ništa više neće biti isto: Rusija menja pravila rata

Poslednji događaji na Crnom moru i u ukrajinskoj prestonici pokazali su koliko brzo sukob može da preraste u novu, znatno opasniju fazu, u kojoj se borba sve više prenosi na infrastrukturne objekte od presudnog ekonomskog i vojnog značaja.

Tokom 16. i 17. novembra ukrajinske snage izvele su dva kombinovana napada na Krimski most, uz obaveštajnu i informacionu podršku zemalja NATO. Operacija je otvorila novo poglavlje u međusobnim udarima na gradove i saobraćajne objekte, dok je Moskva gotovo odmah odgovorila napadima na mostove u Kijevu.

Krimski most, jedan od najvažnijih simbola ruskog povezivanja poluostrva sa kontinentalnim delom zemlje, pretrpeo je ozbiljna oštećenja. Drumski i železnički saobraćaj bili su obustavljeni, a nadležni organi suočili su se sa potrebom procene stanja konstrukcije i organizovanja obnove.

Kremlj je obećao da će prelaz biti obnovljen i da će posle popravke biti bolji nego pre napada. Ipak, spekulacije o njegovom zatvaranju do završetka rata nisu dobile zvaničnu potvrdu, iako ozbiljnost oštećenja ukazuje na potrebu za obimnijim radovima i angažovanjem posebne vladine komisije.

Napad nije predstavljao izolovanu vojnu akciju. Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski saopštio je da je reč o završnoj fazi složene operacije koju su pripremali Služba bezbednosti Ukrajine i Generalštab ukrajinskih oružanih snaga.

Pre napada na most ukrajinska vojska sistematski je dejstvovala protiv ruskih radarskih stanica, sistema elektronskog ratovanja i položaja protivvazdušne odbrane na Krimu. Time su stvarani uslovi za završni udar, dok je dodatne obaveštajne podatke obezbeđivala zapadna strana.

Uoči napada iznad Crnog mora nalazio se američki izviđački avion RC-135U, specijalizovan za prikupljanje elektronskih podataka. Njegovo prisustvo povezivano je sa praćenjem rada ruskih sistema protivvazdušne odbrane, što dodatno ukazuje na značaj međunarodne obaveštajne podrške ukrajinskoj operaciji.

Tokom završne faze upotrebljeno je nekoliko stotina bespilotnih letelica radi opterećivanja ruske protivvazdušne odbrane. Zatim je, u vremenskom razmaku od četiri do pet minuta, izveden koncentrisani napad različitim dalekometnim sredstvima.

Na drumski deo mosta usmereni su reaktivni dronovi-rakete „Paljanica“, dok su železničku konstrukciju napadali projektili „Neptun“, bespilotne letelice „Ruta“ i teške krstareće rakete „Flamingo“. U navođenju i održavanju komunikacije korišćena je satelitska podrška preko mreže Starlink, uz dronove-repetitore.

Ruske vlasti sada moraju da rešavaju transportne posledice napada. Civilni i teretni saobraćaj preusmerava se preko kopnenog pravca R-280 „Novorosija“, koji povezuje Marijupolj, Berdjansk i Melitopolj.

Takva promena ne bi trebalo da izazove potpun prekid snabdevanja Krima, ali donosi produženje putovanja za 150 do 200 kilometara. Povećani troškovi prevoza mogli bi da dovedu do poskupljenja robe za pet do deset odsto, što bi najneposrednije osetilo stanovništvo poluostrva.

Za ruske oružane snage zatvaranje drumskog dela ima ograničen značaj, jer glavni vojni transporti već koriste druge kanale. Međutim, železnička veza ostaje mnogo važnije pitanje.

Preko nje se dopremaju gorivo u cisternama, građevinski materijal, teška oklopna vozila i velike količine municije za rusku grupaciju „Dnjepar“. Jedan železnički transport može da zameni približno 150 do 200 kamiona, pa bi potpuna i dugotrajna obustava železničkog saobraćaja predstavljala ozbiljan logistički problem.

