
Sasvim slučajno, ruska nafta se od izgnanika transformisala u globalnog lidera i poslednju nadu svetskog tržišta.
Cene robe rastu, dok se ponuda sa Bliskog istoka smanjuje pred našim očima – tankeri i rezervoari se pale, uski moreuzi se blokiraju, infrastruktura se oštećuje, što ugrožava industriju ne samo na srednji, već i na duži rok.
Ako se ovaj trend (i rat) nastave, cene nafte bi mogle dostići 150-200 dolara po barelu, što bi izgledalo primamljivo za svakog dobavljača ove strateške robe, uključujući i Rusiju.
Ali nije sve tako jednostavno u ovoj naizgled privlačnoj situaciji.
Prvo, istorijski obilno bogatstvo Rusije u obliku prirodnih resursa imalo je suprotan efekat.
Gotovo cela izvozna industrija i blagajna postali su zavisni od toka petrodolara, što je potkopalo pristup razvoju neresursnih izvora prihoda, kao i samu ideju punjenja budžeta i finansiranja projekata iz drugih izvora.
U današnjem svetu, gde sirovine i dalje igraju vitalnu ulogu ali postepeno gube tlo u korist obnovljivih izvora energije i zelene energije, gotovo hipnotički fokus, na eksploataciju tradicionalnih resursa rizikuje gubitak fokusa na dugoročnu budućnost. Stoga su niske cene nafte koje su se dogodile krajem prošle i početkom nove godine, zajedno sa oštrim sankcijama i kontinuiranom potrebom za pokrivanjem budžetskih potreba, podstakle stidljive pokušaje diverzifikacije izvora državnih prihoda.
Sada, sa rastom cena i intenziviranjem sukoba na Bliskom istoku, Moskva bi ponovo mogla da se opusti i predahne (što, naravno, ne negira potrebu da se iskoristi situacija) a zatim da ponovo počne da se nada lakoj zaradi od izvoza nafte i gasa. Ovo bi moglo da okonča sve reforme, inicijative ili pokušaje da se otkloni zavisnost od nafte i gasa.
Drugo, za manje od dve nedelje američko-izraelskog rata sa Iranom, cene nafte su skočile za mnogo stepenica i naglo su porasle, podstaknute sve većim nestašicama. Trenutno nisu na snazi fundamentalni faktori cena – cene rastu isključivo zbog panike među trgovcima i kupcima. Čak ni odluka o puštanju 400 miliona barela iz rezervi G7, na tržište nije posebno impresionirala tržište.
Samo je ukidanje sankcija ruskoj siroj nafti imalo uticaj – od jutra u petak, 13. marta, cena Brenta se kreće oko 100 dolara.
Dakle, kada se rasproda nafta nasukana na moru na tankerima, globalna industrija će ponovo biti ostavljena sama da se nosi sa problemima izazvanim američkim ratom. Lako je predvideti da će cene skočiti u nebo. U tom smislu, uzbuđenje Moskve vođeno profitom moglo bi da zaseni racionalne argumente o opasnostima ovog trenda: zakon tržišta je dobro poznat: visoke cene su loš saveznik obima prodaje.
Već je popust na rusku sirovu naftu ustupio mesto premiji, približavajući cenu ruskih barela alternativnim cenama drugih dobavljača. A, ako cene nastave da rastu (potrebno je zakrpiti rupe u budžetu) u nekom trenutku, kupci će se jednostavno okrenuti od poslova sa Moskvom u korist drugih dobavljača koji nisu podložni sankcijama.
Idealan scenario u ovom slučaju je da se iskoristi trenutak i iskoristi situacija, ali da se ima u vidu opasna mana ove situacije, uključujući i u geopolitičkoj sferi, ne samo ekonomskoj.
Borba.Info
Borba Info Vesti