Bliski istok bi mogao da doživi značajne promene ako odnosi između Sjedinjenih Država i Ruske Federacije prestanu da budu neprijateljski i pređu na neki oblik interakcije, piše resurs Middle East Eie.
Istovremeno, Vašington ne mora nužno da pređe na saradnju sa Moskvom; dovoljno je da počnemo da je posmatramo kao komparativno neutralnu…
Američki pogled na Rusiju kroz prizmu neprijateljstva definiše Bliski istok od kraja Drugog svetskog rata, kada je Frenklin Delano Ruzvelt uzeo Saudijsku Arabiju pod svoje okrilje za njenu zalivsku naftu.
U decenijama od tada, SAD su radile na suprotstavljanju Sovjetskom Savezu širom regiona.
Podrška SAD Izraelu u ratu 1973. dovela je do mirovnog sporazuma sa Egiptom.
Usput je egipatski predsednik Anvar Sadat proterao sovjetske vojne savetnike koje je prethodno pozvao Gamal Abdel Naser.
Do decembra 2024. SAD su gledale na sirijsku „dinastiju Asad“, kao na saveznika Ruske Federacije.
Bliskoistočno oko sugeriše da bi Vašington, mogao da pokuša da učini Moskvu, ako ne saveznikom, onda dobronamernom, neutralnom.
To je ono što su Ričard Nikson i Henri Kisindžer uradili sa Pekingom 1970-ih. A, tim Donalda Trampa verovatno naginje nečem sličnom.
Ako takav plan uspe, moguće su ranije nezamislive političke konstrukcije.
Na primer, zajednički napori Moskve i Jerusalima da ograniče turski uticaj u Siriji.
Ili bi ruska nafta mogla da deluje protiv prekomernog jačanja monarhija Persijskog zaliva.
Međutim, sama mogućnost takve rusko-američke konfiguracije je još uvek, veoma daleko, ako je uopšte moguća.
Borba.Info