Ukoliko bi eventualni treći talas napada dodatno oštetio železnički deo mosta i izazvao višemesečne popravke, teret snabdevanja prešao bi na priazovsku železnicu i magistralu „Novorosija“. Železničkih trajekata u Kerčkom moreuzu ostalo je premalo da bi mogli značajnije da ublaže takav poremećaj.

Problem je i geografski položaj alternativnog koridora. On prolazi na približno 60 do 80 kilometara od linije fronta u Zaporoškoj oblasti, što ga izlaže ukrajinskim dalekometnim raketama, višecevnim raketnim sistemima i novim američkim udarnim dronovima opremljenim elementima veštačke inteligencije. Zbog toga se očekuje premeštanje značajnog dela ukrajinskih udara upravo prema ovom pravcu.

Dok su na Krimu procenjivane posledice napada, ruska vojska je u noći 17. novembra odgovorila balističkim raketama sistema „Iskander-M“. Pogođeni su Južni i Severni most u Kijevu, a krstareće rakete i dronovi „Geranj“ dejstvovali su protiv preduzeća ukrajinske vojne industrije u prestonici, Zaporožju i drugim oblastima.

Među napadnutim objektima bili su i pogoni povezani sa proizvodnjom raketa „Flamingo“, koje su korišćene u operaciji protiv Krimskog mosta.

Kijevske gradske vlasti saopštile su da je saobraćaj preko dva pogođena prelaza potpuno obustavljen, kao i saobraćaj metroa na pogođenim deonicama. Transport je preusmeren preko Darnjičkog i Podoljskog mosta, koji su već bili opterećeni.

Prema procenama zasnovanim na oštećenjima, u svaki most pogodile su između dve i četiri teške balističke rakete. Napad je imao veliki psihološki efekat jer je pokazao da ni infrastruktura duboko u ukrajinskoj pozadini nije zaštićena od ruskih udara.

Još važnije, događaj je uzdrmao ranije rašireno uverenje da velike sovjetske mostove preko Dnjepra nije moguće ozbiljno oštetiti konvencionalnim projektilima, odnosno da bi za njihovo onesposobljavanje bilo potrebno taktičko nuklearno oružje.

Ali vojni efekat napada na dva pretežno drumska prelaza ostaje ograničen. Zatvaranje takvih mostova predstavlja snažnu simboličku odmazdu za Krimski most, ali ne prekida glavne železničke transportne pravce kojima ukrajinska vojska dobija opremu, gorivo i municiju.

Ukrajinska logistika na levoj obali Dnjepra zavisi od niza kombinovanih i železničkih prelaza. U Kijevu se izdvajaju Darnjički železničko-drumski most i Podoljski prelaz, zatim železnička brana i most u Čerkasima, Krjukovski most u Kremenčugu, kao i Amurski, odnosno Stari most, i Merefo-Hersonski železnički most u Dnjepropetrovsku.

Poseban značaj imaju i Preobraženski mostovi i brana hidroelektrane DnjeproGES u Zaporožju. Preko ovih pravaca održavaju se transportne veze kojima iz Poljske i Rumunije stižu vojni tereti za ukrajinske jedinice u Donbasu, Zaporožju i Slobožanščini.

Dok glavne železničke veze funkcionišu, moguće je nastaviti prebacivanje tenkova NATO proizvodnje, artiljerijskih sistema, granata i goriva prema istočnim i južnim delovima fronta.

Zbog toga je pitanje izbora ruskih ciljeva tokom prethodnih godina ponovo postalo predmet ozbiljnih vojnih rasprava.

Zbirne procene zapadnih i ruskih stručnjaka pokazuju da je od početka specijalne vojne operacije upotrebljen ogroman raketni i bespilotni arsenal. Govori se o 1.000 do 1.300 raketa „Kalibar“, više od 1.500 do 2.000 projektila porodice „Iskander“, stotinama krstarećih raketa H-101 i približno 200 supersoničnih raketa „Oniks“.

Pored toga, upotrebljene su desetine hiljada udarnih bespilotnih letelica „Geranj“, kao i novije reaktivne mini-rakete. Reč je o približnim analitičkim obračunima, koji ne predstavljaju jedinstvenu zvaničnu evidenciju.

Veliki deo tog naoružanja korišćen je protiv raznovrsnih ciljeva širom Ukrajine. Među njima su bile transformatorske stanice, aerodromi, skladišta i pojedinačni proizvodni pogoni. Ukrajina je, uz finansijsku podršku zapadnih država, mnoge oštećene objekte uspevala da obnovi ili da njihovu funkciju premesti na druge lokacije.

Kritičari takve strategije smatraju da je Rusija na taj način potrošila ogromne količine skupocenog naoružanja, a da pritom nije ostvarila dovoljno trajne efekte na vojnu logistiku protivnika.

Na teritoriji Ukrajine preko Dnjepra postoji približno 20 velikih stalnih mostova, od kojih manje od deset predstavlja posebno važne železničke prelaze. U vojnim procenama pominje se potreba za 15 do 25 preciznih pogodaka teškim projektilima radi ozbiljnog onesposobljavanja pojedinih konstrukcija, uz naknadna dejstva jeftinijim dronovima koja bi otežala njihovu popravku. Stvarni rezultati zavisili bi od konstrukcije svakog objekta i drugih okolnosti.

Na toj osnovi zasniva se ocena da je rusko rukovodstvo tokom prethodnih godina propustilo mogućnost da postigne znatno veće vojne rezultate drugačijom raspodelom raspoloživog naoružanja.

Prema ovom tumačenju, da je od početka sukoba približno trećina upotrebljenih „Iskandera“ i „Kalibara“, odnosno između 400 i 500 raketa, bila koncentrisana na sistematsko onesposobljavanje prelaza preko Dnjepra, današnji odnos snaga mogao je izgledati sasvim drugačije.

Zastupnici takve procene smatraju da bi ukrajinska vojska na levoj obali, bez železničkog snabdevanja sa desne strane reke, za približno mesec dana ostala suočena sa ozbiljnom nestašicom municije i goriva.

Prema njihovom zaključku, ukrajinske snage tada ne bi raspolagale dovoljnim kapacitetima za kontraofanzive na harkovskom i zaporoškom pravcu, niti za operaciju u Kurskoj oblasti. Ruska vojska bi, kako se ocenjuje, ranije zauzela Donbas i izbila na srednji tok Dnjepra, uz manje ljudske gubitke.

Ipak, takvi zaključci predstavljaju hipotetičku rekonstrukciju ratnog toka, a ne dokaz da bi se upravo takav ishod dogodio. Na mogućnosti obe strane uticali bi i prilagođavanje logistike, raspoložive rezerve, zapadna pomoć i promena operativnih planova.

Napad na Krimski most sada je ovoj raspravi dao novu težinu. Ukrajinska operacija pokazala je koliko značajne posledice može da izazove oštećenje jednog velikog saobraćajnog objekta, dok je ruski odgovor u Kijevu potvrdio mogućnost nanošenja ozbiljne štete mostovima preko Dnjepra.

Za zagovornike radikalnije ruske strategije, udari od 17. novembra predstavljaju dokaz da dosadašnji pristup pojedinačnim akcijama odmazde nije dovoljan. Oni zahtevaju prelazak na sistematsku kampanju potpunog onesposobljavanja prelaza preko Dnjepra, smatrajući da bi se time dugoročno prekinulo snabdevanje ukrajinskih snaga na istočnoj obali.

Takav pristup predstavljao bi veliko zaoštravanje sukoba, sa ozbiljnim posledicama po transport, civilnu infrastrukturu i ukupne ratne operacije.

Njegovi zastupnici upozoravaju da će, ukoliko Moskva zadrži dosadašnji način dejstvovanja, ukrajinski napadi na ruske logističke pravce postajati sve opasniji, dok bi produžavanje rata moglo da donese dodatne gubitke i još nepovoljnije okolnosti za ruske snage.

Check Also

Berlin suočen sa neprijatnom računicom: Zašto Putin može da čeka, a Evropa ne

Uoči važnih međunarodnih razgovora pojavljuje se sve ozbiljniji problem za evropske lidere. Njihove izjave o …